Vlada Divljan: Na pusti otok bih ponio Beatlese, Stonese i narodnu glazbu

Glazbenik i diplomirani geolog, rođen prije 54 godine u Beogradu, koji s obitelji živi u Beču, a svijetom putuje s australskom putovnicom, u Zagrebu nastupa s bendom Ljetno kino, s kojim izvodi i hitove koje je prije tri desetljeća skladao za vokalnoinstrumentalni sastav Idoli.

Zašto ste se pridružili gitaristu Maxu Juričiću u bendu Ljetno kino? – Glavni razlog je naše iskreno prijateljstvo koje traje više od tri desetljeća. U glazbi je ljudski faktor najvažniji: međusobno razumijevanje i prijateljstvo su preduvjet za uživanje u radu, a to na kraju osjete i slušatelji.

Je li se na pozornicu lakše popeti kao mladić ili čovjek u zrelim godinama? – Čini mi se da sada u koncertima mnogo više uživam jer sam opušteniji. Jedino me transport s godinama sve više umara.

Diplomirani ste geolog: jeste li radili u struci? – Ne, niti sam namjeravao. Moji roditelji su geolozi, a ja sam taj studij upisao da nakon mature odgodim odlazak u vojsku.

Što vas je privuklo sommelierstvu? – Neko vrijeme sam u Australiji, gdje sam živio od 1991. do 1997., radio kao prodavač i prezenter vina, a za taj posao morao sam se i školovati. Nakon što mi se raspao tamošnji bend, to je bilo nužno zlo jer sam od nečeg morao živjeti. Bilo je to zanimljivo i dragocjeno iskustvo, ali, srećom, nije trajalo predugo.

Koja tri albuma biste ponijeli sa sobom na pusti otok? – Jedan album Beatlesa i Rolling Stonesa te kompilaciju narodne glazbe s područja bivše Jugoslavije.

Što je vaš životni moto? – Ne čini drugima ono što ne želiš da učine tebi.

Jeste li suprugu Dinu zaveli pjesmom? – Dina je voljela moje pjesme prije nego što smo se upoznali pa mi je to vjerojatno bio plus prilikom prvog susreta.

Čime je supruga vas privukla? – Ljepotom, šarmom i blagošću. Premda je 13 godina mlađa od mene, od prvog trenutka sam pomislio da bih s njom mogao provesti ostatak života i imati djecu, što se i dogodilo.

Čemu želite naučiti sinove Stevana i Pavla? – Da budu dobri, odgovorni i pošteni ljudi.

Kruno Petrinović

Pročitali ste skraćeni intervju, cijeli razgovor s Vladom Divljanom potražite u tiskanom izdanju Glorije.