Ja sam, kad sad promislim, doista zadužila muškarce. Više i ne znam o čemu nisam razmišljala kad su oni u pitanju, ali i mnogo toga “prenijela na papir”.
Pokušala sam ih razumjeti, često opravdati, ukazati na one pogreške koje su mi se činile – ispravljivim. Nikad nisam moralizirala. Znala sam da oni to ne vole. Malo kojeg bih bila nazvala nemoralnim zato što je poželio pa i realizirao “zabranjeni seks”, ali bih im prigovarala, pa i osudila, ako bi to izveli “amaterski”.
Kad ne bi bili pritom i kavaliri. Jer i za promjenu treba pameti. Onaj koji je nema, neka se “ne laća mača”. Bila sam svjedokom različitih situacija i nije me nikad ljutila promjena, nego način na koji je izvedena. Muž jedne moje mušterije, inače vjeran čovjek, zaželio se, jadničak, i on promjene. Htio se, valjda, pokazati i on kao muško. A ispao je običan blento. Odveo je u hotel neku jadnicu, platio karticom sobu i slip ostavio u džepu. Već drugi dan “rigao je krv”. Pametna žena znala je kako ga “kazniti”. Polaganim podsjećanjem na “zločin” koji je učinio. Taština je kod nje bila jača od bilo čega drugog. Mora da je cijeli život ispaštao zbog svoje gluposti. Da sam bila na njezinom mjestu, ja mu ne bih zamjerila zbog toga što je noć proveo s tom ženom, nego zbog toga što to nije znao sakriti.
Nije bio kavalir koji štiti ženu. Ni onu s kojom je varao, ni onu koju je, uvjetno rečeno, prevario. Ovdje su svi bili gubitnici! Čula sam toliko toga o vječnoj temi muško-ženskih odnosa da sam se znala upitati jesu li neki muškarci doista “smanjenih intelektualnih sposobnosti” kad čine tako fatalne pogreške.
Ne znam kakav su stvarni odjek imale moje kolumne i knjige, jesu li me neki muškarci i poslu šali, ali da su reagirali – jesu. Bilo je tu svakakvih komentara, pa čak i ismijavanja, ali i to je neki pokazatelj. Čak dovoljan da budem zadovoljna. Ono što sam ja voljela kod njih, jest ono “za što su i stvoreni” – muškost. Snagu u svakom pogledu. Svi moji i muževi i ljubavnici morali su posjedovati baš to. I manje-više su to i imali. Ali, znao bi “pokoji i zalutati”, no brzo bih ga vratila u stvarnost.
I danas se sjećam jednoga mlakonje koji je oblijetao oko mene tako nespretno i tako glupo da mu nisam dala čak ni prilike, kad sam shvatila s kim imam posla, da mi preda bukete cvijeća kojima me mislio osvojiti. Jadničak bi ih onda ostavljao pred vratima, valjda vjerujući da ću znati da je to od njega. Doduše, tu je imao pravo. I znala sam da on to čini, mislio je kako je to kavalirski, ali i kavalirstvo ima neka svoja pravila. U muško-ženskom odnosu mora se po mom sudu znati tko je tko i kako se treba vladati. Jedna sam od onih žena koje nisu “lude za feminizmom”, jer mi se to uvijek činilo nepotrebnim. Znala sam gdje je mjesto muškarcu, a gdje ženi i toga sam se cijeli život pridržavala. Ali, podržavala sam nešto drugo – emancipaciju žena.
