Hrvatskoj publici nije bio dovoljan jedan koncert Željka Joksimovića (46) u zagrebačkoj Areni u povodu Dana zaljubljenih. Dok se odmarao na Maldivima beogradskom su pjevaču organizatori javili da je nastup 15. veljače rasprodan pa je s drugog kraja svijeta obožavateljima poručio da će im u Areni pjevati i u subotu 16. veljače. Tirkizni raj u Indijskom oceanu već je godinama omiljeno mjesto za odmor srpskog glazbenika, koji pjeva, sklada, aranžira i svira čak 14 instrumenata. Na Maldivima se, naime, može u anonimnosti prepustiti morskim užicima sa suprugom Jovanom (37), urednicom i voditeljicom jutarnjeg programa na kanalu TV Prva. Za tamošnje pješčane plaže su posebno vezani jer su se na jednoj od njih prije sedam godina i vjenčali.
Otada im se obitelj proširila: u travnju 2014. dobili su sinčića Kostu, preklani 15-mjesečne blizanke Anu i Srnu, a s njima je često i Željkova kći Mina (23) iz prvog braka, koja je diplomirala teoriju glazbe. Zbog toga se obitelj lani iz luksuznog stana na beogradskom Vračaru preselila na još elitniju adresu - u prostranu vilu s prekrasnim vrtom i bazenom na Senjaku, pa sad svako dijete ima vlastitu sobu. No, Željko najviše vremena provodi u svom vrhunski opremljenom glazbenom studiju Minacord.
S obzirom na vaš ritam i noćni posao, moraju li ukućani ujutro hodati na prstima da vas ne probude?
- Bilo bi lijepo kad bi bilo tako, ali više pazimo da navečer ne budemo preglasni i ne probudimo mamu, koja prva liježe, jer se i prva budi. Supruga je radnim danom već u 5,20 sati na nogama jer u šest mora biti na poslu, gdje joj prije sedam kreće studijska emisija uživo. Ubrzo nakon Jovane krećemo i mi ostali, svatko sa svojim obavezama i rasporedom. Nije lako sve to uskladiti pa razvijamo strategiju preživljavanja iz dana u dan.
Imate li pomoć u kući ili sve roditeljske obaveze odrađujete sami?
- Ovisimo o tuđoj pomoći, posebice zbog toga jer i ja imam mnogo obaveza izvan kuće, a često sam i na putovanjima sa svojim bendom diljem Europe. No, supruga i ja trudimo se što više obaveza oko odgoja djece odraditi sami - to nam je veliki užitak.
Željko Joksimović
Željko Joksimović
Jeste li vi najveća zvijezda u obitelji?
- Nisam. Trenutačno je najveća zvijezda Kosta i on tu poziciju jako dobro brani, premda su mu Ana i Srna već ozbiljna konkurencija. Svaki put kad nazovem kući s druge strane me dočeka kakofonija zvukova u stereo okruženju… Supruga i ja znali smo da će s troje djece biti i lijepo i živo, ali nije uvijek jednostavno ostati dovoljno koncentriran i opušten da svačije želje i potrebe budu zadovoljene. No, dajemo sve od sebe.
Željko Joksimović s obitelji
Željko Joksimović s obitelji
Kakav je osjećaj ponovno biti otac male djece nakon dvadeset godina?
- Odličan i preporučio bih ga svakome, jer uz Kostu, Anu i Srnu na neki način proživljavam drugu mladost. Uz to, dakako, idu i roditeljske obaveze da djecu ohrabrimo u razvoju i izvedemo na pravi put, što je tek pred nama.
Vide li se već razlike u karakteru među njima?
- Apsolutno, pogotovo kad su u pitanju blizanke. Različite su kao da su rođene s razmakom od dvije godine, a ne dvije minute. Kosta je već veliki dječak, u njemu naslućujem i vidim neke dijelove sebe, a Ana i Srna su još premale da bi se to moglo vidjeti. Za mene nema ljepšeg osjećaja i većeg ponosa nego kad se ogledam i prepoznam u vlastitoj djeci.
Majka Željka Joksimovića, Vesna i kći iz prvog braka, Mina
Majka Željka Joksimovića, Vesna i kći iz prvog braka, Mina
Jeste li bili uz Kostu, Anu i Srnu kad su prohodali i izgovorili svoju prvu riječ?
- Naravno. Supruga i ja se tih važnih trenutaka često prisjećamo i prepričavamo ih. Koliko god se sve ostalo činilo važnim i velikim, nikad ne zaboravljamo da je obitelj temelj i stup našeg uspjeha pa slobodno vrijeme najradije provodimo svi skupa. Ako vas zanima što im je bila prva riječ, nemam se baš čime pohvaliti – sva djeca su prvo tražila mamu, a tek mnogo kasnije i tatu.
Kako im tepate?
- Sina odmila zovemo Kostaki ili Kole, dok Anu i Srnu zasad zovemo raznim nadimcima, od kojih se još nijedan nije nametnuo.
Kakvoj budućnosti se nadate za svoju djecu?
