Monakom neprestano šeću atraktivne žene u dizajnerskoj odjeći pa više i ne privlače toliku pozornost, no kad ulicama kneževine prođe Anica Kovač (45) - čak i u opuštenom izdanju - mnogi će se za njom okrenuti. Ne samo zato što glasno priča i energično gestikulira, odajući koliko je otvorena, spontana i neopterećena, već i zbog visine od 180 centimetara te neprolazne ljepote koja ju je 1995. dovela do prve pratilje Miss svijeta. Na pitanje u čemu je tajna njene vitkosti, reći će da je to zato što stalno hoda brdovitim dijelovima druge najmanje države na svijetu, u kojoj odnedavno živi zbog posla svoga supruga Roberta Kovača (47).
Bivšem hrvatskom nogometnom reprezentativcu, naime, uskoro će biti godina dana otkako je postao glavni pomoćnik brata Nike Kovača (49), trenera kluba AS Monaco, a Glorijina ekipa ih je posjetila i dobila ekskluzivni uvid u njihov privatni i poslovni život. Galantna Anica nas je najprije odvela na ručak u talijanski restoran Maya Mia, a potom povela u šetnju s dvostrukim ciljem: da hodajući desetak kilometara potrošimo suvišne kalorije i da upoznamo najvažnije gradske znamenitosti - od Place du Casino (trga s glasovitom kockarnicom, baletom i operom) do uzvisine Le Rocher (Stijena) gdje su Oceanografski muzej, park s egzotičnim biljkama, palača dinastije Grimaldi, na čijem je čelu sada Albert II., katedrala u kojoj su se 1956. vjenčali njegovi roditelji Grace Kelly i knez Rainier...
- U školi sam trenirala košarku, kasnije rekreativno boks, a sada najradije brzo hodam jer za to uvijek imam vremena. Ruta kojom sam vas provela mi je najdraža zato što me pogled na more podsjeća na naš Jadran. No, odem i dalje, do brda Tête de Chien, a prati me i obitelj - govori Anica, kojoj je važno da se njezino troje djece - Leticija (18), Marko (14) i Viktorija (12) - bavi nekom aktivnošću i da se odmaknu od mobitela i PlayStationa.
No, ljubav supružnika Kovač prema sportu dobila je i dodatnu dimenziju: postali su investitori i ambasadori mobilne aplikacije Sportyn, koju je lansirao bivši nogometaš Ivan Ilečić i već se koristi u više od 85 zemalja svijeta. Riječ je o jedinoj platformi na svijetu koja potiče razvoj mladih sportskih talenata te omogućuje agentima, trenerima i skautima brzi pronalazak sportaša iz bilo koje zemlje. A, s druge strane, svaki profesionalac ili amater, neovisno o sportu kojim se bavi, na njoj može razmjenjivati kratke videoisječke, pokazujući svoj talent i vještine, i tako se promovirati na globalnoj razini.
Čitajte i: Fantastična domaćica, investitorica i poduzetnica! Anica Kovač o suprugu, djeci i životu u Monaku
- Ova aplikacija u ljudima budi zdrav sportski duh, potiče mlade na aktivnost i da budu najbolji što mogu, a voljela bih da novim mladim nadama donese sreću koju neki drugi nisu imali prilike ostvariti. I Luka Modrić i Robert Kovač su bili djeca, imali strast prema nogometu i sanjali da postanu netko. Odlično je, međutim, što na Sportynu nisu zastupljeni samo najpopularniji sportovi poput nogometa, košarke i rukometa već, primjerice, i karate - objašnjava Anica, koja ima i osobni razlog za spominjanje te japanske borilačke vještine. Izvršna je predsjednica Karate kluba Hercegovina-Zagreb, angažirala se na poticaj braće Danijela i Marija Vučića, bivših karatista, a ponosna je što su među više od 700 njihovih članova i braća Anđelo i Ivan Kvesić, koji je nedavno izborio nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju.
Nije važno hoće li mi djeca prolaziti s pet, ne želim ih gušiti. Cilj mi je da budu sretni, zadovoljni i zdravi ljudi.
Robert Kovač na Sportynu također prati manje razvikane sportove poput karatea i boksa, ali i kriketa. Posebno mu se sviđa što, kao profesionalci, jednostavnim stvarima poput “sviđa mi se”, “ocjene” ili “komentara”, mogu ohrabriti mlade sportaše i biti im velika motivacija. Smatra da je dobro što se mladi talenti mogu promovirati i putem ovakve društvene mreže, jer se u njegovo vrijeme skautiralo samo na nekoliko turnira pa su mogućnosti za uspjeh bile ograničene. Sportyn je mjesto gdje se susreću i sportski treneri, otkrivajući i neke svoje vještine.
Ljubav kao motivacija
- Ja ću sve svoje trenerske trikove pokazati kad završim karijeru. To su tajne vještine i netko bi ih mogao iskoristiti - šali se Robert, bivši igrač brojnih poznatih klubova kao što su Bayer Leverkusen, Bayern München, Juventus, Borussia Dortmund i Dinamo Zagreb, a njegova supruga otkriva da je ponešto ipak i objavio.
