Zagorsko-hercegovačka veza

Premda se umorna vraća kući iz zagrebačke zračne luke Pleso, gdje je zaposlena kao oblasna prognostičarka, ili s Nove TV, za koju radi vremensku prognozu, 28-godišnja meteorologinja Ana Bago uvijek ima volje za kuhanje. Naviku svakodnevnog pripravljanja obroka stekla je u roditeljskom domu, u Konjščini u Hrvatskom zagorju, kulinarsko umijeće usavršavala je tijekom studija fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, a otkako se uselila u vlastiti stan, u njezinim specijalitetima često uživaju prijatelji. Kako živi na petnaestom katu, iz njezine ostakljene blagovaonice vidi se gotovo cijeli Zagreb, pa prijatelji Ani u šali kažu da nisu došli samo zbog njezinih delicija nego i zbog iznimnog pogleda.

– Prijateljima nikad ne najavim što ću im pripremiti, ali uvijek prelistam “Jela iz cijeloga svijeta”, odličnu kuharicu koju mi je tata kupio: kod složenijih jela strogo se držim recepta, a kod onih u čijoj sam pripravi vještija, često improviziram i dodajem začine po svome. Najčešće pripravljam piletinu, na različite načine, s medom zapečenu u pećnici, ili samo pirjanu, zatim biftek u zelenom papru, s umakom od cherryja i slatkog vrhnja, a kad imam dovoljno vremena, na redu su lazanje: posebno namačem kore, koje prelijem bešamelom s muškatnim oraščićem. Moji prijatelji najčešće hvale goveđi gulaš s pogačicama, crvenim vinom i dosta začina, zapečen u pećnici. Zapamtila sam mamim savjet da se ne treba bojati kuhanja, ali da se mora kuhati s ljubavlju – kaže Ana koju je, kao djevojčicu, mama naučila zgotoviti objed koji bi ona pristavila – bilo da je trebalo dodati zapršku ili skuhati rižu. No, jednom se Ana zaigrala pred kućom i zaboravila na rižu na štednjaku: jelo je prekipjelo i zagorjelo, pa su ga bacili zajedno s loncem.

Otkako se osamostalila u kuhinji, spretna je i u pripravljanju variva ili punjene paprike, koje uvijek skuha više, pa dio zamrzne. Priznaje da baš nije vješta u razvlačenju tijesta, u čemu je prava majstorica bila njezina baka u Posavini, u čijim je pitama, osobito krumpiruši, znala i te kako uživati. Tijesta za savijače stoga kupuje gotova, a izradu dizanih tijesta za orehnjaču i makovnjaču tek treba svladati. Kad vikendom odlazi u posjet roditeljima, mama joj pripravi musaku i japrak (sarmu u listovima raštike), zelje sa suhim mesom, pite, sarme… U Aninoj obitelji, naime, njeguje se i posavska i hercegovačka kuhinja, u koju su, kaže, zalutala i zagorska jela. A Ana, pak, udovoljava željama svoje šest godina mlađe braće, blizanaca Kristijana i Hrvoja, kad joj dođu u goste: za Kristijana uvijek ima kolača ili sladoleda, a za mlađeg Hrvoja čuva pikantni umak tabasco i ljute feferone kojima on “oplemenjuje” različita jela. Da bi joj donekle uzvratili za sve njezine delicije, prijatelji su Anu odveli u popularno izletište Ribič u Velikom Trgovišću, gdje često nedjeljom dolaze na ručak. U restoranu s 40-godišnjom tradicijom, koji se pročuo po obilnim obrocima, Ana je uistinu došla na svoje: veoma joj se svidio biftek s umakom od brusnica, te sasvim obično domaće jelo – vrganji s jajima. I naravno – zagorski štrukli, njezino najdraže jelo.

– Kao mala nisam voljela jesti cvjetaču i poriluk, a danas guštam u cvjetači zapečenoj s mrvicama, ili sirom, vrhnjem i s malo tijesta, te maminom “izumu” – salati od poriluka sa svježim sirom – kaže Ana Bago, dodajući da je malo jela u kojima ona ne uživa, no to se, srećom, zasad ne vidi na njezinoj liniji.

Jagoda Zamoda