Zagrebački glumac, rođen prije 40 godina, glavni junak u predstavi ‘Glava lava’ kojom završavaju Dubrovačke ljetne igre, otkriva što je najluđe učinio zbog ljubavi te tko ga svaki dan vrti oko malog prsta.
Kako se snalazite u ulozi Ivana Salečića, glavnog lika romana po kojem se radi predstava, a autor ga je nazvao po sebi?
- Uvijek je teško glumiti nekog iz stvarnog života, no Ivan Salečić je bio na nekoliko naših proba i nije imao primjedbi. Mislim da su redateljica Aida Bukvić i dramaturginja Marijana Fumić napravile dobar posao. Salečić je dao cijelom timu povjerenje i nadam se da ga nećemo razočarati.
Je li redateljica predstave, vaša sestra Aida Bukvić, prema vama kao glumcu stroga ili ipak popustljiva?
- Već smo realizirali dovoljno projekata zajedno. Ne privatiziramo našu suradnju jer u poslu imamo odnos redateljice i glumca. Jednostavno na nju gledam kao na osobu s kojom volim raditi.
U čemu je čar ambijentalnog teatra?
- Poseban je gušt igrati na otvorenom, a o Dubrovniku kao scenskom prostoru suvišno je govoriti. To je sigurno najljepša pozornica na svijetu.
Koliko vam teško pada radno ljeto?
- S obzirom na protekli period pandemije, kada su zatvorena mnoga kazališta i skoro nas ostavila bez posla, bilo bi nezahvalno od mene kada bih se sada žalio. Prije dolaska u Dubrovnik u Splitu sam snimao jedan strani film u kojem imam veliku ulogu, što me baš veselilo.
Kako podnosite ove nesnosne vrućine?
- Teško.
Hoćete li uloviti vremena za odmor?
- Volio bih sam sa suprugom pobjeći nekamo na tri, četiri dana. To bi mi bilo dovoljno.
Kakve ljude izbjegavate?
- Trudim se biti okružen ljudima koji šire pozitivnu energiju.
Što smatrate svojom najvećom manom?
- Samokritičnost.
A vrlinom?
- Svemu što radim pristupam makimalno profesionalno.
U čemu ste spretni?
- Volim sport. Igram tenis, trčim, planinarim, vozim bicikl…
Gledate li sportski program na televiziji?
- Gledam apsolutno sve - nogomet, tenis, košarku, atletiku, Formulu 1…
Koji vam je najdraži kućanski posao?
- U kući sam zadužen za tehnikalije, no sve češće i kuham. I to mi se sve više sviđa.
U čemu vas je najviše promijenilo roditeljstvo?
- Imam puno više razumijevanja za ljude koji imaju djecu, čujem svaki dječji plač i postao sam i odgovorniji.
Jeste li popustljivi tata ili onaj koji uvodi red u kuću?
- Iako se supruga i ja dogovaramo oko svega pa i odgoja djece, 3,5-godišnja kći Amal me vrti oko malog prsta.
Što ste najluđe napravili zbog ljubavi?
- Otišao sam petnaest dana na krstarenje Mediteranom sa sadašnjom suprugom koju sam tada poznavao samo pet dana. Bila je to vrlo riskantna odluka, ali se isplatila.
O čemu ste maštali kao dijete?
- Bio sam očaran kamp-kućicama. Kuća, a na kotačima, zamislite samo.
Bez čega ne možete zamisliti dan?
- Bez doručka.
Koliko biste mogli izdržati bez mobitela?
- Volio bih što dulje, ali danas je to neizvedivo.
Koje tri stvari biste ponijeli na pusti otok?
- Vodu, vodu i vodu.
Na što biste potrošili posljednji novčić?
- Na djecu.
Koja vam je omiljena uzrečica?
- Izgubljena bitka ne znači i izgubljeni rat.
Što mislite koliko ljudi utječu na ekstremne klimatske promjene koje postaju naša svakodnevica?
- Otkako sam radio predstavu ‘Pluća’ s kolegicom i prijateljicom Jadrankom Đokić o mladom ekološki osviještenom paru i sam sam postao ekstremno ekološki osviješten. Mislim da naš planet vodimo u krivom smjeru, bespoštedno ga uništavamo i generacijama koje dolaze ostavljamo nesagledive probleme