Nakon dva tjedna avanture života zagrebački poduzetnik Saša Cvetojević (51), investitor i vlasnik licence Mail Boxes Etc. za jadransku regiju, jedva je dočekao povratak kući, spavanje u udobnom krevetu, urednu sobu, pravu kupaonicu i tuš te ostali komfor svakodnevnog života.
No, usprkos svim izazovima s kojima se od 1. do 13. siječnja suočavao u saudijskoj pustinji kao prateći član češke ekipe Big Shock Racing u natjecanju trkaćih kamiona na reliju Dakar 2022., siguran je da će ponovno sudjelovati u takvoj pustolovini - i to kao natjecatelj. Moto majke svih relija je “izazov za one koji krenu, san onih koji ne pokušaju”, a Dakar je i ove godine odnio svoj danak u krvi. Na utrci je, naime, u sudaru smrtno stradao francuski mehaničar Quentin Lavallee, a bilo je i drugih teških ozljeda. No, svi ti rizici i opasnosti za sudionike su dio neopisivog adrenalinskog čara i izazova.
Kako se gradski frajer poput vas snašao u pustinji?
Jako dobro, za mene je ovo bila proba za buduće sudjelovanje u utrci. Kako Dakar reli do 2030. želi prijeći na alternativne načine pogona, te na činjenicu da su ove godine prvi puta sudjelovali i električni automobili, jedan kamion na vodik, te da mnogi timovi već uvode hibridne pogone, želio sam izvidjeti opcije da svoje sudjelovanje u utrci električnih automobila. Ne zanemarujem doduše niti mogućnost prijave u Dakar Classic kategoriji, na mnogo manje zahtjevnoj ruti jer u njoj sudjeluju stariji automobili.
S kim ste bili u ekipi ove godine?
S češkim kolegama Tomasom Konvičkom i Janom Koranom u toyoti hilux, vrlo asketski opremljenom terencu sukladno svim pravilima za stazu Dakar 2022. relija. Mi smo pratili natjecateljski tim Martina Macika, Františeka Tomašeka i Davida Švandu, koji su stazu od četiri tisuće kilometara - ponegdje preko dina viših od stotinu metara - svladali u kamionu Iveco PowerStar.
I kako su završili?
Plasirali su se sedmi u ukupnom poretku od 33 tima koji su završili utrku, a na startu ih je bilo 56.
Što je bio vaš zadatak?
Naš glavni cilj je bio proći stazu i stići na cilj svake od dvanaest etapa zajedno s natjecateljima. Nekad smo išli ispred relija, prespavali u pustinji, pokušali naći najbolju poziciju za fotografiranje i nakon toga nastavljali dalje. Prema pravilima mi nismo smjeli ni na koji način pomagati natjecateljima, niti utjecati na rezultat utrke, ali je zato naše vozilo moralo proći tehnički pregled organizatora koji su nas opremili uređajima za praćenje, navigaciju, te kartom s rasporedom i rutom staze.
Kakav vam je bio dnevni raspored?
Svakodnevno smo prelazili između 400 i 800 kilometara, što je iznimno teško i zahtjevno u pustinjskim uvjetima, pa smo i do deset sati na dan provodili u automobilu. Treba reći da je radi ugradnje sigurnosne opreme koja nas je štitila od udaraca prilikom prevrtanja - naš hilux po svim standardima bio vrlo neudoban.
Kako ste stigli do Dakar relija?
Nakon avantura teslom po Africi, te sudjelovanja u humanitarnom reliju Put Foot, čijih devet tisuća kilometara sudionike vode kroz sedam zemalja južne Afrike poželio sam novu avanturu. S Tomasom Konvičkom, kojeg zovemo nadimkom Tomas The Čeh, sprijateljio sam se upravo u Africi, a kolega Jan Koran stigao je s dragocjenim iskustvom prethodnog sudjelovanja na Dakar reliju.
Jeste li spavali u autu?
Ne. Spavali smo u tzv. “lijesovima”, svojevrsnim sklopivim ležaljkama s pokrovom. I to je bilo bolje od noćenja u bivku s timom, gdje praktički nismo oka sklopili. Mehaničari su, naime, ondje radili cijelu noć deset metara udaljeni od nas pripremajući vozila za sutra. A već oko četiri sata ujutro motociklisti su počeli paliti motore, pa za njima i svi ostali.
Je li Dakar 2022. najveća avantura u koju ste se upustili?
Ne. Definitivno najluđa avantura bilo je putovanje teslom do Gambije 2018. Put nas je tada vodio kroz ratnu zonu u Zapadnoj Sahari, tzv. ničiju zemlju kojom su krstarili pobunjenici pokreta Polisario dok UN-ove plave kacige pokušavale uspostaviti red, te dijelove Mauritanije u kojima je teroristička organizacija Al Quaida bila vrlo aktivna. Dakar reli krije niz opasnosti u smislu utrke, a najveći izazovi za izdržljivost vozila i vozača je nepredvidivost terena. Neke pješčane dine su više od stotinu metara, a kako naš automobil nije imao snagu da ih savlada, morali smo tražiti zaobilazne puteve. Oni dakako nisu bili ucrtani u karte, pa je tada bilo lako zalutati, te još lakše zapeti ili upasti u rupu s druge strane dine.
