Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća na modnu scenu stupila je revolucionarna skupina od šest mladih dizajnera iz Antwerpena, poteklih s prestižne Kraljevske akademije likovnih umjetnosti. Pod mentorstvom profesorice Linde Loppa usavršavali su svoj zanat, razvijajući prepoznatljive estetske izričaje koji su pomicali granice tadašnje mode. Njihov avangardni senzibilitet i inovativan pristup dizajnu ubrzo su im donijeli međunarodno priznanje i trajno mjesto u povijesti suvremene mode.
Walter Van Beirendonck, Ann Demeulemeester, Dries Van Noten, Dirk Van Saene, Dirk Bikkembergs i Marina Yee postali su poznati kao Antwerp Six.
Godine 1986. ukrcali su se u kombi i zaputili u London kako bi na modnom sajmu predstavili svoje kolekcije. Ubrzo su, međutim, shvatili da su njihove prezentacije prošle gotovo nezapaženo jer su izlagali na posljednjem katu zgrade, dok su se revije etabliranih dizajnera održavale na prvom katu, u središtu zbivanja.
To ih nije obeshrabrilo - naprotiv, dodatno ih je motiviralo. Već sljedećeg dana stali su ispred zgrade i počeli dijeliti promotivne letke, privlačeći pažnju kupaca i novinara. Taj se potez pokazao presudnim: ubrzo su dobili ponude za prodaju svojih kolekcija u robnim kućama Barneys New York i Liberty London.
Novinari su prepoznali njihov kolektivni talent, no suočili su se s jednim praktičnim problemom - teško su izgovarali njihova imena. Tako je nastao naziv koji će ući u modnu povijest: Antwerp Six.
Jedinstveni kreativni put
Četrdeset godina nakon njihova prvog pojavljivanja organizirana je velika izložba u Muzeju moderne umjetnosti (MoMA), koja ističe jedinstveni kreativni put što povezuje ovih šest iznimnih stvaratelja.
Izložba posjetitelje vraća u kontekst i duh sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su članovi Šestorke studirali i činili svoje prve profesionalne korake. Kroz bogatu arhivsku građu, originalne kreacije i dokumentaciju njihova rada, prikazuje se formativno razdoblje koje je oblikovalo njihovu estetiku i utjecaj na suvremenu modu. Postav će biti otvoren za razgledavanje punih deset mjeseci, sve do sredine svibnja sljedeće godine.
U to se vrijeme moda ubrzano mijenjala: klasični stil nadahnut pariškim haute coutureom suočio se s izazovom novog vala oblikovanog utjecajem glazbe, tehnologije i rastuće želje za društvenim promjenama. Punk je stigao iz Londona, predvođen Vivienne Westwood i Malcolmom McLarenom, a potom ga je naslijedio ekstravagantni novi romantizam koji je procvao u londonskim noćnim klubovima. Moda i glazba ispreplele su se i na omotima albuma, stvarajući snažne vizualne identitete generacije.
Istodobno su mladi Talijani poput Giannija Versacea i Giorgia Armanija, svaki na svoj način, redefinirali mušku modu, dok su Thierry Mugler, Claude Montana i Jean Paul Gaultier punili naslovnice odvažnim i provokativnim modnim izjavama.
Godine 1981. Yohji Yamamoto i Rei Kawakubo izazvali su pravu senzaciju na pariškoj modnoj sceni, unoseći radikalno drukčiju estetiku koja će trajno promijeniti percepciju suvremene mode.
Eksperimentalna umjetnička scena
Antwerpen je u to vrijeme imao živahnu i eksperimentalnu umjetničku scenu te bogat noćni život, s klubovima koje su redovito posjećivali studenti Akademije. Strastveni mladi dizajneri putovali su u London, Pariz, Milano i New York kako bi upijali energiju novih stilova u modi i glazbi. Zajedno su izlazili, raspravljali i maštali - no. prije svega, predano su i naporno radili.
Unatoč različitim podrijetlima i interesima, među njima se postupno razvila snažna kreativna sinergija. Kada je Šestorka diplomirala početkom osamdesetih, gospodarska klima bila je sve samo ne povoljna. Ipak, stvorila se dinamika u kojoj su se prijateljstvo, zajedničke ambicije i duh vremena međusobno poticali i osnaživali.