Žena si je izborila status u društvu, ona mora biti ličnost, ali ni u čemu ne valja pretjerivati. Ona mora ostati ženom, pa ako hoćete malo zastarjelim izrazom i damom, a muškarac mora biti kavalir. Neki to poistovjećuju s nazivom gospodin. Možda čak i džentlmen. Njegovo ponašanje mora biti primjereno, u skladu sa specifičnim kodeksom časti koji obično ne dijele ili rijetko poštuju “obični ljudi”. Kažu da su karakteristike kavalira strogo poštivanje bontona te iskazivanje poštovanja prema drugim ljudima, a posebno prema onima koji su fizički ili na neki drugi način slabiji od njega. Eto, baš me to uvijek kopkalo. Ako sam emancipirana, da ne kažem ako si feministica, kako to usuglasiti s kavalirstvom. Možda griješim, ali čini mi se da suvremena mlada žena, pa čak i ona koja to više nije, više cijeni “mačor tipove” nego kavalire. Oni su za mnoge “rudimentarni ostatak” nečega što se više ne cijeni, što nije u modi, a zna se o njima govoriti čak i s podsmijehom. A to je nešto što bi trebalo važiti “odsad pa do vječnosti”.
Pitam se u zadnje vrijeme sve više što današnje žene očekuju od muškarca. Kakvog žele pokraj sebe? Znam da su momentalno u modi mačori. Znam da od tih nema velike koristi osim, možda, u krevetu, ali ni to nije dugoročno. I strast ima “rok trajanja”. Razočarat će se mnoge i u onim nabildanima jer takvima nedostaje nešto drugo. Najčešće nisu baš “misaoni”. Čak da su u kuhinji spretni kao Jamie Oliver, miris jela može se pretvoriti u nešto suprotno. Posebnost jednoga Brada Pitta može nakon izvjesnoga vremena ići na živce. Bilo bi idealno kad bi sve to bilo sadržano u jednoj osobi, ali, Bože moj, to je iluzija. Ono što ja mislim da je trajno jest, ma tko što rekao, kavalirstvo.
Jer, današnje žene žele isto što i one iz srednjovjekovnog razdoblja, ma kako to poricale. One žele da ih se poštuje, voli i brine o njima. Što, dakako, ne znači samo hodanje s vanjske strane na ulici, nošenje torbi pretrpanih koječim, otvaranje vrata, držanje kaputa, izvlačenje stolca kako bi ona prva sjela, praćenje do kuće, ne razgovor na mobitel dok ste s njom, davanje kaputa ako zahladi. To više nije ni samo poklanjanje cvijeća, ali je i sve to. Kompleksno, ali čak i komplicirano! Sociolozi kažu da je kavalir, gospodin ili džentlmen onaj muškarac koji na prvo mjesto stavlja ženine osjećaje i mišljenje ispred svakog drugog aspekta svoga života. Mnogo ili malo? Meni se čini mnogo, ali život i daje i prima u različitim fazama različito.
Postavlja se, međutim, još jedno pitanje, ne manje važno – kako uopće vrednovati nečije kavalirstvo? Jedna je žena jednom rekla da se ništa što je vezano uz osjećaje ne može “vagati” premda ima silnu težinu. No, srce, bez obzira kako i zbog čega kuca, ipak važe. Miligramski! Volim se uvijek odrediti prema onome o čemu pišem. Možda ću nekoga i razočarati kad kažem da je i moj pogled na kavalire poseban. Volim njihovu fizičku snagu, prihvaćala sam uvijek takvu njihovu pomoć, ali nisam sa simpatijama gledala na cmoljavce koji bi se oko mene ustrčali kao da sam bolesnica. Volim muške kavalire. Svi koji se i danas tako ponašaju, ne trebaju se brinuti da će biti pogrešno shvaćeni, ne moraju se bojati neprihvaćanja pa čak i ismijavanja. Ne moraju se bojati da će svojim ponašanjem možda vrijeđati žene koje se u današnje vrijeme smatraju potpuno ravnopravnima.
Jer, ravnopravnost se može i mora promatrati s nekoliko aspekata. Posebno u odnosima žene i muškarca. Određene kavalirske geste mogu oduševiti svaku ženu, i pokazati joj da ste pažljivi, ali i dobro odgojeni.
No, i ona se u tom odnosu mora pokazati onakvom kakve sve manje srećemo – damom. Ima li takvih odnosa još? Ja bih rekla da ima, ali ne dovoljno. I zato, dame moje, potražite kavalire. One, prave, muške!