Unatoč pandemiji koronavirusa koja nas je ograničila u mnogočemu i dodala nam zaštitnu masku na lice kao obavezni modni dodatak, posljednjih mjeseci ne znam kamo ću od posla. No, isplatilo se - za histrionsku predstavu “Mačak u vreći” i dramu “Gle, kako dan počinje” dobila sam nagradu na nedavno održanim Bobijevim danima smijeha.
A kako bih stigla na sve strane na koje me vuku posao i privatne obaveze, nabavila sam električni romobil koji mi olakšava kretanje po gradu. Nemam više problema s parkiranjem automobila ni brige hoće li mi netko maznuti bicikl - moj sklopivi romobil svuda ide sa mnom. To je jedna od rijetkih pomodnih stvari s kojom sam zadovoljna, u drugim situacijama sam poprilično staromodna.
Primjerice, mobitel koristim samo za telefoniranje, a sve bilješke i dalje zapisujem u mali planer Moleskine. Jer, pisana riječ je uvijek - pisana riječ. Zato ne zanemarujem ni čitanje knjiga koje nikada neće postati predstave, ali mi obogaćuju dušu i idealan su bijeg od ove naše prilično tmurne stvarnosti. Barem u mašti.