Kada se na kraju našeg intervjua obratila asistentu na francuskom, a on je nakon minutu žurno napustio sobu luksuznog pariškog hotela Bristol, uplašio sam se da se francuska glumica Audrey Tautou zbog nečega uvrijedila dok smo razgovarali o njezinoj novoj velikoj ulozi – portretu slavne Gabrielle Coco Chanel. Teško je bilo pretpostaviti što je 32-godišnju glumicu moglo iznervirati, jer dok smo pričali o filmu “Coco prije Chanel”, sve se činilo idealnim: došla je nasmijana, bila je razgovorljiva i simpatična, baš kao i u filmu “Amelie” s kojim je prije osam godina osvojila svijet. Što joj je onda zasmetalo?
– Oprostite, mogu li vas fotografirati – upitala me nakon što se asistent vratio i donio joj njezin fotoaparat. Time je strka razjašnjena: ništa nije pošlo po zlu, glumica samo želi nastaviti s tradicijom da svakog novinara kojem daje intervju – fotografira.
– Kolekcija se stalno povećava, ali još ne znam što ću s tim slikama. Novinare sam počela fotografirati kako bih zapamtila s kim sam sve pričala, ali i kako bih prevladala strah od medija. S godinama je strah nestao, a ja sam shvatila da imam zanimljivu kolekciju koju svako malo pregledam podsjećajući se na susrete sa zanimljivim ljudima – objasnila je svoj neobičan hobi glumica krhke građe (visoka je 158 centimetara i nema više od 45 kilograma), ali snažnog karaktera. Intervju je počela svojim pitanjem može li – zapaliti.
“Coco prije Chanel” jedan je od rijetkih suvremenih filmova u kojima glumci gotovo cijelo vrijeme puše. Jeste li zbog uloge počeli pušiti? – Prije filma sam pušila povremeno, možda cigaretu ili dvije dnevno. No, za vrijeme snimanja sam “udarila ritam” kao i Coco, kojoj je dnevna doza bila kutija cigareta. I, sada se ne mogu riješiti nikotina.
Jeste li se iznenadili kad su vam ponudili ulogu Coco Chanel? – Ne, jer sam i prije dobivala ponude da je glumim. Odbijala sam ih jer sam bila uvjerena da se tako buran život kao što je imala Coco ne može zbiti u dva sata filma. Tek kad mi je redateljica Anne Fontaine objasnila da je zanima samo razdoblje u kojem je Coco stvarala svoju osobnost i gradila mit o sebi, dakle onaj period o kojem najmanje znamo, ta me uloga počela zanimati.
Je li teže glumiti stvarnu osobu kao što je Coco ili izmišljeni lik, poput Amelie? – Teže je glumiti stvarnu osobu. S Amelie smo mogli krenuti u smjeru u kojem smo htjeli, a život stvarne osobe nas je dosta ograničavao. Jer, ako gledateljima koji nešto znaju o životu Coco Chanel ponudite nešto drugo, onda su nakon filma razočarani.
No, kako znati što je kod nje bila istina, a što dio promidžbe? I sama Coco je u kasnim godinama priznala da je dosta anegdota o njoj izmišljeno. – To je i bio najteži dio pripreme za ulogu. O kasnijim danima Coco Chanel znamo veoma mnogo. Napisane su brojne knjige, novine su izvještavale o njoj, a imamo i filmske snimke iz njezinog života. No, o njezinim najranijim danima zna se vrlo malo. Uglavnom poluprovjerene anegdote, za koje nitko ne može sa sigurnošću kazati da su istinite. Naš je zadatak bio da te rane dane prikažemo toliko uvjerljivo da gledatelj na kraju dobije jasnu viziju što će Coco kasnije u životu postati. Da postoje njezine snimke iz tog vremena ili da sam mogla pričati s osobama koje su je tada poznavale, bilo bi mi mnogo lakše. No, kako nisam imala dovoljno konkretnih informacija, morala sam se osloniti na svoju intuiciju i maštu.
Koliko ste znali o njoj prije nego što ste počeli snimati film? – Znala sam mit o Coco, da je jedna od najvažnijih i najzanimljivijih osoba iz svijeta mode, ali ne i kakva je doista bila. Znala sam da je bila snažna osoba puna kreativnosti, ali i arogancije, no nisam bila svjesna koliko je toga morala pretrpjeti da bi uspjela. Danas kad gledamo njezine kreacije i divimo se talentu koji je posjedovala, zaboravljamo koliko je bilo teško siromašnoj djevojci u ono doba uspeti se među društvenu elitu.
Coco se nikada nije udavala niti je imala djecu. Mislite li da žena ako želi uspjeti u poslu mora zaboraviti na majčinstvo i obitelj? – Ona je htjela ljubav, no, istodobno je se bojala. U djetinjstvu je vidjela kako je njezin otac omalovažavao majku, pretvorio je u svoju robinju, i nije htjela da se to njoj dogodi. Zato je posprdno govorila o ljubavi, ali ipak se prepustila osjećajima kad je upoznala Boya Capela. Da je njihova ljubavna priča drugačije završila, da su ostali zajedno, vjenčali se i imali djecu, vjerojatno danas ne bismo toliko govorili o utjecaju Coco Chanel na modu. No, nakon što se opekla u ljubavi, odlučila je sakriti emocije te je utjehu pronašla u modi. Otuda i njezina golema strast prema poslu. Srećom, danas žena može spojiti poslovni uspjeh i obiteljski život. Biste li vi žrtvovali obiteljski život za poslovni uspjeh? – Volim glumu i ona je moj život, ali ne mogu zamisliti da zbog neke uloge zanemarim sve ostalo u životu. Lijepo je biti poznat i biti dobro plaćen za ono što radiš, no ništa od toga nije vrijedno ako se morate odreći svoje privatnosti.
Koliko vam je bitna moda? – Sviđa mi se odjeća koju je Coco Chanel kreirala, ali nisam velika zaljubljenica u modu i to nije bio razlog zašto sam pristala na ulogu. Više od njezinog dizajnerskog talenta, privukao me njezin karakter.
U razmaku od nekoliko tjedana imali ste premijeru filma i spota, koji ste napravili kao novo lice parfema Chanel No.5. Bojite li se da će vas sada ljudi previše povezivati s Coco Chanel? – Nakon “Amelie” bila sam se pomirila s time da ću i na kraju karijere, koliko god filmova snimila, za sve biti Amelie. Ista je situacija i s Coco. Ako me ljudi žele pamtiti kao Coco, ja to ne mogu spriječiti. Mogu se samo truditi i dalje pronalaziti zanimljive uloge i uživati u glumi. Ako to uspijem, ničega me drugog neće biti strah.
Josip Jurčić
Pročitali ste skraćenu verziju intervjua. Cijeli intervju s Audrey Tautou pročitajte u magazinu GloriaGLAM br. 15 ili se pretplatite na PDF izdanje