Mama je kupovala pamučne uloške s mrežicom koji su nježni za kožu, ali slabo upijaju, a imala je obilne menstruacije, koje sam naslijedila. Sjećam se zbunjenosti kad sam ih prvi put vidjela u ladici njezina ormarića u kupaonici. Kada smo stasale nas tri sestre, u kućanstvu je znatno porasla potreba za higijenskim ulošcima i tabletama protiv bolova.
Jednom sam čula komentar muškarca koji je dijelio ured s tri žene: rekao je da je na težak način naučio što je PMS, koji kod svoje mame nije primjećivao. Kad bi njegove kolegice u isto vrijeme postale nervozne, pitao je jesu li možda nastupili oni dani u mjesecu, jer je shvatio da se to ciklički ponavlja.
Dodao je i da bi bilo super kada bi dobio poštedu od rada, jer kad sve tri dobiju menstruaciju, bolje mu je da nije na poslu.
"A kako bi bilo da one koje su nervozne zbog bolova, neispavane ili s glavoboljom budu tih dana pošteđene od dolaska u ured?" upitala sam ga. "Možda bi mogle raditi od kuće." Ideja mu se svidjela, samo je - tipično muški - prvo pomislio kako da zaštiti sebe od njihove nervoze.
Menstruacija je još uvijek tabu
Iako s njom žive većinu svog vijeka, žene se kod nas još uvijek srame u društvu izgovoriti riječ menstruacija. Zahvaljujući riječkoj Udruzi za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter doznali smo i što je menstrualno siromaštvo, a zastrašujuće su brojke koje govore koliko je ono ovdje prisutno.
Njihovo istraživanje koje je obuhvatilo više od 6000 žena starijih od 16 godina pokazalo je da više od trećine ispitanica štedi na menstrualnim potrepštinama i kupuje uloške lošije kvalitete, da zbog te štednje više od 8,8 posto žena uložak ne promijeni duže od 6 do 8 sati, dok si ih 3,6 posto uopće ne može priuštiti pa koriste improvizirana sredstva poput toaletnog papira i izrezanih majica i krpa.
Bolan je podatak da je 8,7 posto učenica izostalo s nastave jer si nisu mogle priuštiti osnovne higijenske menstrualne potrepštine. Situacija je vjerojatno i gora, jer je ova anketa provedena online.
To nije samo ženski problem
Sve što je povezano s biološkom pojavom koju svaka žena dobije jednom mjesečno, a preduvjet je normalnog razvoja, ne bi smjelo biti samo ženski problem - od nedovoljnih higijenskih uvjeta na poslu do novca koji mora izdvajati svakog mjeseca, jer na toj pojavi koja joj je zadana rođenjem zarađuju baš svi, od proizvođača higijenskih potrepština do farmaceuta, trgovaca i države koja ubire PDV, kod nas gotovo najviši u Europi - 25 posto.
U svom radnom okruženju žene često nemaju mogućnost otići na toalet kako bi u vrijeme menstruacije održavale normalnu higijenu. Nekidan sam razgovarala s frizerkom, kojoj sam povjerila da me u tim danima nakon duljeg sjedenja strah naglo ustati, ali ja, srećom, radim od kuće.
Rekla mi je da se njoj pak zbog dugog stajanja za vrijeme menstruacije dogodi da naglo mora odjuriti na toalet. Tada priskoči kolegica i preuzme njenu klijenticu, ali se često znaju upitati kako problem menstrualne higijene rješavaju one koje na poslu nemaju mogućnost otići na pauzu. U toj situaciji, nalik na noćnu moru, radi svaka četvrta žena.
Za bolji život svake žene
Neke su zemlje uvele mogućnost plaćenog dopusta za žene koje pate od bolnih menstruacija, a kompanija Nike bila je prva koja je 2007. to i omogućila svojim zaposlenicama. Dok je Škotska svojim ženama i djevojkama omogućila besplatne higijenske uloške, a Jacinda Ardern na Novom Zelandu uvodi ih u škole, kod nas su potezi kojima se nastoji smanjiti socijalna razlika koncentrirani na - senzibilizirane ravnatelje škola.
Zbog menstrualnog siromaštva neke učenice ne dolaze na nastavu kada dobiju menstruaciju, a radije će propustiti sat nego se osramotiti pred razredom.
Nekima se dogodi da iznenada tijekom nastave prokrvare pa ako nemaju uložak pri ruci, moraju otići kući. Dok se u njihovu tijelu odvija bolna drama, njihovi muški kolege nemaju pojma da se nešto zbiva, a one zbog biologije ostaju uskraćene za predavanja.
Čitajte i: Zelena akcija obilježila tjedan menstrualnog siromaštva performansom: ‘Krvavo plaćamo ovaj otpad‘
Važan korak naprijed
Toga je bila svjesna ravnateljica varaždinske Strojarske i prometne škole Snježana Klarić, koja je na Dan žena osigurala higijenske menstrualne potrepštine za svoje učenice, i to iz školske blagajne. Ravnatelj gimnazije Pula Filip Zoričić je, motiviran njenim potezom, za svoje učenice osigurao istu stvar.
U njegovoj je školi puno djevojaka pa je važno što je muškarac na čelu jedne velike školske ustanove pokazao takvo razumijevanje.
Pulski ravnatelj ističe da ga je odrastanje uz mamu i sestru učinilo osjetljivim za ženska pitanja i da u njegovoj obitelji danas nema podjele između muških i ženskih poslova.
Vjerujem da su mnogi muškarci senzibilizirani za tegobe koje donosi menstruacija, onaj koji je odrastao pokraj jedne ili više žena susreo se s tom pojavom i njenom cijenom. Što im se onda dogodi na političkoj razini?
Kad se postavi pitanje ukidanja PDV-a na higijenske menstrualne potrepštine, zaborave li tada na svoje majke, žene i kćeri? Ili je stvar u tome da žene koje poznaju nisu žrtve tog siromaštva, pa im je teško iskazati solidarnost prema onima koje ga tiho trpe?
Postoji razlog za rečenicu koju koriste samo žene - da ga "mora pitati i za uloške". To je opis žene koja je financijski ovisna o muškarcu. Žena mora imati za uloške, siromaštvo počinje onda kada si ih ne može priuštiti u dovoljnoj mjeri. Inače, 75 posto ispitanica u istraživanju riječkog PaRitera reklo je da bi Hrvatska trebala uvesti besplatne menstrualne potrepštine, a 90 posto smatra da bi trebale biti besplatne u školama.
Na Dan menstrualne higijene - 28. svibnja, našim političarima potrebno je ukazati gdje se nalaze glasovi koje ne znaju čuti, oni nisu lijevo ni desno, nego pred njihovim očima.