Reper rođen prije 46 godina u Brčkom, koji 29. studenog s Jazz orkestrom HRT-a priprema koncert u Lisinskom, otkriva da u pauzama od proba pomaže kćeri Ariel-Yasmin u učenju te da najviše uživa kuhajući za obitelj.
Što vas je nagnalo da najavite koncert u Lisinskom dok s usisavačem i krpom u ruci "čistite" koncertnu dvoranu?
- Koncert će biti intiman, publika sjedi ispred nas, pa me to odmah podsjetilo na neku kućnu atmosferu. A ova priprema, u stilu: "odoh malo sredit‘ stan, dolaze mi gosti", učinila mi se super idejom. Video je ispao sasvim solidno, rekli su mi da sam fino počistio. Hvala Mariju Iliću na snimanju i editingu.
Imate li neke antistresne rituale prije koncerta?
- Popijem pivo. Nekad i dva.
Što biste danas rekli mladom Edi Maajki na početku karijere?
- Pronađi odgovornu osobu, otvorite izdavačku kuću, a kad se pojavi bitcoin, kupi puno i ne diraj ih.
Kako je izgledao vaš "after party" ritual nakon koncerta prije 20 godina, a kako izgleda danas?
- Popili bismo gajbu piva, otišli se u grad zabaviti, usput bi možda netko napravio solidan grafit. Popili bismo još ponešto, repali na cesti i išli spavati u zoru. Sad se nakon koncerta napričam s ljudima, popijem puno vode, možda pojedem bananu, zapalim koju cigaretu i idem na spavanje. Totalni hardkor.
Je li vam žao što niste završili strojarstvo ili kriminalistiku, koju ste studirali u Tuzli?
- Ne...
Koji je najbolji savjet koji ste dobili u životu i od koga?
- Zadnji dobar savjet dobio sam od supruge. Pričali smo o tome kako smo svi jedni drugima ogledala i rekla je: "Kad ti nešto smeta, neka fleka, ajmo to tako nazvati, onda ne brišeš ogledalo nego je obrišeš na sebi..."
Koju ste pjesmu posvetili supruzi Lilach?
- Lilach je bila povod i okidač za mnoge pjesme i stihove. Najdraža mi je pjesma "Sunce", za koju su me inspirirale i ona i kćer.
Što vas najviše razveseli kad ste doma, izvan pozornice?
- Obitelj, prijatelji, druženje, kuhanje za sve njih, Super Mario Kart, vožnja motora, knjiga, strip, dječji smijeh - onaj iz trbuha kad dijete jedva uhvati zrak od smijeha.
Kako podnosite pubertet 14-godišnje kćeri Ariel-Yasmin, imate li neki dobar savjet?
- Nemam, i sam se jedva snalazim. Mislim da je od rođenja djeteta pa zauvijek najbitnije strpljenje, ljubav, nježnost, empatija, slušanje. Zdrav omjer toga i slanja u p.m.
Kakav ste tata, liberalan ili dosljedan?
- Oboje, ovisi o situaciji. Bitno mi je da sam dostupan kao roditelj, da mi se može povjeriti.
Pomažete li joj u učenju?
- Naravno. Volim to, zahvalan sam na vremenu koje možemo provesti skupa, jer sam svjestan da će tog zajedničkog vremena iz godine u godinu biti sve manje. Kako odrastaju, sve smo im manje cool.
Što ste naučili o ljubavi kroz brak i roditeljstvo?
- "U pravu si, jako je ukusno, žao mi je, oprosti i, za kraj, još jednom u pravu si..." Ljubav je najbitnija, na kraju krajeva ona pobijedi sve drugo.
Po čemu ste tipičan muškarac?
- To "tipičan muškarac" ne postoji već dugo godina. Brijem se.
Koliko često odlazite u rodno Brčko?
- Odem nekoliko puta godišnje, posjetim familiju i nekoliko prijatelja, jedem obilato, šetam po gradu, uživam dok gledam neke nove klince koji pecaju s obale. Poslušam starog kako kuka, divim se njegovom brzom prelasku iz pozicije kukanja u poziciju zajebancije, smijemo se i idem natrag u Zagreb...
Jeste li još uvijek podstanar ili ste ostvarili san o kupnji stana?
- Još sam podstanar, kako sam ušao u četrdesete, manje se brinem oko toga i prepustio sam se. Već 20 godina čekam da pukne nekakav buble s cijenama nekretnina... i ništa.
Kakvi ste s novcem?
- Volio bih znati bolje, oko zarade, štednje, ulaganja. Toljaga.
Koje kućanske poslove obavljate?
- Volim kuhati, paziti na kućne biljke, površna pospremanja, vraćati stvari na mjesto, uređivati ladice i knjige... Ne volim ništa oko veša, čišćenje WC-a i kupaonice, nemam oko za neka detaljnija čišćenja podova, prašine, polica...
Koji je vaš najveći strah?
- Ne znam koji izdvojiti, ima ih jako puno, ali rekao bih bespomoćnost, u bilo kojem obliku.
Što vas uvijek može izbaciti iz takta, kakvi ste kad se naljutite?
- Izbace me iz takta samo ljudi koje jako volim, ili njihovo ponašanje prema meni, ili nečije ponašanje prema njima. Ljutnja ovisi o intenzitetu, od mrkog pogleda pa sve do totalne galame, psovanja. Nakon toga se osjećam loše, žao mi je ako pretjeram, sramim se, tužan sam. I kada je to moja reakcija na tuđi kretenizam, žao mi je što sam si dopustio spasti na te tuđe niske grane, ni jedna moja isprika nije mi dosta, to stvarno ne volim.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....