- Na aplikaciji ima jedan Robertov gol koji je dao na moj poticaj. Rekla sam mu: “Ako ga zabiješ, doći ću zauvijek k tebi u Njemačku”. To sam učinila smišljeno, znajući da kao obrambeni igrač ne zabija golove, ali on je baš tada ostvario pogodak - smije se Anica, koja teško može pobrojati koliko se puta u životu selila. Odrastala je u Hercegovini i Njemačkoj, manekensku karijeru gradila u Parizu, a kao suprugu nogometaša i trenera put ju je vodio diljem Europe. Živjeli su u talijanskim i njemačkim gradovima, a prije nego što je lani u listopadu s djecom došla u Monako baza im je bio Zagreb - gdje je Leticija nedavno proslavila osamnaesti rođendan. I ona je prilično visoka (181 centimetar), završava treći razred međunarodne škole u Monaku, no još nije odlučila čime bi se voljela baviti kad završi četvrtu godinu. Zanima je manekenstvo, a zanimljivo je da joj je nekad omiljena rekreacija bio nogomet.
Njezin brat Marko također je bio zagrijan za nogomet i govorio kako će biti golman, ali prije mjesec dana se ipak prebacio na košarku. Kako je visok gotovo dva metra, što je naslijedio od obitelji s majčine strane, nesumnjivo ima dobre predispozicije. I najmlađa Viktorija je visoka za svoju dob - 175 centimetara - a zanimaju je ples i gluma. Dvoje mlađe djece pohađa državnu školu na francuskom, jer Anica nije željela da se odvajaju od drugih, a itekako je svjesna da im nije bilo lako ostaviti prijatelje u Zagrebu, promijeniti školu i doći u zemlju čiji jezik ne znaju.
- Zato sam još više ponosna na njih. Nije važno hoće li mi djeca prolaziti s pet, ne želim ih gušiti. Cilj mi je da budu sretni, zadovoljni i zdravi ljudi, da odrastanjem u različitim sredinama nauče novi jezik i da kao obitelj ostanemo povezani. Pa i kroz sport, koji mlade čuva od loših stvari. Kad smo mi bili djeca, nismo se dali u kuću, a današnje klince treba tjerati da izađu - govori Anica, opisujući se više kao pedantna nego stroga majka. Želi da joj dom uvijek bude čist pa obavlja kućanske poslove, kuha i brine o djeci koja u različita vremena odlaze i dolaze iz škole. Radno vrijeme za nju ne postoji, no ne žali se jer to što može sama odgajati djecu smatra privilegijom. Cijela obitelj se skupi tek poslijepodne, nakon što Robert završi obaveze u klubu, a tada najradije pogledaju neki film. Nisam se udavala da bih se rastajala, niti sam o tome ikad razmišljala. Podrška smo jedno drugome i trudimo se djecu izvesti na pravi put.
Uspjeh i zajedništvo
- Ujutro popijem kavu i idem “ća”. Oko osam-pola devet za doručkom s ostalim trenerima razgovaram o protivniku i utakmici, pripremamo trening, radimo analize... Kući dolazim oko pet. Monako je, uz Torino, jedno od ljepših mjesta u kojima sam živio. Ima sunce, more i južnjački način života pa doista mogu reći da sam tu sretan. No, nije lako doći u novu državu i ligu, treba se prilagoditi, ponovno učiti i upoznavati mentalitet igrača. S bratom se odlično slažem, između nas nema sukoba. Imamo isto viđenje nogometa, a eventualne razlike riješimo kroz razgovor. Baš kao i s ostalim trenerima, među kojima je i Goran Lacković, još jedan Hrvat. Trudimo se naći najbolje rješenje za uspjeh - objašnjava Robert Kovač, koji doista može reći da je klub koji trenira njegov brat Niko, bivši izbornik i kapetan Vatrenih, ostvario vrhunski rezultat.Već u prvoj sezoni doveo je Monaco do trećeg mjesta u francuskoj ligi i plasmana u kvalifikacije Lige prvaka, što u vrijeme pandemije nije bilo lako. Anici je žao što zbog korone nije mogla uživo navijati za Monaco, jer voli odlaziti na utakmice, a pratila je i našu nogometnu reprezentaciju na aktualnom Europskom prvenstvu.
Obitelj Kovač bi u Monaku trebala ostati još najmanje dvije godine. - U Monaku mi se sviđa mir, a iz Hrvatske mi fali - nemir. I Vegeta. Šalim se, najviše mi nedostaju prijateljice. Redovito pratim vijesti iz Hrvatske i rastužim se kad god čujem ili pročitam nešto loše. Nedjeljom na TV-u redovito gledam misu iz Međugorja, za koje sam posebno vezana, a katkad i odem u predivnu monegašku crkvu Saint-Charles - govori Anica, koja će krajem prosinca proslaviti dvadeset godina braka s Robertom.
- Nekome u braku ide, nekome ne. Nisam se udavala da bih se rastajala, niti sam o tome ikad razmišljala. Podrška smo jedno drugome, trudimo se djecu izvesti na pravi put i smatram da mi ništa u životu ne vrijedi ako pogriješim kao majka - zaključuje Anica Kovač, dodajući kako ne zna što budućnost nosi pa tako nije sigurna ni gdje će se jednog dana skrasiti. Razmišljala je o rodnoj Hercegovini, no kako njena djeca više vole more, pretpostavlja da će to biti negdje na našoj obali.