Sarajevska glumica Zana Marjanović (28), zvijezda redateljskog prvijenca Angeline Jolie “U zemlji krvi i meda”, koji će 17. veljače imati zagrebačku premijeru, na prvi pogled djeluje vrlo suzdržano. No iza nevidljive barijere, koja je čini takvom i koju je najlakše opisati kao profesionalnu pristojnost, krije se vrlo rječita, otvorena i samosvjesna mlada žena s bezbroj interesa. Lako ju je zamisliti kao stanovnicu bilo koje svjetske metropole, jer je prirodno snalažljiva i ima sposobnost prilagoditi se svakoj sredini, a uz to zna i kako izvući najbolje za sebe i pritom ostati svoja. Zato priča o Zani Marjanović nije tipična priča o nesretnoj bosanskoj izbjeglici koja je početkom rata otišla iz Sarajeva u Ljubljanu, a potom u New York, već priča o odrastanju mlade djevojke koja je nove, ponekad i ne baš sjajne okolnosti, doživjela kao izazov.
Hrvatska je publika Zanu Marjanović upoznala kao konobaricu Selmu u humorističnom serijalu “Lud, zbunjen, normalan”, no njezino ime postalo je svima poznato tek kad joj je Angelina Jolie dala glavnu ulogu u filmu o ljubavi Muslimanke Ajle i bosanskog Srbina Danijela, kojeg igra Goran Kostić . Zana Marjanović i Angelina Jolie u međuvremenu su postale prijateljice, a na njujorškoj premijeri početkom prosinca – gdje je uz nju bio i njezin mladić, sarajevski redatelj Emir Kapetanović (23) – Zana je osvojila simpatije publike elegancijom i gracioznošću. Sada je pred njom, priznaje, veliki izazov: premijere filma 14. veljače u Sarajevu i 17. veljače u Zagrebu.
Imate li tremu zbog izlaska pred domaću publiku? – Imam, jednako kao što sam je imala na prvoj njujorškoj premijeri, kad su film gledali moji roditelji. Njihove su najbolje godine bile predratne, a onda im je taj miran i sretan život oduzet nasilno, preko noći. Zbog njih – i zbog svih ostalih naših sunarodnjaka – bilo mi je stalo da napravim nešto na što ćemo svi biti ponosni. Moj otac, inače vlasnik sarajevskog kafića Gogo, cijeli je rat proveo u rodnom gradu. Puno mi je značilo kad mi je nakon premijere rekao: “To je to.”
Kako se nosite s popularnošću? – Toliko se toga i tako brzo događa da nemam vremena razmišljati o situaciji u kojoj se nalazim. Puno intervjua, snimanja, promocija… Po prirodi sam borac, do kraja se predajem zadatku i jako se trudim stvari napraviti najbolje što mogu. Zato mi je stalo da to što radim i uspije. Naravno da me šokiralo kad je sve počelo. Kad sada gledam fotografije s njujorške premijere i uspoređujem ih s onima u Los Angelesu, gdje smo bili pet dana kasnije, primjećujem veliku razliku – u Los Angelesu sam bila opuštenija i prirodnija. Prije mi crveni tepih nije bio osobito drag dio posla, a sad počinjem sve više uživati u toj sjajnoj pozitivnoj energiji i blicevima fotoaparata.
Kako ste se pripremali za ulogu Ajle? – Ajla je slikarica, pa sam prije snimanja uzimala privatne satove slikanja. Uz to, razgovarala sam sa žrtvama rata, a s jednom od njih sam se sprijateljila. One su za mene najveći borci i heroji ovog rata. Potrebna je golema snaga da bi se prošlo kroz sve te strahote i nastavilo s normalnim životom. Divim se toj snazi i dostojanstvu, i zahvalna sam Angelini Jolie što mi je omogućila glumiti jednu od njih.
U posljednjih godinu i pol imali ste priliku mnogo vremena provesti s Angelinom Jolie. Kako biste je opisali? – Ona je snažna i inspirativna osoba, puna ljubavi prema ljudima. Velika mi je podrška u mojim projektima. Primjerice, hrabrila me kad sam joj pričala o ideji da napravim Magacin Kabare, kao i performans “8372…” u povodu obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici. Sprijateljile smo se i Angelina je postala moj uzor, tako da razmišljam uokviriti jednu njezinu fotografiju i staviti je na svoj radni stol. Ona je pravi, kako se kaže, građanin svijeta.
Kristinka Šćavina
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Cijeli intervju sa Zanom Marjanović pročitajte u tiskanom broju Glorije (br.892) ili se pretplatite na PDF izdanje