Italija je sinonim za umjetnost, kulturu, film, modu, kancone i vrhunsku gastronomiju. Italija je bel paese, la dolce vita... No, Italija je i zemlja parfema - iako u kolektivnoj svijesti vlada uvjerenje da to može biti samo Francuska. Jer, povijesna je činjenica da su bogati Mlečani prvi u Europi prihvatili kulturu parfimiranja, koja je do njih doprla još u srednjem vijeku s Dalekog istoka i zemalja Orijenta - s obzirom na to da je Venecija bila epicentar svih pomorskih trgovačkih puteva. Čak i Francuzi (nevoljko) priznaju da tada još nisu imali takve navike te da ih je mirisni val prvi put zapuhnuo kad im je kraljica postala Katarina Medici - kći firentinskog vojvode, koja se 1533. udala za francuskog kralja Henrika II., i sa sobom iz Italije dovela svog osobnog parfimera. Renato Bianco, koji je na francuskom dvoru postao Rene de Florentin, kreirao joj je brojne mirise uglavnom bazirane na njoj omiljenim citrusima - a kako su podanici u svemu nastojali imitirati svoju kraljicu, i oni su se počeli zalijevati parfemima. Katarina Medici bila je, zapravo, prva parfemska influencerica u povijesti!
Danas je to Chiara Ferragni, najjača internetska poduzetnica u Italiji (s 28,5 milijuna pratitelja na Instagramu i četrdesetak milijuna eura godišnjeg prihoda od svog brenda) - koja je najavila da će 2023. lansirati prvi parfem. To će, kaže Ferragni, biti kruna njenog modnog brenda koji obuhvaća žensku i dječju odjeću, kožnu galanteriju i nakit, sunčane naočale i make-up. Parfem kao točka na i - provjerena je to formula uspjeha, koju su još osamdesetih osmislila velika imena modne scene. Bilo je to vrijeme ekspanzije talijanskih modnih kuća, za čijim je kreacijama svijet poludio pa je jedva dočekao i njihove parfemske kreacije. Kako li su samo u to vrijeme mirisale ulice Trsta, Firence, Padove, Milana, Rima, na kojima su se šepurile (pre)dizajnirane Talijanke i Talijani u oblacima tada popularnih parfema Fendi, Laura Biagiotti Roma, Armani, Valentino, Gucci No.1...
Devedesetih su na scenu stupili neki novi igrači - Etro i Dolce&Gabbana, čiji je miris Pour Femme 1993. proglašen parfemom godine (no njegova popularnost je zanemariva u usporedbi s hitom iz 2001., mirisom Light Blue). Bili su to dopadljivi i većini dostupni parfemi, u bočicama jednostavnog dizajna.
U novom tisućljeću pojavile su se prve luksuzne parfemske kreacije - sve je krenulo 2003. s Pradom i njihovom ekskluzivnom kolekcijom od četiri mirisa - Iris, d‘Oeillet, Cuir Ambre i Fleur d‘Oranger.
A kad je svijet poželio nešto novo i drukčije, Italija je bila jedna od prvih zemalja u kojima su se počele osnivati nezavisne parfemske kuće koje su lansirale prave umjetničke mirisne kreacije - objedinjene pod pojmom niche parfumerija. U tim nišnim parfemima spojeno je ono najbolje od talijanske tradicije - od sastojaka karakterističnih za sve dijelove "čizme" do dizajna bočica inspiriranih raznim ikonama njihove kulture i umjetnosti. Osnivači nišnih brendova sami sebe rado nazivaju "pripovjedačima" - jer oko svake kreacije ispredaju neke uzbudljive priče. Marco Vidal, koji je 2014. utemeljio brend The Merchant of Venice, najnovijim je mirisom ispričao povijest svoje venecijanske obitelji, koja se obogatila na trgovini začinima, a početkom 20. stoljeća krenula u industrijsku proizvodnju sapuna i parfema (njihov je legendarni Pino Silvestre) - pa kaže da je novi Red Potion "priča o putovanju koje počinje na obalama Sjeverne Afrike, odakle donosi mirise sandalovine, pa preko Sredozemlja s kojeg skuplja esencije cvijeta naranče, ružmarina i smilja - do Venecije". Amerikanci takve parfeme nazivaju "grešno zadovoljstvo", ali Talijani se u oblaku mirisa ne osjećaju nimalo grešno, nego - božanstveno.
