Da jabuka ne pada daleko od stabla dokaz je simpatični i zgodni Toma Medvešek, stariji sin glumaca Nataše Dorčić i Svena Medvešeka koji 25. siječnja slavi 25. rođendan. Krenuo je stopama svojih roditelja, širu publiku osvojio je kao buntovni Rafael u seriji ''Dar mar'', a uloga u predstavi ''Ti si prvi hrabar'' Kunst teatra i Umjetničke organizacije Punctum, odvela ga je u finale medijske nagrade ''Zlatni Studio''.
Ovaj stipendist ZKM-a pred kojim su još samo dva ispita do diplome na Akademiji dramske umjetnosti, u kazalištu je već doma jer je do sada igrao u desetak predstava, a pred njim je i nova ZKM-ova premijera ''Halo, halo, ovdje Radio Zagreb''. Iako je kao dječak bio zaljubljen u sport, ipak su geni napravili svoje. Osim roditelja tu je i njegov stric Rene Medvešek, poznati kazališni glumac, redatelj i profesor na ADU, kao i pet godina stariji bratić Pavao Fabijan Medvešek uz kojeg je i igrao u seriji ''Dar mar''.
Teško se bilo oduprijeti tolikom umjetničkom utjecaju u kojem je odrastao, no put u glumačku profesiju izborio si je sam. Nakon srednje Elektrotehničke škole, odlučio je godinu dana pauzirati kako bi bio siguran što će odabrati za studij i u tom periodu shvatio je da je gluma ipak njegov put. A to i ne čudi jer osim što je odrastao u glumačkoj obitelji, još kao beba u maminom trbuhu našao sepred kamerama u filmu ''Mondo Bobo'', sa sedam godina igrao je u ZKM-ovoj predstavi ''Ana Karenjina'', pojavio se i u omnibusu ''Seks, piće i krvoproliće'', i ono što mu se tada činilo kao zanimljiva dječja igra, danas je postalo profesija u kojoj beskonačno uživa. A kada je odlučio da će to biti njegov život, za prijemni ispit po vlastitoj želji pripremala ga je glumica, danas saborska zastupnica Urša Raukar. Nakon srednje Elektrotehničke škole, odlučio je godinu dana pauzirati kako bi bio siguran što će odabrati za studij i u tom periodu shvatio je da je gluma ipak njegov put. A da se nakon ne čudi jer se kao beba u maminom trbuhu našao pred kamerama u filmu ''Mondo Bobo'', s devet godina igrao je u ZKM-ovoj predstavi ''Ana Karenjina'' i omnibusu ''Seks, piće i krvoproliće'', i ono što mu se tada činilo kao zanimljiva dječja igra, danas je postalo profesija u kojoj beskonačno uživa.
Čitajte i: Robert Knjaz otkriva zašto često plače, koje ga životinje oduševljavaju i što smatra izumom stoljeća
Trenutno je u pripremama za snimanje novog filma Igora Mirkovića pa uz probe za predstavu ''Halo, halo, ovdje Radio Zagreb'', jedva ima slobodnog vremena. A njega najčešće koristi za košarku s dečkima iz Trnskog gdje je odrastao ili ga obuzmu kompjuterske igrice. O curama još ne razmišlja iako ima sve više obožavateljica. Što i ne čudi jer je osim talenta, od roditelja pokupio ono najbolje - mamine nebesko plave oči i svjetlu kosu te tatinu fizionomiju i vitak stas. Uz neosporni talent, najbolji aduti za uspješnu glumačku karijeru u koju je već krenuo sigurnim koracima.
Čime si se želio baviti kao mali?
Nitko me nije gurao u glumu. Naprotiv, mislim da bi svi osim mene bili sretniji da sam postao sportaš. Vrlo rano sam shvatio da me privlači sport, borbenost i želja za pobjedom. To su odlike velikih sportaša, kao i ustrajnost koja je meni nedostajala. Pa je prevagnula ''gospođa'' gluma.
