Svaki veliki stres ostavlja trag na ljude, no ne znači da ćemo se svi promijeniti - nagore. Mnogi će kroz ovaj teški proces sazreti. Teško životno iskustvo vas može i oplemeniti – zaključili su to sudionici panela Gloria osobno „Koliko smo se promijenili”, organiziranog u Laubi. Panelisti Alma Mihaljević Peleš, psihijatrica iz KBC Zagreb, Ivana Kindl, pjevačica koja je otvoreno progovorila o borbi s depresijom te Miroslav Herceg, psihijatar iz Klinike Vrapče uz voditeljicu Barbaru Kolar koja je moderirala panel, otvorili su temu znamo li s novim životom izaći na kraj.
Istraživanja pokazuju da je potres bio veći okidač za stres od pandemije. Na pandemiju smo se postupno navikavali, dok potres ne možemo predvidjeti pa zbog toga nosi veću anksioznost. Uvjerila se u to i voditeljica Barbara Kolar priznavši nam kako je njoj kao 'control freaku' također potres bio šokantniji od epidemije.
Ivana Kindl sasvim iskreno: ‘Svaki mjesec imam psihičke padove zbog ugrožene egzistencije‘
„Pandemija me ograničava, izaziva strah i bojim se za svoje stare roditelje, ali potres je strašniji jer je izvan moje kontrole. U trenutku kada je treslo bila sam vrlo pribrana, ali danima sam imala osjećaj da se tresem pa sam po stanu postavila čaše s vodom kako bih mogla odmah provjeriti - je li potres zaista, ili u mojoj glavi”, otkriva Barbara.
Sretna je, kaže, što je tijekom lockdowna imala posao na koji je svaki dan morala otići i urediti se. „Mislim da mi je to spasilo živu glavu”, govori voditeljica kojoj je upravo promjena radnog okruženja prošle godine pomogla da se osjeća bolje jer je nakon 12 godina rada na Anteni Zagreb, karijeru odlučila nastaviti na radiju Gold FM. Upravo ondje, u svojoj šihti koja traje do 13 sati posluša zadnje vijesti u danu. Doziranje informacijama o pandemiji, potresu i ekonomskoj krizi uvelike joj olakšava svakodnevicu. Radije sa svojom četveronožnom mezimicom Lolom hoda savskim nasipom i po desetak kilometara dnevno.
„Važno je imati nekoga s kim ćeš razgovarati, nekima je potrebna profesionalna pomoć, nekima je dovoljan prijatelj. Meni pomaže razgovor s najboljom prijateljicom. Često večernji razgovor započnemo u suzama i očaju, a završimo oko dva sata iza ponoći uz toliko glasam smijeh da zasigurno probudimo sve moje susjede. Najvažnije je okružiti se ljudima koji su ti bliski i imati mrežu podrške. ”, govori Barbara koja prošlu godinu pamti kao izuzetno tešku, no ipak nikada nije imala potrebu zatražiti stručnu pomoć. No nema predrasude prema tome i da joj je uistinu potrebna, ne bi se libila zatražiti je.
„Uslijed dugotrajnog nezadovoljstva i stresa tonem i jedem čokoladu, a šokantni stresovi izazivaju mi nesanicu i gubitak apetita. To sam 'odradila' lani i uspjela sam ipak sve posložiti nakon prilično lošeg životnog perioda koji čak nije imalo veze s pandemijom koliko s drugim stvarima koje su mi se događale.Sretna sam jer sam uspjela ipak sve sama izgurati uz pomoć najbližih i sada sam odlično. Nekada mi je čak pomalo neugodno koliko se dobro osjećam”, zaključila je naša sugovornica.
