Dok bi se u javnom kazalištu dodjeljivanje režije i glavne ženske uloge supruzi vodeće osobe te institucije stigmatiziralo kao primjer nepotizma, u privatnom kazalištu, koje se financira isključivo iz vlastitog prihoda, takva je odluka racionalna i nužna, kaže Branko Đurić Đuro (58). Bosanski glumac i redatelj sa slovenskom adresom, koji je karijeru započeo u Sarajevu, suvlasnik je, naime, zagrebačke Lude kuće, privatnog teatra koji je preklani pokrenuo s kolegom i prijateljem Reneom Bitorajcem (48), a Đurina supruga, slovenska glumica Tanja Ribič Đurić (51), s kolegama Vedranom Mlikotom i Sašom Bunetom priprema predstavu “Bračna terapija”, čija je i redateljica.
Premijera predstave prema tekstu austrijskog dramatičara Daniela Glattauera zakazana je za jesen - 29. listopada. Dotad, a nakon prinudne stanke od dva i pol mjeseca zbog pandemije koronavirusa, njihovi gledatelji ponovno mogu uživati u izvedbama hit-predstava “Đurologija”, “Ništa ljubav, samo seks”, “Potpuni stranci”, “Joj Hrvati”, “Samo preko njega mrtvog”, “Idemo uživo”...
Kad je pak o novoj predstavi riječ, Đuro ističe da je Tanja zapravo idealna za redateljicu. - U ljubljanskom Mestnom gledališču 150 puta je odigrala istoimeni kazališni komad, čiji tekst zna napamet. A ima i redateljskog iskustva, jer je predstave već režirala u našem bivšem privatnom Teatru 55 u Sloveniji - kaže Branko Đurić Đuro za Gloria Magazin, koji sa suprugom u Zagrebu odnedavno više nije podstanar. Iznad Lude kuće uredili su si stančić idealan za dulji boravak.
Nepotizmi i pogodovanja
"Pogodovanje Tanji samo je kap u moru u odnosu prema svim ostalim anomalijama koje se u Ludoj kući događaju", kaže Rene.
- Spomenut ću samo udovoljavanje vlastitom egoizmu s čak tri autorske predstave te činjenicu da sam suprugu Anu zaposlio kao vanjsku suradnicu za grupnu prodaju ulaznica. Ne mota se, doduše, po kazalištu, ali visi na telefonu. Čim Gabriel i Larisa dovoljno narastu, i djecu ću ugurati u kancelarije ili na blagajnu. A kad Đuro vidi moju djecu, onda će i on zaposliti svoju, a njih je troje, pa će Bitorajci opet ostati u manjini - govori Rene, koji nije mogao ni sanjati da će naziv njihova kazališta idealno poslužiti za opisivanje kataklizmičkog scenarija u kakvom se svijet zatekao proteklih mjeseci.
Da kao poduzetnik u kulturi nije bio zabrinut za opstanak vlastite tvrtke, opterećene velikim kreditom, i egzistenciju svojih zaposlenika, priznaje da bi maksimalno uživao u ta dva mjeseca karantene s obitelji u Vrbovskom. U Gorskom kotaru imaju drvenu kuću, okruženu šumom i zelenilom, u koju se povukao sa suprugom i djecom: gledali su filmove, planinarili, igrali se s klincima, koji su putem e-učionice redovito odrađivali svoje školske obaveze. Prinudni odmor dobro je došao i njegovom poslovnom partneru Branku Đuriću Đuri, koji ne pamti kad se posljednji put mogao dva mjeseca odmarati.
- Karantenu smo proveli na moru, u našoj kući u Fiesi, mjestašcu u Piranskom zaljevu: bilo je dana kad sam bio jedini čovjek u šetnji plažom, a da ostanem u formi, vozio sam bicikl. Rano sam lijegao i rano ustajao, pisao sam, a poseban gušt bio mi je ribolov. Osim toga, napokon sam imao dovoljno vremena da se posvetim sebi i meditaciji tri do četiri puta na dan - otkriva Đuro. Premda njegove riječi zvuče idilično, stvarna situacija bila je daleko od idealne.
Supruga na snimanju sa Netflixom
Nakon što je početkom ožujka u Zagrebu odigrao svoju posljednju “Đurologiju”, sutradan je u lokalnoj trgovini, kaže, nakupovao zalihe toaletnog papira, tjestenine i ostalih potrepština te se vratio kući u Ljubljanu. U Sloveniji je, naime, već bila proglašena epidemija, a prijatelji su mu javili da u trgovinama vlada nestašica te da se slovenska vlada sprema donijeti odluku o zatvaranju granica. Zbog toga je bio posebno zabrinut za suprugu Tanju, koja je u engleskom gradu Sheffieldu snimala Netflixov serijal “Zero Chill”, u kojem je dobila glavnu žensku ulogu. Epidemiološka situacija u Velikoj Britaniji u međuvremenu se također počela pogoršavati te je snimanje prekinuto, a najveći problem bio joj je povratak kući, jer su komercijalni letovi prema Italiji i Sloveniji bili otkazani.
