Ljudi strepe da bi mogli biti odbačeni budu li iskreno govorili o sebi: u pozadini ovakve neiskrenosti je sram, a laž je sredstvo za odgađanje neugodnosti.
Jeste li ikad razmišljali o tome koliko ste iskreni u odnosu sa sobom? A koliko ste iskreni u odnosu s drugima? O iskrenosti postoji puno definicija, jedna od najjednostavnijih govori da je to sposobnost i vrlina vjerodostojnog djelovanja i komuniciranja. Dakle, ako se ponašamo i govorimo u skladu s onim što mislimo i osjećamo, onda smo iskreni. Iskrenost nam nalaže da govorimo istinu. Mnogi je vole navesti kao jednu od svojih najvažnijih vrlina, no činjenica je da živimo u vremenu laži. Nikada nije bilo više ni individualne ni kolektivne laži, u dobu koje na pijedestal uzdiže upravo vrlinu iskrenosti.
Trebamo li uvijek biti iskreni? Upravo u ovoj dilemi krije se zamka iskrenosti, koja ima svoje lice i naličje. Ona ima dvojak karakter, koji možda najbolje opisuje izjava: iskrenost je uvijek mač s dvije oštrice, može liječiti, a može i razdvajati. Uzmimo, primjerice, situaciju u kojoj ste doznali da vašu prijateljicu vara suprug. Imaju dvoje male djece i kredit, a oduvijek se činilo da je ona više zagrijana za njega nego on za nju. Što biste učinili u toj situaciji? Možda smatrate da ste vi dovoljno jaki da biste preživjeli takvu vijest i bili biste zahvalni da vam je na vrijeme kažu, no za prijateljicu niste sigurni. Slaba je i ovisna, vjerojatno se ne bi dobro nosila s tom istinom.
Slušala sam razmišljanja raznih osoba na ovu temu. Neki su tvrdili da je naša prijateljska dužnost u takvoj situaciji uvijek biti iskren i reći što se zbiva. Ljubav prema prijateljici i istinoljubivost tjeraju nas da je iskreno suočimo s neugodnom istinom. Tako joj pružamo mogućnost da sredi svoju životnu situaciju. Načelno govoreći, to bi bilo ispravno. Međutim, kod pokušaja da se to izvede može se dogoditi sljedeći scenarij. Nađete se na kavi s prijateljicom i kažete joj ravno u glavu što se zbiva. Dok još niste završili svoj traktat o iskrenosti, prijateljica napušta i lokal i vas, kao glasnika loših vijesti, proglašavajući vas ljubomornim neprijateljem koji je želi uništiti. Ovo je primjer iskrenosti koja razdvaja, jer se u ponašanju prema drugima polazi od sebe.
Za iskrenost ponekad nema mjesta, a oni koji na njoj inzistiraju ne mogu sagledati unutarnje stanje druge osobe i uzeti ga u obzir. Skloni su donositi zaključke o drugima prema sebi, a u takvom načinu djelovanja nedostaje empatije. Empatija nam nalaže da mislimo o drugima kad je riječ o iskrenosti, da razmislimo o tome je li im ona više pomaže ili odmaže. Slična je situacija kad je riječ o teškoj i terminalnoj bolesti; nekim je osobama poricanje teške dijagnoze jedini način da se s njom nose, a našu iskrenost u pogledu nje doživjeli bi kao agresivni napad. Još goru situaciju čine liječnici kad, primjerice, trudnici koja zbog krvarenja dođe u bolnicu naprasno kažu da je njena trudnoća gotova, a onda se dijete rodi živo i zdravo.
