Primivši potkraj srpnja na Filmskom festivalu u Puli Zlatnu arenu za sporednu žensku ulogu u filmu "Sve džaba", koji je režirao njezin dečko Antonio Nuić, 25-godišnja zagrebačka glumica Nataša Janjić znala je da će 2006. godinu pamtiti po dobrom. Nedugo prije toga postala je stalna članica Dramskog kazališta "Gavella", u kojem trenutačno igra svoju prvu glavnu ulogu: onu Margarite u predstavi Ozrena Prohića "Majstor i Margarita", za koju su mjesta u gledalištu unaprijed rasprodana sve do kraja siječnja. U prosincu je i film "Sve džaba" imao premijeru u hrvatskim kinima. Iako je to bila njezina prva profesionalna suradnja s 29-godišnjim Nuićem, za kojeg tvrdi da je prilično strog redatelj, Nataša priznaje da bi to iskustvo rado ponovila.
"Sve džaba" je film ceste, u kojem glavni junak luta kamionet-bifeom od mjesta do mjesta. Jeste li i vi po prirodi skitalačkog duha? – Da, tipičan sam Strijelac s podznakom u Blizancu: obožavam putovati, volim egzotiku i nepredvidivo. Čak se mogu zamisliti da na kraće vrijeme krenem na put poput onog u filmu. No, takav život na dulje staze ipak ne bih željela: previše volim urednost, toplu vodu i vlastiti krevet.
U filmu glumite fatalnu konobaricu Maju koja se poigrava sa zaljubljenim muškarcem. Ima li taj lik neke sličnosti s vama? – Ne, konkretna sam u svemu pa tako i u ljubavi. Kod mene je uvijek "što na umu, to na drumu". Ne shvaćam tu tzv. staru školu po kojoj žene trebaju igrati igrice s muškarcima i "pržiti ih na tihoj vatri". Ne sviđa mi se ideja da to netko radi meni, pa zašto bih to onda ja radila nekom drugom.
Jedan od likova u filmu kaže kako prema ženama "ne valja biti predobar jer te onda upropaste". Što mislite o toj izreci? – Naravno da se ne slažem s takvim generaliziranjem. Volim iskrene i zdrave odnose među ljudima, što meni znači uzajamno poštovanje i uvažavanje. Nisam od onih koje bi iskoristile muškarčevu dobrotu.
Vjerujete li da je u ljubavi i ratu sve dopušteno? – Ne. Ne vjerujem da cilj opravdava sredstvo i uvijek sam za fair-play.
Kojim riječima biste opisali iskustvo rada na "Sve džaba": jeste li tijekom snimanja vi i vaš dečko, režiser filma Antonio Nuić, "vodili rat", ili su vam "cvale ruže? – Pa, ja sam dosta osjetljiva, a on prilično strog dok se radi. Kad sam poslije razmišljala o tome, shvatila sam da je Antonio samo davao upute, koje sam ja, možda, malo preozbiljno i preosobno doživljavala. Oboje smo "pukli" nakon što sam se vratila iz frizerskog salona u kojem su mi trebali staviti biljni pakung kako bi mi se kosa lakše ukovrčala. Došla sam "spaljene" kose sa sitnim kovrčama. Izgledalo je kao neuspjeli mini-val, a Antonio je zbog toga bio ljut kao ris.
Kad se posvađate, tko prvi popušta? – Ja, i to smatram jednom od svojih najvećih mana. Brzo zaboravljam loše stvari i ne mogu se dugo ljutiti čak i kad sam potpuno u pravu u svojoj ljutnji. Antonio je znatno tvrdoglaviji od mene. Kad i sam zna da je za nešto kriv, dugo mu treba da kaže "oprosti", a na njemu se vidi da mu to nije bilo lako reći.
U filmu izmjenjujete poljupce s kolegom Rakanom Rushaidatom. Je li vam bilo neobično ljubiti se s nekim pred očima vlastitog dečka? – Da, bilo je to pomalo bizarno. Čudno sam se osjećala.