- Što bezbrižnijoj. Želim im život kakav će si znati stvoriti svojim znanjem, pameću i hrabrosti
Po čemu pamtite djetinjstvo u Valjevu? - Odrastao sam okružen glazbom i sviram otkako znam za sebe. U obitelji se priča da me baka Milka čula dok sam kao četverogodišnjak na melodici po sjećanju pokušavao odsvirati neku melodiju. A kad je to ispričala mome tati, on je otišao do dućana s instrumentima i kući se vratio s ogromnom smeđom kutijom u kojoj je bila zapakirana nova novcata harmonika - čega se i sam živo sjećam. Za nju je otac, kako sam mnogo kasnije doznao, izdvojio cijelu svoju plaću.
Zasvirate li još na toj harmonici?
- Naravno. Čuvam je u svom studiju, gdje ima posebno mjesto, i redovito je sviram na koncertima. I dalje me savršeno služi. Nedavno sam publici pokazivao kako taj instrument diše i to im se jako svidjelo. Kad uzmete harmoniku u ruke, najprije je morate priljubiti uz tijelo, a onda je pustiti da uzme zrak i prodiše, a tek nakon toga na njoj možete pokazati svoje umijeće. Niste li kao četverogodišnjak bili premali i presitni za harmoniku? - Naravno. Zato se mama i pobunila protiv tatinog dara: govorila je da ću iskriviti kičmu i da harmonika mora van iz kuće. No, našli smo kompromis: kako je nisam mogao sam nositi, tata je stavio stolicu ispred mene pa sam je tako mogao razvlačiti po cijele dane. Tehniku sam naučio tek kad sam krenuo u glazbenu školu i tada mi je otkrila sve svoje tajne. Kao 12-godišnjak sam pobijedio na natjecanju Prva harmonika Evrope 1984., i tada sam znao da mi je glazba suđena kao profesija i sudbina.
Željko Joksimović s prvom harmonikom, za koju je njegov otac dao cijelu plaću
Željko Joksimović s prvom harmonikom, za koju je njegov otac dao cijelu plaću
Je li istina da svirate čak 14 instrumenata i govorite pet stranih jezika. Kad ste stigli sve to naučiti?
- Usput, uz posao kojim se bavim otkako znam za sebe. Što se instrumenata tiče, teško je odrediti broj: uz harmoniku mogu svirati i sve druge instrumente s tipkama, a sviram i gitaru, saksofon, bas, kontrabas te razne udaraljke. Ne sviram violinu, primjerice, ali nekako ću se snaći ako je uzmem u ruke. Slična je stvar i sa stranim jezicima: ako dobro znate barem jedan strani jezik, onda lakše naučite i sve njemu srodne. Grčki sam, primjerice, naučio jer mnogo vremena provodim u Ateni, gdje imam puno prijatelja. Francuski sam, pak, naučio u školi, engleski se danas podrazumijeva da svi znaju, a ruski sam savladao jer sam često putovao u Bjelorusiju, Rusiju i druge zemlje bivšeg SSSR-a - na razna harmonikaška natjecanja, festivale i koncerte dok sam još bio mali.
Kako se osjećate kad dvadeset tisuća ljudi vrišti dok izlazite na pozornicu?
- To je najveći adrenalin i vjerojatno najljepša nagrada u mom poslu. No, jedno od najvećih zadovoljstava mi je i rad s vrhunskim glazbenicima u bendu koji me prati već 17 godina. Svatko od njih je jaka individua, ali fantastično funkcioniramo i kao tim.
Šalju li vam obožavateljice darove?
- Kako da ne. Ima tu svega, od plišanaca do vrednijih stvari, ali mi je malo neugodno o tome govoriti. Najdraže mi je, ipak, kad se međusobno darujemo emocijama, dobrom muzikom i energijom.
U čemu je tajna vašeg mladenačkog izgleda?
- Sigurno je nešto u genima, ali i u ljubavi kojom sam okružen kod kuće, sa suprugom i djecom, jer ljubav sve podmlađuje.
Željko Joksimović
Željko Joksimović
Slavite li Valentinovo?
- Da, premda se ne smatram osobito romantičnim čovjekom. Za mene je ljubav u malim gestama, utkana u svakodnevne stvari.
Što je za vas ideal romantike sa suprugom Jelenom?
- Kad večeramo za stolom za dvoje, recimo carpaccio i vrhunsku jadransku ribu, u našem omiljenom restoranu Gušti mora u Beogradu, i uz jelo razgovaramo o svim stvarima koje smo prošli toga dana. Možda to nekom zvuči isuviše obično i jednostavno, ali kao što rekoh - ljubav je često u malim stvarima.
Kako ćete 20. travnja proslaviti 47. rođendan?
- Nadam se na koncertu sa svojom publikom, kao lani u splitskoj Spaladium Areni. Moram provjeriti sa svojim menadžerom Banetom Obradovićem šta mi je smislio za ovu godinu. Ako budem kod kuće, zamolit ću Kostu, Srnu, Anu, Minu i Jovanu da mi pomognu ugasiti sve te silne svjećice na torti.