Otkad je svijeta i vijeka, da upotrijebim staru izreku, a to pojednostavnjeno znači – otkad se voli i – vara se. Varaju muškarci žene, ali varaju i žene muškarce. Uostalom, kako je duhovito rekao jedan preljubnik – pa varam ženu s drugom ženom i zašto sam samo ja krivac. Zar i žene ne bi trebalo “pribiti na stup srama”, ako netko već misli da na to treba gledati kao na sramotu. Moj stav se zna – kad kemija proradi, nema tu mnogo filozofiranja. Svejedno, bila to ljubav na prvi pogled, simpatija ili tek strast, ne treba je zatirati. Život je prekratak da bismo propustili išta što nam ga čak i na trenutak čini ljepšim. Dabome, ipak u nekim slučajevima može i mora biti – zadrški. Ne treba zaboraviti da smo svi samo ljudi, da se moramo držati nekih normi ponašanja pa i morala, koji nas i čini razumnim bićima. Najteže je kad iskra plane među rođacima. Iskra koja bi mogla zapaliti cijelu kuću pa i ukućane. A dešavalo se da sestra sestri preotme dečka ili čak i muža. Da do toga ne bi došlo, ipak bi se trebalo susprezati, pogotovo ako je samo strast u pitanju. Jer bi obiteljski odnosi u tom slučaju bili užasno razdrmani. Zapravo uništeni. Zasigurno bi nekome od ukućana bila zatvorena vrata doma – zauvijek. A budući da je dom sigurno sklonište svakome, ne bi ga trebalo zbog strasti – izgubiti. Jer strast i tako ne traje dugo.
Tu sam čak i ja odrješita i mislim da se ne bih nikada ni zbog koga upuštala u vezu koja bi povrijedila meni najdraže. Dabome da bih sugerirala svakome da takve situacije izbjegne pod bilo koju cijenu. Sve drugo mi se čini normalnim, sve drugo su životne situacije koje niti treba niti bih i sama izbjegavala. Jer ljubav je predivan osjećaj. I seks, čak i kad ga ne prati ljubav. Ne treba zaboraviti da ljubav uključuje i hranjenje taštine – kad nam voljeni šapuće na uho kako smo posebni, čini nam se kako je zbog nas gotovo stvoren svijet. Samo, taj svijet nije vječan. Onaj tko to shvati neće biti toliko razočaran kad se on raspline. Jer baš taj čaroban svijet može se brže nego to i očekujemo srušiti. Zbog raznih razloga, ali najčešće kad osjetimo da se taj osjećaj posebnosti proširio i na nekog trećeg. Kod žena je to suparnica, a kod muškaraca suparnik. Premda se muškarci i žene različito ponašaju u takvim situacijama, bol je, kažu, jednaka. I kod jednih i kod drugih javlja se bespomoćnost, nevjera da se to njima desilo. Jedni padaju u depresiju, a drugi urlaju. I kod jednih i kod drugih nastupa bijes, razočaranje, čak i želja za osvetom. U tom stanju teško je uspostaviti ravnotežu, još teže je zrelo misliti, donositi zaključke koji bi izvukli iz toga stanja i vratili u normalu. Jer nema onoga tko bi volio dijeliti voljenu osobu s bilo kim drugim. Kažu da se najčešći trokuti stvaraju među onima s kim smo, s kim se družimo. Pa, konačno, to je i normalno.