Jeste li doživjeli kakvu nezgodu?
Preživjeli smo dva ozbilja prevrtanja prilikom pada niz dinu, ali je hilux sve to srećom izdržao pa smo prošli bez ozbiljnih ozljeda. Tomas je, doduše, bolno natukao rame, jedna vrata su nam se nakon toga teže otvarala, ali to su zapravo sitnice. Osobno smo svjedočili nekim zaglavljivanjima u vodi, prevrtanjima i slično, a tim nevoljnicima su kao i nama u sličnim situacijama pomagali naši vrlo gostoljubivi, dragi i stručni domaćini.
Po čemu još pamtite svoj boravak?
Jedan od najvećih gušteva bio mi je čaj s beduinima. Uz stazu smo nailazili na povorke, a ti nomadi uvijek su bili spremni podijeliti s nama sve što imaju. Neki su natucali engleski, pa smo i porazgovarali, a svi do jednog su bili presretni što zapadni turisti napokon dolaze u njihovu zemlju.
Kako je izgledao doček Nove godine u pustinji usred pandemije?
U Saudijskoj Arabiji se Nova godina ne slavi, barem ne na način na koji smo mi navikli, jer je njihov kalendar potpuno drukčiji. Osim toga alkohol je, kao i svinjetina, strogo zabranjen, a konzumiranje se kažnjava i zatvorom. Pa, eto, sami zamislite kako je to otužno izgledalo.
U kojem vozilu ste doživjeli najbolje iskustvo vožnje: automobilu, kaminonu, zrakoplovu...?
Na to pitanje ne postoji jednoznačan odgovor. Tesla je svakako najbolji auto koji sam dosad vozio i to po pitanju udobnosti te voznih performansi. Toyota hilux kojom smo se izvukli iz velikih problema u rezervatu Chobe u Botswani i koja nas je spašavala u saudijskoj pustinji - idealan je auto za kombinaciju astalta, makadama i potpunog off-roada, a porsche taycan mi je bio najbolji za jurnjavu po pisti. Kad sam vidio što naš glavni vozač Martin Macik radi sa svojim kamionom po najvišim dinama, požalio sam što nisam položio i tu kategoriju, čisto da probam, a kokpitu aviona još nisam sjedio. Kako mi je jedna od novogodišnjih odluka da položim za pilota i naučim letjeti, pa povratku počinjem s time.
Što ste najluđe u životu napravili?
Svašta. Proputovao pola svijeta, plivao s morskim psima, vozio električni auto od Istanbula do Nordkappa (s južnog do sjevernog kraja Europe 2016., u vrijeme dok punionica gotovo nije ni bilo), spavao u šatoru i iskopavao zaglavljeni auto usred nacionalnog parka prepunog divljih živorinja u Africi... No, najrizičniji potez ikad mi je bilo pokretanje poslova u Hrvatskoj i borba s našom birokracijom. Prelazak granice u Kazunguli, gdje je četveromeđa Zambije, Namiba, Bocvane i Zimbabvea, što je iznimno zahtjevna i dugotrajna logistička operacija s desetak kontrolnih točaka, manje je komplicirana i naporna od nekih izazova koje poduzetnici u Hrvatskoj svakodnevno podnose.
Kako su vas u Saudijsku Arabiju ispratili kolege i članovi obitelji?
Svima koji me poznaju to nije bilo ništa novo, niti čudno, obitelj i prijatelji navikli su na moju sklonost avanturama. Doduše, pandemija koronavirusa me posljednjih godina prisilila da se držim uglavnom Europe, no čim to ludilo s Co-VID-om završi planiram sve - nadoknaditi :).
Jeste li se razveselili povratku kući?
Naravno, prije svega udobnom krevetu, urednoj sobi, pravom tušu i svemu u čemu inače svakodnevno uživamo, većina od nas bez ikakve svijesti da je takav komfor većini stanovnika na svijetu - nedostupan. Putujući Afrikom, Azijom i Dalekim Istokom doživio stvari koje su mi promijenile pogled na život. Kad, primjerice, spoznate bijedu Afrike, zahvalan pogled školarca koji je prvi put u životu dobio nove cipele (što je cilj humanitarnog Put Foot relija čiji učesnici daruju obuću djeci u najsiromašnijim selima Afrike) zauvijek vam se ureže u sjećanje. To mi je definitvno promijenilo pogled na svijet, ali i na samog sebe.
Što sve planirate u 2022. - privatno i poslovno?
Zadnjih godina je teško išta planirati, ali načelno želim smanjiti operativne aktivnosti u svojim tvrtkama, te se više posvetiti putovanjima i učenju vještina za koje dosad nisam nalazio vremena. Svakako bih želio još otići na daleki sjever da isprobam vožnju po snijegu i ledu - ne samo automobilom po jezeru, nego i na veliku turu motornim sanjkama po bespućima Finske. A u planu mi je i obilazak Kaspijskog jezera teslom.