Po kojoj izvedbi biste voljeli da vas najviše pamte?
- Po operi Salome Richarda Straussa kojom sam ravnao na Peristilu te velebnom djelu ‘Ratni requiem’ Benjamina Brittena u zagrebačkoj dvorani Vatroslav Lisinski.
Jesu li u svijetu opere razmaženije zvijezde žene ili muškarci?
- Takvih primadona je kroz povijest bilo jako puno među baritonima, basevima, mezzosopranima, mojim kolegama..., no apsolutne primadone današnjice su redatelji, svejedno bili oni žene ili muškarci.
Pamtite li da ste tijekom ravnanja doživjeli neku neugodnost?
- Da. Na jednoj izvedbi Requiema Giuseppea Verdija, jedne od najvelebnijih i najduhovnijih skladbi kojom sam mnogo puta dirigirao, otkopčao mi se prsluk ispod fraka. Naravno, to su primijetili mnogi članovi zbora, koji se nisu mogli prestati smijati.
Imate li pjevačkog talenta?
- Kakav bih to bio Dalmatinac kad ne bih pjevao? Kao mlad sam nastupao s klapama, čak sam neke i vodio. Od dirigenta se očekuje da zna pjevati, pa i imitirati pojedine instrumente.
Koliko ste najviše kilograma izgubili dirigirajući?
- Zahvaljujući mom mediteranskom temperamentu u mlađim danima sam znao izgubiti 3 do 4 kg tijekom jednog nastupa. Danas, nažalost, kile gubim puno teže, premda su mi izvedbe jednako energične.
Što je obilježilo vaše odrastanje u Lumbardi?
- Beskrajne dječje i mladalačke igre i aktivnosti s prijateljima, zbog čega sam znao izbivati iz kuće velik dio dana. Dakako, kao i sva djeca na otoku, morao sam pomagati roditeljima u domaćinskim poslovima, ali i oko kuće. I moja obitelj ima svoje vinograde i maslinike, u kojima i danas rado provodim vrijeme.
Koliko ima istine u pričama da su otočani najbolji muževi?
- O muškarcima s otoka sam čuo nešto drugo, a to je da su škrti. No, slažem se da su dobri muževi jer su radišni i štedljivi.
Čime ste osvojili suprugu Dijanu?
- Hiperaktivnošću, a olakotna okolnost je i što se znamo cijeli život te imamo iste zanimacije. Naime, oboje smo iz Lumbarde, pohađali smo istu školu i zajedno išli na sve aktivnosti. Iako je supruga diplomirana ekonomistica, glazba joj je velika strast te smo kao djeca skupa učili svirati kod časnih sestara i nastupali u limenoj glazbi.
Koju ste profesiju priželjkivali za kćer Mariju?
- Kći je diplomirala poslovne komunikacije, no i ona živi glazbu. Supruga i ja joj nismo nikada nametali vlastite ambicije. Uz engleski jezik je opsjednuta japanskom kulturom: njihovim filmovima, stripovima, poviješću... Trenutačno pohađa tečaj japanskog jezika i u tome je vrlo uspješna.
Što biste mogli jesti svaki dan?
- Ribu.
Kad ste zadnji put bili u nabavci namirnica?
- Kao i svaki “savršeni otočanin” i gurman obožavam kuhati, a dio toga je i odlazak u spizu. Najbolje spravljam ribu. Štoviše, prijatelji mi kažu da su kod mene jeli jedan od najukusnijih sushija.
Zbog čega se najviše radujete 63. rođendanu koji ćete proslaviti 10. listopada?
- Najvažnije mi je da ću taj dan provesti sa svojom obitelji. Planiramo biti u Zagrebu.
Što volite dobiti na dar?
- Slab sam na gadgete. No, kako se kaže, darovanom konju se ne gleda u zube.
Kako se borite protiv pandemijske depresije?
- Pojačanim proučavanjem nedovoljno prostudiranih partitura omiljenih mi skladatelja.
Koje ljudske osobine posebno cijenite?
- Iskrenost i lojalnost.
Kako održavate kondiciju?
- Svakodnevnim dirigiranjem i hodanjem.
Imate li neke rituale za opuštanje ruku poslije nastupa?
- Nemam, jer me, srećom, ruke ne bole od dirigiranja. Nadam se da će tako i ostati.
Na kojoj biste pozornici voljeli proslaviti 40 godina karijere?
- U HNK Split i u Lisinskom. To su mi dvije najznačajnije i najdraže pozornice.
Što je po vama ključno za produljenje turističke sezone na Jadranu?
- Cijepljenje 95% pučanstva, kako i preporučuju znanstvenici koji se bave cjepivom kao najvećim ljudskim postignućem u povijesti zaraznih bolesti.