Gdje ćemo najlakše koga i upoznati nego u društvu u kojem se krećemo. A tko bi to mogao biti prije nego jedna od prijateljica ili prijatelja. Ako nam prijateljica počne koketirati s mužem ili ljubavnikom, najprije tome ne pridajemo veliku važnost, a kad postanemo svjesni da to i nije tako baš naivno, onda je najčešće kasno da se išta poduzme. I tad jedino što nam preostaje je – bijes. Kažu da je to faza kad žene doslovce polude. O takvom njihovom ponašanju mogli bi se napisati romani. Rabe sva sredstva, čine i ono što se svima dotad činilo – nemogućim. Ali ljubav zasljepljuje svojom jačinom, čini se, najviše kad je gubimo. Kažu da i na sudu to može biti olakotna okolnost. Znam jednu ženu koja je svojoj prijateljici, za koju je tek sumnjala da je muž s njom vara, razbila auto. Ova to nije čak ni prijavila policiji iako je na autu bila gotovo totalka jer se bojala skandala, a bila je i udana. Vrhunac zlobnosti iskazivala je kad ju je čak i žalila tvrdeći da je izgubila živce tko zna zbog čega. Perfidno je pronijela glas da joj nije mogla vratiti neke dugove i da je to razlog. Meni je njezino ponašanje bila jasna potvrda da je ljubomora – razložna. Druga je, pak, slijedila prijateljicu i kad je vidjela da ide k mužu joj u ured, a radno vrijeme je prošlo, otrčala za njom i napravila pravi skandal. Porazbijala je sve do čega je došla. No, i muž i prijateljica su se zaklinjali da je to slučajnost da se ovdje zatekla, da je to prvi put, i ova jadnica je, izmučena i na rubu živčanog sloma, to povjerovala. Sljepilo je, uostalom, i karakteristika zaljubljenih gubitnika.
Posebna priča je ipak slučaj jedne profesorice. Nju je muž godinama varao sa svojom tajnicom koju je, da bi zameo svaki trag, čak dovodio u kuću da im pričuva djecu dok bi on sa ženom izlazio. Žena, ili slijepa ili glupa, prihvatila ju je kao prijateljicu i tako se prema njoj ponašala. Dok ih jednom, kad se vraćala ranije od svojih, nije zatekla u krevetu. Nije mi nikad bilo jasno kako je uspio svu krivnju svaliti na tu tajnicu, ali brak je opstao. No, unatoč tomu što su se svi oni održali, ipak je to učinjeno na silu. A ja tvrdim da je sve što na ovakav način eliminira suparnicu zapravo Pirova pobjeda. Ako žena želi zadržati muža, mora pronaći drugačiji način da to učini. Mora eliminirati suparnicu ne diskreditacijom izravno pred mužem jer bi time mogla postići baš suprotan efekt. Pokazala bi frustriranost, mane koje je dotad možda i uspjela skrivati. Došla bi na vidjelo ljubomora na način koji ne pokazuje ljubav, nego ide na živce. Možda kod nekih izaziva i strah. Žene mogu, kad se usredotoče na neki cilj, ma koliko bila raširena tvrdnja da su muškarci jači spol, ipak biti jače ako se posluže emotivnim psihološkim igricama koje udovoljavaju muškom egu. Bez obzira na to brane li ili osvajaju tuđi teritorij, moraju dokazati da su bolje od konkurencije. Kažu da je u ljubavi i ratu sve dopušteno pa treba učiniti baš sve ono čime se muža može zadržati ili osvojiti. Od brige za odjeću do izvrsne kuhinje.
Dobri poznavatelji ljubavi kažu da je ona zapravo vrlo jednostavna. Pravu je nemoguće ignorirati, ali ni glumiti dulje vrijeme jer postoje znakovi koji to otkrivaju. U ljubavnom trokutu pobjeđuje onaj koji ima živce i kontrolu, ali i više ponosa. Ako žena prihvati nekoga s nekim dijeliti, to je poniženje. A za gubitak nije kriva ”kučka koja vam ga je otela ispred nosa”, već istina da su se našli u pravo vrijeme na pravom mjestu, a žena je ”spavala mirnim i sigurnim snom”. Zato, nema mira u braku. Nema sigurne luke u koju ste uplovili. Brak se održava ljubavlju i borbom. Tada nitko, pa ni prijateljica, ma kako izgledala, neće imati šanse.