Želim biti uspješna i anonimna

Očaravši publiku i kritiku ulogom aristokratkinje u filmu “Okajanje”, koji je prošli tjedan otvorio 64. venecijanski filmski festival, Keira Knightley (22) je u medijima dobila titulu “kraljice Venecije”, koju je lani nosila njezina sunarodnjakinja Helen Mirren.

No, već pet minuta nakon početka intervjua postalo je očito da se Knightley ne ponaša poput kraljice: djevojka iz londonskog predgrađa Teddington otvorena je, brbljava i uz šarmantan osmijeh koristi psovke kao poštapalice, a s dečkom, glumcem Rupertom Friendom (25), bez imalo grižnje savjesti zakasnila je više od sata na zabavu poslije premijere. Iako je u samo nekoliko godina postala najtraženijom britanskom glumicom, što ponajviše može zahvaliti ulogama u trilogiji “Pirati s Kariba” i “Ponosu i predrasudama”, tvrdi da je slava ne zanima, te je smatra neželjenom usputnom pojavom glumačkog posla.

U “Okajanju”, kao i u većini vaših filmova, glumite ženu u vrtlogu velike ljubavi. Je li to slučajnost ili ste i sami romantični pa volite takve uloge? – Neću reći da nisam romantična, ipak sam žena, ali to nema veze s načinom na koji biram uloge. Moramo biti realni i priznati da je svijet filma još skloniji muškarcima. Glumci imaju širi izbor različitih likova, dok su glumicama uglavnom ostavljene samo romantične junakinje. Bilo bi bolje kad bi se i njima nudio veći izbor zanimljivih uloga.

Kada ste prihvatili ulogu u “Okajanju”, čija je radnja smještena prije II. svjetskog rata, niste li se bojali da će vas početi smatrati glumicom specijaliziranom samo za povijesne filmove? – To mi se ionako već događa. I nakon “Ponosa i predrasuda” bila sam zasuta scenarijima za slične filmove. No, to nije problem. Ako mi povijesni kostimi dosade, bez problema mogu pronaći neki niskobudžetni film u kojem ću glumiti prostitutku na kokainu i odmaknuti se od uglađenog svijeta Jane Austen. Sad su mi 22 godine i još je mnogo filmova ispred mene.

Nakon premijere svi su komentirali vašu strastvenu scenu seksa s glavnim glumcem Jamesom McAvoyem. Je li je bilo teško snimati? – Mislim da je redatelju Joeu Wrightu bilo teže. Dobri smo prijatelji pa mu je bilo neugodno predlagati mi kako bih se trebala ponašati za vrijeme te scene, te sam mu morala reći da se sabere i odradi svoj posao. Ponekad je seks na filmu potpuno nepotreban, ali u “Okajanju” je to jedna od ključnih scena. Kad vidi njihovu strast, publika mora vjerovati da će Cecilia i Robbie pet godina čekati jedno na drugo.

Jeste li još, kao što ste govorili prije godinu dana, iznenađeni što ste postigli uspjeh kao glumica? – I sad se svako jutro budim ne vjerujući da sam uspjela. Pogotovo jer je filmski posao nepredvidiv. Ne postoji formula za dobar film. Zato je glupo reći kako sam uspjela isključivo zahvaljujući talentu i radu.

Mnogo toga je ovisilo o sreći. Pogledajte samo “Pirate s Kariba”. Nitko nije vjerovao da film snimljen po Disneyevom zabavnom parku može biti dobar, a na kraju je postao hit.

Ako niste vjerovali u uspjeh “Pirata s Kariba”, zašto ste prihvatili ulogu? – Zato što u to vrijeme nisam dobivala nikakve druge ponude u Hollywoodu.

Jeste li očekivali da ćete postati toliko popularni? – Slava me nikada nije zanimala. Naravno, od samih početaka svim srcem sam htjela uspjeti kao glumica, ali ne zato da bih postala slavna. Ako u glumački posao krenete sa željom za što više naslovnica i obožavatelja, brzo ćete propasti. Kad bih mogla glumiti u dobrim filmovima i svojim nastupima nadahnjivati gledatelje, a pritom ostati anonimna, bio bi to raj na zemlji. Moj životni cilj je biti uspješna i anonimna. No, svjesna sam da je to nemoguće.

Što vam se toliko ne sviđa kod slave? – Svaki čovjek bi morao sačuvati svoju privatnost, no ona nestaje kad se proslavite. Već sam toliko puta govorila protiv paparazza da sam i sama sebi dosadila. Ipak, moram ponoviti kako njihova nastojanja da dobiju fotografiju postaju sve nasilnija, nepristojnija i bezobzirnija. Mislim da je takvo ponašanje opasno i ako ne učinimo nešto da ga zaustavimo, netko će uskoro stradati. Samo zamislite da vas netko po cijele dane prati i ne daje vam mira ni sekundu. Kako biste se osjećali?

Kako onda reagirate kada po novinama vidite tekstove o tome kako ste pretjerano mršavi i nagađanja od čega bolujete? – Svjesna sam da novinari moraju ponekad unijeti dramu u svoje tekstove, ali priče da imam probleme s prehranom jednostavno nisu istinite. To je potpuna izmišljotina. Bez obzira koliko sam puta to javno zanijekala, mnogo ljudi i dalje misli da sam bolesna. Zbog toga se ne osjećam dobro. Voljela bih da oni koji šire takve vijesti razmisle kako bi se i sami osjećali da u novinama čitaju laži o tome da su bolesni.

Je li to razlog zašto u intervjuima ne želite pričati o privatnom životu? – Već sam se nekoliko puta opekla jer sam bila previše otvorena u intervjuima. Zato sam si sada postavila granice i više s novinarima ne pričam o dečku i privatnim stvarima. Ne želim lagati, niti se skrivati iza neodređenih odgovora, pa mi je mnogo lakše samo prešutjeti ono što ne želim reći.

Što mislite o listama najljepših i najelegantnijih žena, na koje vas novinari često stavljaju? – Takve liste ni ne primjećujem. To su totalne gluposti. Ako i na sekundu povjerujete i počnete se smatrati najljepšom na svijetu, već sutra ćete se gadno razočarati, jer će se pojaviti netko ljepši. Naravno, bolje je pojaviti se na takvim listama nego po novinama čitati kako ste ružni, ali takve me titule uopće ne zanimaju.

Josip Jurčić