Zaigrani kralj igračaka

Uz uvijek ozbiljne menadžere u tamnim odijelima, u nas je stasala nova generacija poduzetnika nekonvencionalnog imidža, u javnosti gotovo nepoznatih. No, veoma su uspješni: zbog unosnih poslovnih poteza zavide im u branši, iako na poslovnim sastancima ne nose odijela sašivena po mjeri, košulje s izvezenim monogramima i unikatne kravate, već traperice i tenisice…

Među tim “mladim lavovima” je i 31-godišnji Alen Magdić, suvlasnik lanca od deset dućana s igračkama one2play i osnivač te tvrtke, čije je ime te logo osmislio zagrebački dizajnerski dvojac Bruketa&Žinić. U njegovim dućanima gotovo se ne osjeća gospodarska kriza: u prva tri mjeseca ove godine prodaja je porasla za više od 50 posto. A to znači da taj mladi Sarajlija, koji je od 1992. stanovnik Zagreba, uspješno brodi nemirnim poduzetničkim vodama. Ovog tjedna u zagrebačkoj Tkalčićevoj ulici otvara dosad najveći one2play dućan – na tri kata. Krasi ga pet i pol metara visoka skulptura žirafe, njemu jako drage životinje, a vjeruje da će se skulptura svidjeti i djeci.

U novom dućanu nalazi se i clone trupper (jurišnik) iz filmske sage “Ratovi zvijezda”, sastavljen od lego-kocki, jer je vlasnik lanca dućana one2play ljubitelj znanstvene fantastike. Ondje će do kraja travnja biti instalirana i dva holograma koja će vjerno reproducirati likove iz bajki i crtića te kuća za Barbie – kako bi i djevojčice došle na svoje. Za curice koje ne vole lutke napretek je drugih, kreativnih igračaka. Kao i u svakom one2play dućanu, i najnoviji ima igraonicu gdje se educirane tete igraju s djecom u skladu s postavkama reggio pedagogije: riječ je o tome da se djeca ne forsiraju na aktivnost, nego im se ponudi nekoliko mogućnosti za igru da sami odaberu što će činiti, čime stječu samopouzdanje.

Zanimljivo je to da tete iz igraonica, koje su odreda diplomirale pedagogiju ili razrednu nastavu, polaze i poseban tečaj iz reggio pedagogije. Alen Magdić je u poduzetničkoj branši dobio nadimak hrvatski kralj igračaka, a priča se da je uspio zahvaljujući računalnoj igri Poslanik koju je osmislio i programirao s pet i pol godina starijim bratom Leom te je prodao unosno 1999. u Sjedinjenim Državama i tako stekao kapital za pokretanje lanca dućana. Alen je s bratom doista osmislio tu igru koju su kupili Amerikanci, no njegov poduzetnički duh “proradio” je znatno prije. U prvi posao upustio se u rodnom gradu kao – osmogodišnjak. Od majke Branke i oca Josipa, oboje inženjera elektrotehnike koji su poticali njegov poduzetnički duh uz uvjet da u školi ima petice, posudio je 200 njemačkih maraka kako bi na sarajevskoj veletržnici kupio limenke coca-cole i fante.

– Smjestio sam ih u mali prenosivi hladnjak i prodavao po dvostrukoj cijeni šetačima na Ilidži. Tako sam zaradio oko 500 njemačkih maraka, odnosno toliko mi je ostalo kad sam roditeljima vratio dug – priča Alen, kojeg su roditelji zafrkavali da je “ispao iz ciganskih kola”, jer je oduvijek bio snalažljiv i vragolast. A i šarmantan, što mu zacijelo pomaže u poslu.