Je li Antonio inače ljubomoran? – On to ne pokazuje, ali znam da jest. To je jedna od stvari o kojima šutimo.
Što vas je privuklo jedno drugom? – Bila je to ljubav na prvi pogled. Čim sam ga ugledala, znala sam da je muškarac mog života. Upoznali smo se prije nešto više od dvije godine na Zagreb film festivalu i samo mjesec dana nakon toga počeli zajednički život. Nedavno smo se uselili u vlastiti stan koji sam uredila u živim bojama: ormar je žut, kuhinja crvena, soba plava…
Kako ste podijelili kućanske poslove? – Tako da ih uglavnom obavljam ja. Antonio nešto napravi kad ga zamolim. Što se kuhanja tiče, tipično je muško: kad mene nema, sve si zna pripraviti sam, a kad sam tu, najednom ni o čemu nema pojma.
Planirate li skoro vjenčanje i djecu? – Ne. Ne držim previše do "papira". U šali kažem da smo se vezali kreditom za stan koji ćemo otplaćivati još godinama.
Jedinica ste, jesu li vas roditelji razmazili? – Mislim da sam netipična jedinica: od malih nogu bila sam samostalna pa sam i odlazak iz rodnog Splita na studij glume u Zagreb dobro podnijela. Moji roditelji, tata Predrag i mama Jagoda, oboje arhitekti, uvijek su mi bili najveća podrška.
A kako su prihvatili zeta Sarajliju? – Odlično. Vole ga kao da im je vlastiti sin. Antonio s mojim tatom rado ode u birtiju, a u razgovoru s mamom pravi je majstor. Ponekad i mene iznenadi kako mu uspijeva tako vješto pogoditi je u žicu. Koje biste vlastite osobine, da možete, najradije iskorijenili? – Pretjeranu popustljivost i lakovjernost. Bilo bi mi draže da sam principijelnija i da se znam bolje izboriti za svoje ciljeve. Također, na ljude gledam kroz ružičaste naočale, mada sam se dosad stoput razočarala. Svaki put kažem "neću više nikad" i onda to ponovim prvom prilikom.
Koji je vaš lijek protiv depresije i stresa? – Ne padam u depresije, a kako sam stalno u nekakvim stresnim situacijama, na to sam se već naviknula. Po prirodi sam vesela i optimistična, tako da loša raspoloženja kod mene ne traju dugo. A kad se nagomilaju umor i stres, priuštim si masažu.
Jeste li ovisnica o kupnji? – Sve manje. Volim torbice, cipele i sitnice za kuću, što si ponekad priuštim kao antistres terapiju. No, znam se kontrolirati. Nisam opsjednuta time da u svakom trenutku moram izgledati savršeno. Ne trošim previše na kozmetiku, kremice, ne idem na fitness, ne pazim što jedem… Srećom, zbog tempa kojim živim, nikad nisam imala problema s linijom.
Prirodno crvena kosa postala je vaš zaštitni znak. Jeste li je ikada poželjeli skratiti ili obojiti? – Jesam, ali uvijek odustanem jer mi bude žao. Jedno sam vrijeme razmišljala o tome da se obojim u plavo, a to je završilo tako da sam kupila plavu periku.
Koji je vaš omiljeni način zabave? – Antonio i ja veoma smo druželjubivi. Često pozivamo društvo k sebi, a i mi rado idemo u goste prijateljima. Volimo otići u zagrebački klub Gjuro 2 te u kafiće Limb i Papillon. Ponekad "zaglavimo" i u kafiću kazališta ITD, koji nam je omiljeno mjesto.
Kakvi su vam planovi za 2007.? – Već me sad čeka hrpa posla: glumit ću u predstavi "Četvrta sestra" slovenskog redatelja Same Streleca, gostovati u serijalima "Bibin svijet" i "Luda kuća", a dobila sam i neke filmske ponude. U svakom slučaju, protekla mi je godina bila sjajna. Bila bih presretna da i iduća bude poput nje.
Kristinka Šćavina