U posljednje vrijeme na Facebooku nailazim na objave u kojima ljudi pojašnjavaju kako se ne žele odreći prijateljstva s nekom osobom, drugi se žale što su ih neki uklonili s liste svojih prijatelja - a sve zato što ne dijele iste stavove o cijepljenju ili uvođenju covid potvrda. Na Facebooku se prekidaju prijateljstva kad se dvije osobe nađu na suprotstavljenim stranama po pitanju cijepljenja. Zanimljiv je bio komentar jedne moje FB prijateljice, koja zbog antivakserskih stavova prekida prijateljstva samo s onima koje u stvarnom životu ne poznaje ili joj ništa ne znače, dok one koji su joj dragi neće maknuti ili blokirati. Možda je njeno ponašanje neprincipijelno i licemjerno, pojašnjava, ali odabrala je takav način. Mislim da nije riječ o licemjerju.
Takvim je ponašanjem sama bit prijateljstva, dakle, prihvaćanje, tolerancija i praštanje - bez obzira na to što netko misli drugačije od nas - počela dolaziti do izražaja i na platformi koja je taj pojam relativizirala do krajnjih granica, proglašavajući prijateljem svakoga čiji ste zahtjev prihvatili, bez obzira na to poznajete li ga doista. Emocije i proživljena iskustva te naklonost stečena u vremenu prije pandemije kod mnogih nadilaze razlike u mišljenjima, dok istodobno na toj mreži, koja je isprva bila zamišljena i uspostavljena s težnjom da povezuje i spaja ljude, bukti pravi rat. Na Fejsu je svakodnevica postalo otvoreno omalovažavanje, vrijeđanje i govor mržnje prema svima koji misle drugačije.
Ako osjećate veliku ljutnju i neprijateljstvo prema ljudima koji se ne žele cijepiti, možda bi bilo dobro na neko vrijeme maknuti se s društvenih mreža koje samo pojačavaju te osjećaje.
Posebno je bezobzirno i surovo ponašanje prema ljudima koji u obitelji ili u bliskom okruženju imaju nekoga tko je preminuo od covida-19 ili još trpi teške posljedice, a na društvenim mrežama i portalima ih dočekaju oni koji se rugaju i smiju njihovoj boli, tvrde da sve izmišljaju ili da su plaćeni da tako govore.
Čitajte i: Milana Vlaović Kovaček: ‘Kad vas netko pita za jamstvo, procijenite jeste li spremni riskirati‘
Istraživanja pokazuju da onaj tko se ne želi cijepiti snosi veći rizik od težeg oblika bolesti - taj rizik je njegov odabir. Moj je rizik bio u prihvaćanju eventualnih nuspojava cjepiva u zamjenu za zaštitu od težeg oblika bolesti. No, ne upuštam se u rasprave jer nisam epidemiolog, nikoga ne nagovaram na svoj odabir. Priznajem da ne osjećam prezir niti agresiju prema onima koji misle drugačije, iako je ova tema izuzetno bolna i tiče se svih nas.
Svoje prijatelje ću čuvati unatoč našim različitim stavovima, jer ne mogu se ljutiti na ljude koji nemaju povjerenja ili su ga putem izgubili i jer ne vjerujem da ljutnja, podjela, blokiranje i izopćavanje pridonose rješavanju ove situacije. Ono što me zanima kod svih, cijepljenih i necijepljenih, jest stupanj odgovornosti u ponašanju. Sada je, naime, već jasno da cijepljeni mogu prenositi zarazu, dok postoje i ljudi koji nisu cijepljeni, ali se testiraju i paze kako se ponašaju. Kao što svi nemaju jednak kapacitet pluća, tako nemaju ni istu sposobnost za povjerenje, naši rezervoari nisu jednako veliki, a u ovoj situaciji se, priznat ćete, ono pokazalo kao ključna stavka. Stupanj obrazovanja tu ne igra veliku ulogu.
Psiholog Igor Mikloušić ovih je dana izjavio kako su zakazali autoriteti - od toga da se sami nisu držali mjera do toga da poruke koje su davali nisu bile konzistentne niti elaborirane. Stoga je velik dio ljudi, koji a priori nisu imali veliko povjerenje u znanost, to povjerenje potpuno izgubio. Sada kada više nemamo povjerenje u autoritete, rekao je, nemamo nekoga tko će prenijeti poruke onima koji ih trebaju čuti.
Vjerujem da imamo ljude koji bi znali i mogli prenositi jasne i nedvosmislene poruke kada bi se epidemiologiju oslobodilo politikantstva.
Ne namjeravam se odreći niti jedne osobe do koje mi je stalo i ne želim usvojiti još jedan crno-bijeli pogled na svijet koji ljude svodi na jednu dimenziju. Ako se odlučim nekoga blokirati, to je zbog govora mržnje, vrijeđanja, nepristojnosti ili agresivnosti u nastupu, a ne zbog različitih stavova. Nažalost, daljnji će razvoj situacije s ovim virusom učiniti više nego bilo kakva međusobna prepucavanja i ratovi, a toplo se nadam da će naše bolničko osoblje i liječnici do tada izdržati.
Imam prijateljicu koja ima 60 godina, primila je proljetos prvu dozu cjepiva Pfizer, nakon koje se počela loše osjećati. Govorila je da ima glavobolje, osjećala je malaksalost i žalila se na pojavu depresivnog raspoloženja. Vjerujem da je bila prestrašena jer je napeto iščekivala hoće li se pojaviti ozbiljnije nuspojave. Često je govorila kako je otada psihički potonula, pa je odlučila da neće primiti drugu dozu. Kad je ljetos test pokazao da je pozitivna na covid-19, nazvala je obiteljskog liječnika koji joj je odmah rekao da se nije trebala cijepiti, jer on smatra da je primjena cjepiva samo u interesu farmaceutske industrije. Srećom, nakon nekoliko dana povišene temperature bila je kao nova.
Danas je uvjerena da je dobro prošla jer godinama uzima vitamin D, a nikako zato što je dobila cjepivo. Otada joj liječnik redovito šalje linkove na tekstove koji govore o raznim urotama protiv našeg zdravlja, i to na svjetskoj razini. U telefonskom razgovoru mi je nedavno rekla da joj je žao što se uopće cijepila. Nisam se na to obazirala jer kada se zarazila, pazila je kako se ponaša i nikoga nije ugrozila.
No, prava provala njezina bijesa uslijedila je kod Vladine odluke o donošenju covid potvrda, što me pomalo iznenadilo jer ona nema problem oko dobivanja potvrde. Kad spomene da joj je žao što se cijepila, ostajem mirna, njeni osjećaji ne prelijevaju se na mene i ne utječu na moje odluke, uvijek imamo opciju promijeniti temu.
Tridesetogodišnje prijateljstvo preživjet će ovaj test i neće umrijeti s covidom. - Običnim ljudima ne zamjeram što se boje, ali zdravstvenim radnicima koji se protive cijepljenju itekako to zamjeram, jer ne možeš biti zdravstveni radnik, raditi u tom sustavu i ne vjerovati u medicinsku znanost. Tvoja je odgovornost tada neusporedivo veća - rekao mi je ovih dana liječnik koji radi u HZZO-u. Jednom kad ovo prođe, bit će važan odgovor na pitanje hoćemo li se moći pogledati u ogledalo, s obzirom na to kako smo se ponašali i kako smo javno djelovali.