Samo djeca imaju pravo na iskrenost koja ne drži do osjećaja drugih. Ako nas skrivanje onoga što mislimo i osjećamo košta gubitka neke odrednice vlastitog identiteta, onda je iskrenost ljekovita. Ljudi strepe da bi mogli biti odbačeni budu li iskreno govorili o sebi. U pozadini ovakve neiskrenosti je sram, a laž je sredstvo za odgađanje neugodnosti. Mnogi nisu iskreni kada govore o svojim godinama, o stupnju obrazovanja, o svom porijeklu ili o seksualnoj orijentaciji…
Kako biti iskren u komunikaciji s drugima i reći im o sebi nešto zbog čega strepiš da im se neće svidjeti ili da te čini manje vrijednim? Takva osoba nalazi se u konfliktu sa samom sobom, a tjeskoba tog konflikta može se razriješiti kada svoje osjećaje stavimo u riječi. Za autentičnost i iskrenost potrebna nam je stanovita snaga, koja se sastoji od samosvijesti i samopouzdanja.
"Iskrenost ne znači reći sve što čovjek misli, nego ne reći nikad ono što ne misli; čak su najopasniji ljudi koji kažu sve što im je na srcu i na pameti - što na umu, to na drumu. Jer oni ne govore istinu ili zabludu zato što su iskreni, nego zato što su slabi i što ne vladaju sobom. Ima često i više plemenitosti da neke istine prešutimo nego da ih otvoreno kažemo, a mnoge vam istine ljudi kažu ne iz dobrote da bi vam koristili, nego iz cinizma da bi vas unizili." U gomili citata koji govore o iskrenosti, razmišljanja Jovana Dučića precizno ocrtavaju nijanse njene pojavnosti. Mnogima je iskrenost samo pokriće za zluradost, pruža im mogućnost da se nadvisuju nad drugima, svoju krhkost brane kad iskreno progovaraju o slabostima drugih. Ta vrsta iskrenosti je narcistička iskrenost, koja ispunjava javni prostor i društvene mreže.
Mnogi nemaju snage biti iskreni prema sebi i pred sobom. Priznati sebi što doista žele. Koje su njihove potrebe? U psihoterapiji se često radi na prepoznavanju i skidanju slojeva tuđih očekivanja i obrazaca ponašanja koja smo prihvatili kao svoja i koja nas, kako vrijeme prolazi, sve više i jače guše. Tada se u njima otvara prostor za autentičnost i za iskrenost. No, proces je spor i ima svoje faze. Za ovu vrstu iskrenosti potrebno je samopouzdanje, a takve osobe ga u pravilu nemaju dovoljno. Postoji niz situacija u kojima im možete reći neku istinu, a oni je ne mogu čuti. U susretu s drugima imaju prije svega potrebu da ih prihvaćaju i da ih vole.
Kapacitet za iskrenost stječemo u odnosu s roditeljima. Koliko smo pred njima smjeli biti iskreni? Koliko su ispunjavali naše potrebe? Jesmo li im smjeli priznati svoje promašaje ili loše ocjene? Jesu li nas tada posramljivali? Koliko su bili iskreni pred nama i prema nama? Koju su nam ulogu u obitelji dodijelili? Ako ste se u tom odnosu naučili lagati i pretvarati se, odričući se važnih dijelova sebe kako biste dobili prihvaćanje i pohvalu, logičan nastavak tog ponašanja je neiskrenost u odnosu s drugima. Ako smo iskreni sami sa sobom, bit ćemo i prema drugima.
Mnogi su se tek poslije sklapanja braka suočili s neiskrenošću svojih partnera u pogledu obrazovanja (lagali su da imaju fakultetsku diplomu), ponašanja (skrivali su neku svoju ovisnost) ili zdravstvenog stanja. Zanimljivo je da druga strana često nastoji prijeći preko takve neiskrenosti zbog vlastitog osjećaja srama, jer je na vrijeme nije prepoznala. Tada se bave posljedicom, rješavaju diplomu ili prešućeni dug, a ne uzrokom - što je dovelo do neiskrenosti i koliko je ona duboko usađena u nečiji karakter, zbog čega će možda ponovno isplivati.
Bolje iskrena pljuska u lice nego neiskren poljubac - židovska je poslovica koja govori o tome koliko nam je teško u odnosima koji se ne baziraju na iskrenosti.
Želite čuti jedan sasvim iskren razgovor? Pogledajte show "Reci tako kako je" u kojem je sudjelovalo 8 influencera iz regije u kojem su smjeli odgovarati - potpuno iskreno
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....