"Mijenjam muževe, a ne prijatelje", "Iskonski mrzim luskuz", "Životinje su bolje od ljudi", "Osjećat ću se starom kada ne uspijem dobiti muškarca kojeg želim" - neke su od poznatih izjava slavne glumice Brigitte Bardot, filmske ikone pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, koja je 28. rujna navršila 87 godina. Posljednjih godina rijetko se pojavljuje u javnosti, živi u St Tropezu sa četvrtim suprugom Bernardom d'Ormalom s kojim će iduće godine proslaviti 30 godina braka, a najdraže društvo su joj životinje koje s njima obitavaju na velikom imanju.
Iako zbog artritisa hoda pomoću štapova - um i jezik su joj još uvijek britki, čak i previše. I koliko su izjave koje je davala tijekom svoje karijere prilično benigne koju je završila 1973., posljednjih desetljeća promijenila je retoriku, a njezini radikalni stavovi odveli su ju nekoliko puta u sudnicu. Posljednja u nizu kontraverznih izjava je tvrdnja da u borbu protiv korona virusa treba krenuti veganstvom , a ne cjepivom.
"Ne pada mi na pamet cijepiti se. Imam drugi lijek za taj glupi virus. Izolirala sam se, zdravo se hranim i korona mi ne može ništa. Ako ne želite oboljeti od korone, morate izbaciti meso iz prehrane. Ja ga ne jedem već 40 godina i ne idem kod doktora jer mi jednostavno nije potreban", kazala jepočetkom godine gorljiva zaštitnica prava životinja i skandalizirala javnost. Prije tri godine napala je pokret #meetoo, a glumice koje su mu se pridružile nazvala licemjernima.
"Mnoge glumice zavode producente ne bi li dobile ulogu, a kada im to ne uspije pobjesne. Ja nikada nisam bila žrtva seksualnog nasilja. Uvijek mi je bilo šarmantno kada bi mi muškarci govorili da sam lijepa i da imam slatku stražnjicu", njena je izjava.
Bez dlake na jeziku
No najviše osuda, pa i one sudske, dobila je zbog izrazito homofobnih i rasističkih stavova. Napala je homoseksualce prozvavši ih cirkuskim nakazama, smatra da ženama nije mjesto u visokoj politici, nezaposlene je proglasila društvenim parazitima, muslimane optužila da su unazadili francusko društvo, a učitelje u školama - nekulturnim zamazancima.
Zbog svojih izjava pet puta je bila osuđivana, uvijek novčano no i dalje ne ublažava svoju retoriku. Najžešća je kada su u pitanju prava životinja kojima je posvetila život i za čija prava se gorljivo bori kroz svoju Zakladu Brigitte Bardot.
Čitajte i: Zavoljet ćete ga: Uzorak koji je proslavila Brigitte Bardot vraća se na velika vrata
Na imanju La Madrague u St Tropezu živi sa psima, konjima, ovcama, svinjama, guskama, ponijima, mačkama... Uz supruga, njezini ljubimci su joj najdraže društvo, a život izvan imanja ju ne zanima.
"Vezana sam za onaj stari St Tropez iz prošlosti. Ovaj nije po mojoj mjeri. Ne izlazim, namirnice mi dostavljaju u kuću, a redovito mi dolazi i frizer", kazala je nekadašnja filmska diva koja i dalje brine o svom izgledu. Kada i izađe iz kuće to nikada nije bez crvenog ruža i tipične nonšalantne punđe koju nosi desetljećima. Kod kuće rješava križaljke, druži se sa životinjama, gleda političke emisije, a ponekad pogleda i svoje stare filmove.
Pomirba sa sinom
"Vidim da nisam bila loša, ali to je za mene kao neki drugi svijet. Više uživam u današnjem životu", izjavila je glumica iza koje su tri braka braka, a sina jedinca dobila je s francuskim glumcem Jacquesom Charrierom. No niti je voljela supruga, a još manje sina, danas 61-godišnjeg Nicolasa - Jacquesa Charriera koji s obitelji živi u Oslu. Željela je pobaciti no to ondašnji zakoni kao ni suprug nisu dozvoljavali, a o trudnoći je otvoreno govorila kao o neželjenom tumoru. Malenog dječaka odgojila je njezina mlađa sestra, s majkom je cijeli život imao hladan i površan odnos pa ju nije pozvao niti na vjenčanje. Glumica je bez dlake na jeziku otvoreno govorila kako joj rođenje djeteta nije izazvalo majčinski instinkt, kako ne voli bebe i da ionako na planeti ima previše ljudi. Nakon rastave braka nije tražila skrbništvo, a izjavila je da ne mari za krvne veze.
Nicolas - Jacques Charrier odrastao je daleko od očiju i srca slavne majke, oženio se za norvešku mankenku Anne-Line Bjerkan, imaju dvije kćeri Annu-Camillu i Theu-Josephine te jednu unuku. Posljednjih nekoliko godina uspio je smiriti odnos sa ćudljivom majkom, jednom godišnje ju posjećuje u njezinoj vili na Azurnoj obali, a ona je odjednom za njega puna riječi hvale.
"Moj sin je divan obiteljski čovijek, voli svoje kćeri i unučicu, a brižan je i prema meni. Iako sam prabaka, ponekad se osjećam kao da sam njegova kćer. Nisam niti neka baka jer njegove kćeri ne govore francuski. Što mogu kada nisam znala bolje. Nekada treba dati vremenu da popravi stvari", kazala je u intervjuu prije pet godina.