Kako je uopće biti dio velike glumačke?
Odlično. Volio bih raditi u budućnosti s Reneom, jer nažalost nismo imali priliku na Akademiji.
Šira javnost upoznala te kao Rafaela u seriji ''Dar mar''. Jesi li se uspio pripremiti za slavu koju ti je donijela ta uloga?
Zapravo pripremiti se na slavu mi nije bilo ni na kraj pameti, više me zanimalo kako će se ljudima svidjeti buntovni Rafael.
U čemu si buntovnik poput tvog lika u seriji?
Ja isto kradem aute i imam najbolje ulete djevojkama. (hahaha)
Strepiš li od kritike?
Ne. Ako je kritika argumentirana, uvijek otkrijem nešto novo i korisno.
U serijalu ''Crno bijeli svijet'' glumio si Davora Gobca. Voliš li muziku osamdesetih i kakvu glazbu inače slušaš?
Naravno, malo mi je žao što nisam dijete tog doba. Inače volim sve, najviše rock&roll.
Znaš li svirati neki instrument?
Nažalost ne. Kao klincu sportovi su mi bili na prvom mjestu. Bavio sam se plivanjem, tenisom, nogometom, košarkom, trenirao čak i mačevanje… Ali od kada sam se počeo baviti glumom, vidim da bi mi dobro došlo poznavanje barem jednog instrumenta i mislim da ću se upisati na tečaj gitare.
Što voliš pogledati na TV-u?
Neki dobar sitcom ili kvalitetnu akciju.
Koliko si ovisan o internetu i društvenim mrežama?
U zadnje vrijeme vidim da mi broj sati provedenih na društvenim mrežama raste. Rekao bih da je to i zbog popularnosti koja mi se desila zbog ''Dar mara''. No svakako namjeravam to smanjiti, jer ne volim društvene mreže kao ni pametne telefone.
Najdraži zagrebački kvart?
Svakako Trnsko. Jednom Trnsko, zauvijek Trnsko. To je kvart u kojem sam odrastao i tu sam doma.
Koga češće pitaš za profesionalni savjet - mamu ili tatu?
Mislim da ih podjednako gnjavim. Više ih pitam za životne savjete nego profesionalne, ali mama mi puno pomaže oko financija i razgovora oko ugovora, iako se baš ne slažemo u svemu. A tata ima više umjetnički pristup.
Kako se boriš s obožavateljicama?
Polako i pametno.
Imaš li curu?
Još ne.
Zašto te prijatelji zovu jazavac?
Ma to vam je naš kvartovski sleng. Ne govorimo si idiote i budalo ako nešto zeznemo ili krivo shvatimo, nego si jazavac. A neko može biti i teški jazavac.
Najdraža igrica?
U zadnje vrijeme igram ''Wild Rift'', to me malo vratilo u srednjoškolske dane.
A najdraža sportska aktivnost?
Definitivno košarka na kvartu.
Najveći porok?
Jedan je život, nema poroka.
Nedavno si rekao kako se u glavi još osjećaš kao klinac. U kojim si godinama ''zapeo''?
Ne bih rekao da sam zapeo već se trudim usporiti te godine koje tako brzo lete .
Kazalište, TV ili film?
Za sada - sve.
S kim bi se volio naći na sceni ili pred kamerama?
Na sceni imam tu sreću da se susrećem s meni divnim glumcima i ljudima. Volio bih napraviti predstavu s tatom, mislim da bi i njega to veselilo.
Ušao si u finale nagrade ''Zlatni Studio'' u kategoriji najbolje novo lice u kazalištu i na filmu. Koliko te veseli da si prepoznat kao glumac i da li tvoji prijatelji glasaju za tebe?
Jako me to veseli. Naravno, moja ekipa glasa i moram ih odvest na jednu finu večeru. A zbog mog natjecateljskog nerva, drago mi je i da imam opasnu konkurenciju.