Jamac zvuči gordo, kao da onaj koji stavlja svoj potpis ima neku moć, no zapravo jedino ima nadu da će sve biti dobro, piše Glorijina kolumnistica.
Jelena je u toj firmi bila pravnica, a Suzana šefica računovodstva. Jelena je bila u braku, sa suprugom je kupila auto na kredit, a onda su zatrebali kredit za obnovu kuće na moru za koji im je trebao jamac. U razgovorima na poslu Suzani se požalila da trebaju jamca i da nema pojma koga bi to upitala. Ova se nasmijala. Pa znamo se već dugo, pomislila je Jelena. Radimo zajedno devet godina. I nikada se nismo posvađale. Poznaje mog supruga, zna da smo ozbiljni ljudi. Sutradan ju je upitala bi li im htjela biti jamac. Suzana je pristala. Tako su djelomično obnovili kuću na moru koju je Jelena naslijedila od roditelja. S vremenom je na nju došao red - Suzana je trebala jamca za svoj prvi kredit. Jelena je nije ni upitala što kani učiniti s novcem, a stavljanje potpisa donijelo joj je svojevrsno olakšanje. Suzana je pomogla kad im je trebalo, sada će joj se odužiti. Kad su otplatili kredite, Jelena i njen suprug su se razveli. Kao da su nas samo dugovi držali skupa, pomislila je tužno dok je odlazio. Za ovu priču važno je napomenuti da su uredno otplatili svoj kredit.
Suzana je uskoro ponovno trebala jamca. Bili su to niži iznosi od onoga koji su oni svojedobno trebali, a kako je uredno vraćala prvi kredit, Jelena nije smatrala da joj treba postavljati suvišna pitanja. Ionako je znala na što troši, otišla je na svoje prvo skijanje, odjednom se počela skuplje odijevati, od drugog je kredita kupila auto. Suzana se uskoro zaposlila u drugoj firmi, u kojoj je dobila veću plaću, a druženje s Jelenom se prorijedilo. Povremeno bi se čule telefonom, našle se na nekoliko kava, a onda su viđanja postupno zamrla i preostale su im uniformirane blagdanske SMS poruke koje se šalju svima u imeniku. No, ovrha koja je poslije Nove godine sjela na Jelenin bankovni račun bila je samo njoj namijenjena. Suzana greškom nije platila kredit, bila je njena prva pomisao kad je užasnuto shvatila što se dogodilo. Odmah ju je nazvala, dugo je slušala zvuk zvona, ponavljala je pozive, ali odgovora nije bilo. Shrvana je otišla u banku. Objašnjavala im je da nije dobila nikakvo upozorenje, samo su joj sjeli na račun. Bilo je to prije desetak godina, tvrdili su da su poslali pismenu obavijest. Uskoro joj je sjela i druga ovrha. Tada je počela njena agonija. Žena kojoj je jamčila za kredite nije joj se javljala, a ona više nije živjela sa suprugom čija bi plaća sada pružala stanovitu sigurnost. Postala joj je jamcem dok su njih dvoje još bili u braku, tada nije mogla znati da će on postati bivši muž, a Suzana bivša kolegica - samo će ovrhe imati prizvuk sadašnjosti. Jelena je godinama otplaćivala rate kredita ženi koja je novac potrošila na skijanja, skupu garderobu i auto, s vremenom je doznala da je kredite podigla u osam banaka. Njen bivši suprug živio je u Austriji, ponovno se oženio i dobio dijete. Jedno vrijeme slao joj je novčanu pomoć, jer s trećinom plaće nije mogla preživljavati. U fušu je počela raditi svakojake poslove. Da je ostala u braku, mozgala je, njena kolegica vjerojatno se ne bi usudila dovesti je u takvu situaciju, sigurno bi se pribojavala njezina supruga koji je bio kršan čovjek. Imala je, doduše, brata kojem je mogla reći što se događa, ali mu ništa nije spomenula - jer ju je bilo sram.
U očaju je jednom nazvala Suzaninu mamu, koja joj je poklopila slušalicu. Tek nakon tog poziva Suzana ju je nazvala, bila je drska i rekla kako joj ne može pomoći. Ljudi koji preuzmu jamstvo za nečiji kredit svojim novcem zapravo jamče vlastitu procjenu nečijeg karaktera. U njima se tada miješaju razni osjećaji, od želje da pomognu do zahvalnosti pa procjenjuju bi li ih ta osoba bez milosti žrtvovala. Kada se dogodi da dužnik prestane plaćati svoj dug, osim duga jamac osjeća svoj i preuzima njegov sram, koji ga blokiraju poput banke. Tada je dvostruko blokiran. Taj osjećaj mu ne dopušta da progovori o tome što se dogodilo pa šuti o svojoj sramoti - plaćajući tuđu - koja često ostane skrivena. Vikarijski ili posredni sram osjetili su mnogi. Nekome ste posudili novac i on vam je obećao to vratiti do određenog datuma?
Čitajte i: ‘Moram ga pitati i za uloške‘: Naša kolumnistica Milana Vlaović Kovaček o važnoj potrebi svake žene
Rok je prošao, osobu ste sreli, ona vas normalno pozdravlja, dok je vama neugodno upitati kada će vratiti dug. Postati jamcem za kredit jedna je vrsta kockanja u kojem je dobitak osjećaj da ste nekome pomogli. Svojim primanjima jamčite da je osoba kojoj ste potpisali papire pouzdana i odgovorna. Naglasak je na odgovornosti - građansko pravo kaže da jamstvom odgovornost postaje jača. Pomalo se igrate i proročice, svojom imovinom jamčite da će ta osoba biti odgovorna i u budućnosti, a da ćete vi biti sposobni - ako ona ne bude mogla - vraćati ono za što se zadužila. Ishod jamstva često ispadne pozitivan, igrali ste na pravu kartu, procjena je bila dobra i nekome ste pomogli. U suštini jamstva skriva se altruističan i požrtvovan karakter - temeljem vašeg potpisa netko uzima novac koji će trošiti sam. Ne sudjelujete u raspodjeli i trošenju, nego samo u pokrivanju duga. Ispravniji mehanizam ugrađen je u založno pravo, kod kojeg osoba u zalog stavlja svoje stvari, nekretnine ili imovinska prava. Ako ne bude mogla vraćati dug, sama će pretrpjeti posljedice. Nikada ne bih mogla živjeti s tim da nekog dovedem u takvu situaciju pa sam mislila da je i ona takva osoba i to je bila moja velika pogreška, rekla je Jelena jednom prilikom. Loša se procjena nečije odgovornosti godinama plaća, ne samo novcem nego i narušenim zdravljem. U zemlji u kojoj je odgovornost otvoreno podcijenjena, političari je bravurozno izbjegavaju, rijetki je snose u punom smislu riječi, treba imati petlju pa vjerovati u nečiji osjećaj odgovornosti. Bilo bi zanimljivo doznati koliko ima jamaca među stotinama tisuća blokiranih. Kada vas netko zatraži da mu budete jamac, možda ne trebate procjenjivati tu osobu, nego sebe, je li vam do kockanja i imate li moć predviđanja budućnosti. U odnosu na žiranta jamac gordo zvuči, jamac jamči, reklo bi se da ima moć u odnosu, daje drugome mogućnost koju ranije nije imao, no kad na papir stavi svoj potpis, više ništa ne jamči, nego se samo nada.