Donacije za djecu

Početkom 1992. obitelj Magdić je u posljednji trenutak izbjegla ratna razaranja u Sarajevu. Sarajevski stan su zamijenili za zagrebački, na Savici, i pronašli nova radna mjesta: majka u tvornici Ericsson Nikola Tesla, a otac u Hrvatskoj pošti. Snalažljivi Alen brzo je “pohvatao konce” u novoj sredini. S blagoslovom roditelja, uz obećanje da će i dalje biti dobar učenik, u sedmom razredu osnovne škole započeo je novi “biznis”: sklapao je računala od uvoznih računalnih komponenti kod jednog privatnika, koji je bio oduševljen znanjem tog neobičnog djeteta. Alen je usto u njegovom dućanu objašnjavao kupcima kako će rukovati računalima. Bili su to odreda odrasli, no ipak su bez pogovora slušali upute 13-godišnjeg klinca. Otada do danas Alena Magdića prati fama informatičkog i matematičkog wunderkinda, što on odlučno niječe.

– Ma kakvo “čudo od djeteta” – smije se Alen Magdić, koji je maturirao na Matematičkoj gimnaziji (nekadašnjem MIOC-u), a sve četiri godine je imao i dodatni posao – sklapanje računala, koji je sada obavljao kao sam svoj gazda. Alen je nezavršeni student zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva, a priznaje da nema namjeru diplomirati.

– Sve što radim, činim iz srca i zato što me to iskreno zanima, a ovo me ne zanima. Zarada mi je, ma kako god to otrcano zvučalo, uvijek bila na drugom mjestu. Tako sam, naime, 2002. i 2003. postao distributer igraćih karata Pokemon te Magic:The Gathering što je bilo ključni trenutak moje poslovne karijere, jer sam se u “magične” karte i zaljubio. Ušavši u taj posao, stvarno nisam razmišljao hoću li zaraditi jer me to zabavljalo. Zarada se dogodila sama od sebe: imao sam najveći porast prodaje karata za igranje Pokemon i Magic:The Gathering u cijelom svijetu. Kad sam osjetio da jenjava interes djece za karte, prije dvije godine sam otvorio dućan s igračkama. U tome mi je uvelike pomogao poslovni partner Dejan Maćešić s kojim surađujem već četiri godine. Tako, zapravo, započinje one2play priča – govori mladi biznismen. Odaje da ima predivnu šestogodišnju kćerkicu Ellu iz prvog braka. S bivšom suprugom se sporazumno razišao prije gotovo šest godina. Kad je riječ o tom poglavlju njegove životne priče, prilično je škrt na riječima.

– Vrtić koji pohađa moja kći – kaže – ima najljepše igračke u gradu. Ona je moj savjetnik kad je riječ o igračkama: što se Elli svidi, time neću pogriješiti ni kod druge djece. Na ljeto će se drugi put oženiti, 27-godišnjom odvjetnicom Arijanom koja privodi kraju i studij ekonomije. Ostao joj je još diplomski. Alen i Arijana su zajedno četiri godine, a tri godine žive skupa u stanu u sjevernom dijelu grada. Njegova zaručnica neumorno organizira donacije, a nedavno je pripremila darove za nezbrinutu djecu jednog doma: sama je umotala u ukrasni papir pedesetak darova i na svaki napisala ime djeteta kojem je namijenjen. Ta lijepa, plavokosa Zagrepčanka već deset godina skrbi i o napuštenim životinjama: ona i Alen udomili su dva psa, a njihov je dom “tranzitna postaja” za mnoge pse koji čekaju da ih netko prihvati.

– Sve u svemu, igračke su moj svijet. A kad mi se kaže da sam djetinjast, shvaćam to kao najveći kompliment. Da nije tako, ne bi bilo ni dućana one2play – veli Alen Magdić, dodavši da na pregovore s bankarima katkad dolazi odjeven kao Pokemon – kako bi ih iznenadio, opustio i nasmijao, i tako pripremio teren za zaključivanje dobrog financijskog dogovora. Problem je samo u tome što se to pročulo, pa mora smisliti nov način kojim će postići cilj i zadržati titulu “djetinjastog” poduzetnika.

Tanja Vučičević