Kome ste posvetili svoju treću zbirku priča ‘Ne plači, dušo’?
- Partnerici Barbari, koja me bodrila i poticala na pisanje, te suvremenicima, kojima ih dajem na čitanje s nadom da će se prepoznati u temama koje određuju našu egzistenciju.
Zašto ste otkazali promociju?
- Završio sam na bolničkom liječenju zbog jake bakterijske upale praćene visokom temperaturom.
Koja vam je najprodavanija knjiga?
- Roman ‘Sjaj epohe’, čije je reizdanje nakon tri desetljeća prodano u većoj nakladi nego originalno.
Tko su vam najdraži suvremeni domaći autori?
- Damir Karakaš i Zoran Ferić. No, više od svega raduje me živost književne scene s mnoštvom dobrih knjiga: novija otkrića su mi Maša Kolanović i Tea Tulić.
Čitate li svakodnevno?
- Da, ali mi je žao što sam s godinama izgubio čitateljsku naivnost i nevinost zbog kojih su me knjige mogle odvesti u svoj svijet. Sada štivu pristupam analitički i kritički.
Što je za vas Trnje, kvart u kojem ste odrasli i u kojem živite?
- Mitsko mjesto koje je za mog života prošlo metamorfozu iz radničkog naselja s obiteljskim kućama na periferiji do vrlo poželjne lokacije za stanovanje sa skupim stanovima u novogradnjama koje izjedaju njegovo tkivo.
Koji vam je najdraži zagrebački bend?
- Grupa Film, koja potpisuje i najbolju stvar o Zagrebu: to je pjesma Jure Stublića ‘Zagreb je hladan grad’.
Kako biste se u glazbenom smislu odredili?
- Roker odgojen na The Rolling Stonesima, lud za punkom otkako sam na radiju prvi put čuo The Clash i Sex Pistolse.
Kako biste opisali svoj bend?
- Zovemo se BoraBora, grupu čine bubnjar i producent Piko Stančić, basist Marino Pelajić, klavijaturist Toni Markulin, gitarist Saša Novak i vokal Lidija Janjić Vuković uz čiju pratnju govorim svoje stihove.
Što su vam zrele godine donijele, a što odnijele?
- Više cinizma, ali i blagosti u prihvaćanju različitosti. A odnijele su mi kult mladosti koji sam izgradio i dugo strastveno branio.
Jeste li se ikad bavili sportom?
- Da. Bio sam dobar gimnastičar, a kad sam se izdužio, prebacio sam se na odbojku i postao prvotimac Mladosti. Moja generacija su, recimo, veliki igrači poput Ivice Jelića i Vinka Dobrića.
Što prvo primijetite na ženama?
- Opći dojam, znači - sve.
Čime vas žena može privući?
- Smislom za humor.
Što ste najluđe učinili zbog ljubavi?
- Moja najveća budalaština je život s nekim ženama, što sam trebao izbjeći.
Što je za vas ljubav?
- Na to pitanje dugo sam citirao punk ikonu Johnnyja Rottena, koji je rekao da je to ono što vlasnik osjeća prema svom psu. Ali više nisam toliki cinik.
U kojim je godinama seks najbolji?
- Iskreno se nadam - u osamdesetima.
Koje ljudske osobine najteže podnosite?
- Bahatost, neukost, sebičnost, glupost i sve srodne njima.
Koji vam kućanski posao najteže pada?
- Usisavanje. Ne podnosim miris prašine na zagrijanoj plastici.
U čemu ste majstor u kuhinji?
- Sjajno kuham tursku kavu.
Čime ste počastili društvo za 70. rođendan?
- Večerom u talijanskom restoranu. A iznimno sam počašćen što tim povodom Hrvatsko društvo pisaca potkraj mjeseca priređuje skup o mome radu.
Čemu se još nadate?
- Da ću ispuniti svoj plan o dugoročnoj strategiji života i doživjeti stotu. U usporedbi s tim sve ostalo su sitnice.
Aktualno pitanje: Kako kao vrsni prevoditelj s engleskog komentirate prodor anglizama u svakodnevni govor?
- Prije svega kao udarac zdravom razumu, jer se engleske riječi i fraze koriste šakom i kapom na mjestima gdje ih ne bi trebalo biti. Kad netko kaže da je “hard-working”, hvatam se za glavu jer u hrvatskom imamo brojne slikovite fraze koje opisuju situaciju napornog rada kao što su - crnčiti ili raditi kao konj. A kad čujem djecu u parku kako uzvikuju “ouch” umjesto “jao”, mene više boli nego njih.