"Nakon pet dana raznoraznih kombinacija Tanja se jedva uspjela ubaciti na let za Zagreb, ali ja više nisam mogao po nju", prepričava Branko Đurić Đuro.
- Stoga sam zamolio prijatelja da je prebaci do granice, koju je prešla pješice, a ja sam je dočekao s druge strane - nastavlja Đuro, dodajući kako ga je ta situacija podsjetila na 1992. i rat u Sarajevu - doduše bez pucanja i granata te nestašice struje i vode.
Kad je obitelj napokon bila na okupu, došlo je do nove drame: Dom umirovljenika u mjestu Šmarje pri Jelšah, u kojem je smještena njegova 80-godišnja punica Jožica Ribič, postao je najveće epidemiološko žarište u susjednoj državi. Stoga su testiranju podvrgnuti svi njegovi štićenici, a rezultat je pokazao da je i Jožica Ribič pozitivna na koronavirus.
- Jako sam povezana s mamom i naravno da sam prije prodora epidemije u dom razmišljala o tome da je uzmemo k sebi. No, to nije bilo moguće jer sam se upravo bila vratila sa snimanja u Engleskoj, Đuro nedavno iz Hrvatske, a testiranje nije bilo omogućeno ljudima bez simptoma. Kad je korona prodrla u njezin dom umirovljenika, više se nije moglo ništa učiniti - osim čekati vijesti - govori Tanja Ribič Đurić. A vijesti su bile katastrofalne: od 191 štićenika doma, oboljelo ih je bilo 124, a 38 ih je preminulo od posljedica covida-19.
Prvi posjet punici
Premda je šest tjedana živjela s virusom u tijelu, Jožica Ribič nije razvila nikakve simptome bolesti pa je njezina kći uvjerena kako je najbolja prevencija od te bolesti - snažan imunitet uz pridržavanje osnovnih higijenskih mjera. Stoga uopće ne može razumjeti razmjere panike koji su zahvatili cijeli svijet te prisilno razdvojili ljude od svojih najdražih i onemogućili im da nastave raditi svoj posao.
- Nosili smo i mi maske i rukavice, a za dezinfekciju smo potrošili sve zalihe domaće rakije koju sam s godinama nagomilao, jer mi je ljudi poklanjaju. Stavljao sam je u šprice i njome brisao površine, a prekasno sam shvatio da ta rakija ne sadrži dovoljan postotak alkohola da bi mogla poslužiti kao učinkoviti dezinficijens. No, barem smo ispraznili smočnicu - nastavlja Đuro, koji je početkom svibnja sa suprugom Tanjom te kćerima Zalom i Elom prvi put nakon dva mjeseca posjetio punicu.
Kako bliski kontakt tada još nije bio moguć, sa sobom je ponio gitaru i svojoj punici s kćerima zapjevao pod prozorom, a Jožica Ribič u pjesmi im se pridružila s balkona svoje sobe. Na takozvanu novu stvarnost nije im se lako priviknuti ni privatno ni poslovno, pogotovo zato što im je zbog pravila o sigurnosnom razmaku od 1,5 metra između gledatelja trenutačno rasprodana dvorana - poluprazna.
- Predivno je što smo se vratili poslu, jer je donedavno izgledalo da je sezona izgubljena. S druge strane, pomalo je otužno što je huk s tribina bitno slabiji zbog nametnutih ograničenja. No, čini mi se da zato publika sada još emotivnije reagira - kaže Rene Bitorajac, koji o drugom valu pandemije i ponovnoj blokadi aktivnosti ne želi ni razmišljati.
- To bi nas vjerojatno dotuklo - financijski i psihički, kao i mnoge druge male poduzetnike, koji su sve svoje znanje, iskustvo i novac uložili u razvoj svog kulturnog projekta. Luda kuća od sada pa nadalje treba biti samo u našem u kazalištu - zaključuje Bitorajac.
Pročitajte i:
Čak 17 pokušaja potpomognute oplodnje! Osječka dogradonačelnica otkriva sve o borbi da postane majka
Život meksičkog glumca kao u telenoveli: 'Hepatitis C je najgore što mi se dogodilo'