Otišao je popularni Brico iz “Malog mista”, legenda hrvatskog glumišta Miše Martinović preminuo je u dobi od 95 godina. Tužnu vijest na svom Facebooku podijelio je Đelo Jusić Jr. glazbenik i sin glazbene legende Đele Jusića.
"Miše Martinović... Velikan hrvatskog glumišta i jedan od posljednjih gospara... Adio Gosparu...", napisao je Jusić Jr. uz fotografiju glumca.
U intervjuu za Magazin Glorija ispričao je iskreno kako mu teško pada poodmakla dob. "Svaki put kad se emitira 'Malo misto' više se isplačem nego što ga gledam, jer kako se tko pojavi na ekranu, sjetim se da ga više nema…Skoro svi su pomrli, a ja sam još tu", kazao je za Gloriju još 2015.
Miše je najveći dubrovački glumac, podrijetlom iz Postranja u Župi dubrovačkoj, rođen je 1. lipnja 1926., otac je Mare Martinovića i Perice Martinović, također glumaca. Miše je ove godine napunio 52 godine od početka glumačke karijere u kojoj broji mnoge uloge, no ona Brice pratila ga je cijeli život.
"Zato su me onih dana u Beogradu zaustavljali zbog uloge Brice, pa Pridsidnika. Zvali su me da odemo na piće. Uzalud, jer nisam alkoholičar. Snimanje ‘Našeg malog mista’ za mene je bilo veliko opterećenje. Silno sam bio angažiran u repertoaru Kazališta Marina Držića i Danielu Marušiću udovoljio sam da igram u seriji samo zato što smo bili prijatelji", kazao je u velikom životnom intervjuu za Jutarnji list. S redateljem Danielom Marušićem surađivao je mnogo godina prije “Našeg malog mista”.
Čitajte i: Miše Martinović s nostalgijom se prisjeća snimanja "Malog mista"
Glumac koji je rođen u Dubrovniku, tamo je provodio i većinu života. Poznato je da oca nikad nije upoznao, jer je umro nekoliko mjeseci prije njegova rođenja.
"Otac i majka držali su gostionicu. Otac je umro nakon što je u Prvom svjetskom ratu bio ranjen dva puta. Od oca mi je ostala samo fotografija na kojoj se on kao ranjenik slikao u Beču. Prema ondašnjim normama, moja majka nije kao žena i udovica mogla voditi gostionicu, pa joj je obitelj pomogla da uzme u otkup hotel pokraj Pravoslavne crkve, čiji je vlasnik bio plemenitaš Baldo Gradi. Hotel su vodile moja majka, njezina starija sestra, teta Anica i sestra moga oca, teta Marija. Mati mi je igrala ulogu oca, teta Anica ulogu majke. Živio sam u okruženju ljubavi, straha Božjega i srama ljudskoga", prisjetio se djetinjstva.
Glumac 'zahvaljujući' zatvoru
Drugi svjetski rat proživio je dramatično, kao ročnik Domobranske vojske nekoliko puta našao se u zatvoru, da bi na kraju bio osuđen na 15 godina robije. To je, tvrdio je uvijek, bilo ključno da umjesto studija medicine odabere glumački poziv.
"U zatvoru sam prvi put glumio, igrao sam glavnu ulogu u predstavi ‘Rusko pitanje’. Osim glumaca, imali smo mali orkestar, pjevače, zbor", nakon dvije i pol godine prevedene u zatvoru 1948., amnestiran je i izašao je iz zatvora u vrijeme kada je glavni politički događaj bila Rezolucija Informbiroa. Vrativši se u Dubrovnik prvo je radio kao računovođa, no igrom sudbine našao se na kazališnim daskama s komadom od 120 stranica - kojeg je glumio u zatvoru.
"Inspicijent kazališta Mato Baković, s kojim sam bio u zeničkom zatvoru, pozvao me da uskočim u ‘Rusko pitanje’ umjesto ozlijeđenog glumca. Budući da sam iz zatvora ulogu znao napamet, uletio sam u kazališnu predstavu i odigrao je. Nakon dva dana dobio sam premještaj iz poduzeća Graditelj u Kazalište Marina Držića", ispričao je kako je počeo raditi profesionalno kao glumac.
Osim kratkog 'izleta' u Zagreb, gdje je otišao na nagovor Branka Gavelle, glumio je isključivo u kazalištu us vom rodnom Dubrovniku, gdje je ostvario oko 120 uloga.