Život je maskenbal

Svi koji su pratili ovogodišnje revije visoke mode u Parizu, složili su se da je modna kuća Dior, odnosno kolekcija koju je za nju dizajnirao John Galliano, zasjenila sve prikazano. Revija britanskog modnog genija i morala je biti spektakularna: kolekcijom koju je posvetio Japanu, na najdostojniji je način proslavio svojih deset godina na čelu Diora. Ovo nije prvi put da je Galliano nadahnuće potražio na Dalekom istoku: njegova, sad već antologijska, prva kolekcija za Dior bila je inspirirana Kinom i Cio-Cio San, tragičnom heroinom Puccinijeve opere “Madama Butterfly”. Takve junakinje uvijek su bile Gallianova slabost, te je svoje modne posvete dosad već ispisao Ani Karenjini, Blanche Dubois, Pocahontas, Mariji Antoaneti, Adi iz filma “Piano” i mnogim drugima.

John Galliano prešao je dug put u karijeri – od enfant terribllea s kraja osamdesetih, preko talentiranog mladog kreatora s početka devedesetih do jednog od najcjenjenijih i najekstravagantnijih imena u suvremenoj modi. Ono što ga čini posebnim među kolegama koji su prolazili jednako trnovit put do vrha, njegova su beskompromisnost i potreba za stalnim promjenama kojima se nije ni pokušao dodvoriti modnom establišmentu. Malo se tko usudio na samom vrhuncu karijere i slave vratiti svojim počecima, odnosno, avangardnom modnom izričaju.

Premda nikad nije robovao komercijalnom, koje pokreće današnji modni svijet, uvijek je bio miljenik modne kritike. Novinari i urednici rijetko su kojeg kreatora u posljednjih 20 godina tako bezrezervno podržavali kao Johna Galliana, čak i kad bi griješio.

Zapadnjački ideali afganistanskih izbjeglica Rođen je 1960. na Gibraltaru. Nije zanemariva činjenica da mu je majka Španjolka, jer vruća krv andaluzijskih cigana u njegovom se radu i te kako osjeća. Obitelj se 1966. preselila u London, i ne treba posebno naglašavati da je strogi katolički odgoj ostao konstanta njegova odrastanja u novoj sredini. Završio je prestižnu privatnu Wilsons Grammar School za dječake, a nakon toga se upisao na slavni St. Martins School of Fashion, gdje je diplomirao 1984. kao najbolji student u svojoj generaciji. Njegovu modnu zrelost kritika je prepoznala već u prvim kolekcijama koje su podigle do tada neviđenu medijsku prašinu.

Naziv prve kolekcije za proljeće-ljeto 1985. danas je ironično aktualan – Zapadnjački ideali afganistanskih izbjeglica. Imena kolekcija koje su uslijedile nisu bila ništa manje zanimljiva: Pali anđeli, Zaboravljena nevinost, a modna kritika ih je opisala kao hrabre, drske i – očaravajuće. Samo tri godine poslije, za kolekciju proljeće-ljeto 1988., inspiriranu likom Blanche Dubois iz romana “Tramvaj zvan čežnja” Tennesseeja Williamsa, osvojio je nagradu Britanske modne akademije za dizajnera godine. No, svakako najveće modne panegirike dobile su njegove kolekcije s početka 90-ih, nadahnute Josephinom Bonaparte, dekadentnim Rimom te škotskom poviješću. Kao šlag na kraju tog nezaboravnog modnog niza, 1994. je prikazao glasovitu reviju Ana Karenjina u bijegu iz Moskve, u kojoj je tragičnu Tolstojevu heroinu na samo sebi svojstven romantičan način pokušao spasiti od uklete sudbine. Za tu je kolekciju ponovno nagrađen najvišim priznanjem Britanske modne akademije, ali je i zapao u financijske teškoće. Njegove bajkovite kreacije, koje su obožavali modni urednici natječući se tko će ih maštovitije predstaviti u svojim magazinima, bile su komercijalno neisplative i vizualno odviše zahtjevne za ciljanu publiku. Svi su im se divili, ali se nisu usudili odjenuti ih. Od bankrota ga je spasio Andre Leon Talley, jedan od najvažnijih ljudi u američkom Vogueu, koji je uspio nagovoriti svoju glavnu urednicu, Annu Wintour, da financira Gallianovu sljedeću kolekciju. Čak i manekenke koje su nosile reviju, sve odreda top-modeli, odrekle su se honorara u znak podrške. Pod nazivom Misija diva, taj je modni spektakl doživio potpuni trijumf. Nadahnuta Kiki de Montparnasse, gejšama, visokim glamurom 50-ih, posebice radovima Christiana Diora i fotografijama Irvinga Penna, ta se Gallianova kolekcija smatra modnim vrhuncem devedesetih.

Performansi i predstave Njegove su prezentacije uvijek bile mnogo više od modnih revija: to su uvijek predstave i spektakularni performansi, smješteni u neobičnim ambijentima i nazvani pompoznim imenima, u kojima manekenke uživaju podjednako kao autor. Gallianov izlazak na scenu poslije svakog showa očekuje se s istim uzbuđenjem kao i same kreacije, jer se za svaki svoj nastup vrlo promišljeno kostimira, potencirajući na taj način svoj zvjezdani status.

