Tko se, privučen neobičnim povrtnicama izloženim na štandovima na placu nije makar jednom zapitao – čemu one služe? Jasno je da su jestive i ukusne, jer ih inače ne bi nudili na tržnici. Prodavači iz Dalmacije tvrde da je samonikla zelen, poput mišancije, najukusnija pripremljena na lešo, no sladokuscima to ne znači mnogo – jer, zašto bi od tolikih načina priprave dabrali baš najjednostavniji?
Od mlade, prethodno blanširane mišancije, jaja, kravljeg sira i malo zrelog naribanog ovčjeg sira može se pripremiti ukusna gužvara, izdašno prelivena domaćim kiselim vrhnjem, s ‘reš’ pečenim okrajcima tijesta zbog kojih rastu zazubice… U kontinentalnim krajevima malo tko zna što je žučenica, a riječ je o jestivoj travi iz priobalja koja se koristi za salatu ili za pripravu složenca. Bilo bi idealno domoći se divlje žučenice, neusporedivo ukusnije od uzgojene: nudi se petkom na Trešnjevačkoj tržnici u Zagrebu, ali u malim količinama. Dovoljno ju je kratko popržiti na maslinovom ulju s mesnatom, domaćom slaninom i rasporediti je po mladom, kuhanom krumpiru. Preljev ovisi o raspoloženju, dobro će doći malo kiselog vrhnja, bešamela ili umak od svježe rajčice.
Složenac treba kratko zapeći i ukusan je objed gotov. I neobične gomoljače nisu nikakav gastronomski ‘bauk’: najčešće je riječ o bijeloj, japanskoj rotkvi daikon, koju ne jedu samo makrobiotičari, te o crnoj rotkvi: naše bake njome su nekad liječile grlobolju, a jako je ukusna naribate li je te začinite kao salatu.
Tanja Vučičević