Ono što je nakon uspjeha Misije diva bilo važnije od hvalospjeva (od kojih se ne živi), bio je poziv Bernarda Arnaulta da u njegovom carstvu LVMH, u čijem je okrilju i modna kuća Givenchy, na mjestu glavnog dizajnera naslijedi Huberta de Givenchyja – nakon njegova poluprisilnog umirovljenja. Nakon samo godinu dana Gallianovog rada u Givenchyju, Arnault je uspio otkupiti sve dionice modne kuće Dior i otpustiti njihova dotadašnjeg kreatora Gianfranca Ferrea. Posao iz snova dobio je, naravno, Galliano, koji je tako – u samo nekoliko godina nakon svog financijskog kraha – postao jedan od najbolje plaćenih dizajnera na svijetu. Na njegovo mjesto u Givenchy dolazi drugi enfant terriblle britanske modne scene – Alexander McQueen.

Prve dvije Gallianove godine u Dioru smatraju se renesansom visoke mode. Nije tajna da je couture dugo bio u krizi, služeći samo kao skupa reklama velikim modnim kućama za prodaju pret-a-portera i kozmetike. Gallianovim dolaskom visoka moda ponovno postaje nosiva i poželjna u ormarima svjetskih bogatašica. Krug štovateljica lika i djela Johna Galliana povelikog je radijusa: od Nicole Kidman, holivudske dive nepogrešivog stila, pa do jedne od najbogatijih žena svijeta i najveće potrošačice couturea, Libanonke

Moune Ayoub. Upravo je Nicole bila njegova najbolja promotorica u prvim godinama rada za Dior: njezino pojavljivanje na dodjeli Oscara 1997., u nezaboravnoj zelenoj chinoisserie haljini iz Gallianove prve haute couture kolekcije za tu modnu kuću, i danas se smatra jednim od najspektakularnijih izlazaka na crveni tepih ispred Kodak teatra. Inače, za prvu kolekciju u Dioru, Galliano je dobio modnog Oscara – VH1/Vogue fashion award – kao najbolji kreator 1997.

Tri godine poslije, kad se Kidmanova pojavila na dodjeli Oscara u bakrenoj haljini kompliciranog kroja i identične boje kao što je bila njezina kosa, efekt je bio jednako glamurozan. Haljina nazvana Goddess završila je na istoimenoj izložbi u njujorškom Metroplitan muzeju odjeće i kostima, koju je Nicole Kidman imala čast i otvoriti.

Galliano može sve Nakon tih uspjeha svi su od Galliana očekivali da će nastaviti svoj rad u smjeru tradicionalnog francuskog chica i elegancije, no on je 1999. krenuo potpuno suprotnim smjerom i počeo kreirati na način nespojiv s imidžem modne kuće Dior. Etno, koji ga je uvijek inspirirao, doveo je do ekstrema istražujući područja vrlo udaljena od skupog i pomalo konzervativnog okružja u kojem je stvarao. Nove kolekcije posvetio je američkim Indijancima, Eskimima, mongolskim i Masai plemenima, nadahnjivao se kabuki teatrom i kineskim cirkusom, pa čak i beskućnicima – čime je svima jasno dao do znanja da ne mari što će tko misliti o njegovu radu. On je dokazao da može sve i da mu ničija podrška u kreativnom smislu više nije potrebna. Modna kritika ponovno je bila ushićena te je potkraj 2001., na dodjeli VH1/Vogue fashion awards, Galliano dobio nagradu kao najavangardniji modni kreator.

Uza sva ta priznanja, dio novinara i publike nekako se zasitio Gallianovih ekstravagancija i s nostalgijom se prisjećao njegovih prvih kolekcija za Dior. Na kritike o tome kako su Diorove kreacije postale nenosive, Bernard Arnault odgovorio je da će Galliano imati potpunu slobodu u Dioru dokle god mu jedna torbica može isplatiti cijelu kolekciju. I danas je tome tako. Zvijezde su mu ostale vjerne, a trenutačno mu je omiljena holivudska manekenka Charlize Theron, koja je i zaštitno lice Diorovog parfema J’adore. U ekstravagantnim Gallianovim kreacijama malo joj tko može konkurirati na

crvenom tepihu.

Sudeći po francuskom Vogueu, nova muza mu je Drew Barrymoore, koja je bila njegova gošća u posebnom izdanju tog časopisa čije je modne stranice uredio sam Galliano. No, na nedavnoj dodjeli Zlatnih globusa dogodio se mali incident: Drew Barrymoore se pojavila u bijeloj Diorovoj haute couture kreaciji, dok je Salma Hayek odjenula gotovo identičnu haljinu iz njihove pret-a-porter kolekcije.

Posljednje dvije godine Galliano kreira jednostavne pret-a-porter kolekcije, koje je modna kritika dočekala na nož, ocijenivši te radove dosadnim i neinspirativnim. Više sreće imao je s muškom linijom koju je prvi put prikazao prije tri godine. U posao je krenuo na molbu prijatelja koji su željeli da im napravi nešto što i sam odijeva, pa je napravio kolekciju za muškarce koji vole takav, ekscentričan, stil. Ispostavilo se da takvih nije malo jer je kolekcija razgrabljena: korzeti, halteri i ostali modni detalji, do sada rezervirani samo za žene, oživjeli su na muškim modelima, a svoj butik na Fraboure St.Honore nedavno je pretvorio u carstvo muške odjeće.

Nakon mlakih ocjena koje je dobivao u posljednje vrijeme, Gallianu je silno trebala revitalizacija. I uspio je u tome: živost u njegovo stvaralaštvo unijela je Puccinijeva opera, a Cio-Cio San kolekcija s pravom ga je vratila onamo gdje mu je mjesto – u sam vrh najvećih modnih kreatora današnjice.

Nenad Korkut