Posrnula belgijska tekstilna i odjevna industrija potaknula je vladu na pokretanje ambicioznog petogodišnjeg plana s dosad nezabilježenim mjerama potpore za njezino oživljavanje. Ulaganje u mlade talente, kroz inicijative poput natjecanja "Zlatno vreteno" i opsežnu kampanju "Mode, dit is Belgisch" ("Moda, to je belgijsko"), pokazalo se ključnim katalizatorom njihova međunarodnog proboja te dodatno učvrstilo reputaciju slavne Šestorke na svjetskoj modnoj sceni.
S iste je Akademije potekao još jedan biser mode - slavni Martin Margiela, kojega se često naziva i "Antwerp Six +1". Njegova muza i mladenačka ljubav bila je Marina Yee, koja je bila njegov tihi, ali presudni kreativni impuls.
I danas je tzv. Antwerpenska šestorka paradoksalno snažan brend, premda skupina nikada nije imala namjeru djelovati kao jedinstven kolektiv niti su zajedno stvarali pod istom etiketom. Riječ je prije o generacijskoj povezanosti i zajedničkom trenutku u povijesti mode nego o formalnom udruženju.
U modnom je svijetu i dalje aktivan Walter Van Beirendonck, koji je privatnu sreću pronašao u dugogodišnjoj vezi s Dirkom Van Saeneom. Ostali su se udaljili od komercijalne modne scene prodavši svoje brendove i imena te su se posvetili širem području umjetnosti potvrđujući da njihova kreativnost nadilazi granice modne industrije.
Marina Yee, dobri duh Šestorke, preminula je prošle godine u 68. godini od raka gušterače.
Walter Van Beirendonck
Walter Van Beirendonck jedini je član Šestorke koji i danas aktivno djeluje na modnoj sceni. U jednom je intervjuu otkrio tajnu svoje dugovječnosti: "Kreativnost, faktor iznenađenja i originalnost ono su što čini razliku, a ja sam u tome prilično dobar!"
Poznat je po hrabrom dizajnu, inovativnim krojevima, neočekivanim kombinacijama boja i grafičkim elementima prožetima humorom te snažnim porukama koje kritički komentiraju suvremeno društvo i aktualna zbivanja. Ipak, tema koju dosljedno provlači kroz svoje kolekcije jest zagovaranje sigurnog seksa, simbolički označeno prepoznatljivom crvenom niti.
Izuzetno su zapaženi i njegovi projekti za balet, kazalište i film, koji svjedoče o njegovoj svestranosti i istinskoj predanosti kreativnom radu. Potpisuje i stajling grupe U2 za brojne turneje, a osobito je ponosan na niz talentiranih dizajnera koji su se afirmirali pod njegovim mentorstvom, među kojima su Raf Simons, Demna Gvasalia i Bernhard Willhelm.
Svoju privatnu sreću pronašao je još tijekom studija na Akademiji, kada je započeo dugogodišnju vezu s Dirkom Van Saeneom, koja traje još i danas.
Ann Demeulemeester
Ime Ann Demeulemeester jedno je od najcjenjenijih među kreativcima suvremene mode. Svoj modni brend osnovala je 1985. godine zajedno sa životnim partnerom Patrickom Robynom. Kroz svoj rad obraćala se samosvjesnim, zaposlenim ženama, gradeći prepoznatljiv estetski svijet obilježen elegantnim krojevima i mračnom, ali suptilno glamuroznom poetikom.
Njezine kreacije, karakterizirane čistim linijama i prigušenom paletom boja, privukle su one koji u odijevanju traže jednostavnost, introspekciju i profinjenu sofisticiranost. Stvorila je osebujan, mračno romantičan univerzum u kojem se isprepliću napeta pobuna i tiha elegancija.
Iako je brend prodala 2013. godine, interes za njezine komade ne jenjava - naprotiv, postali su predmet žudnje brojnih modnih kolekcionara. Kao glavni razlog povlačenja iz modne industrije navodila je činjenicu da je ostvarila sve što je željela te da osjeća potrebu za novim kreativnim izazovima.
Bez zadrške je napustila zonu komfora i okušala se u dizajnu namještaja, svjetiljki i uporabnih predmeta, unoseći u njih istu poetiku suzdržane elegancije. Čest motiv u njezinu radu jest pero - simbol duhovne povezanosti dviju srodnih duša, nje i Patricka, koji je pero nosio na reveru u trenutku njihova prvog susreta.
Dries Van Noten
Dries Van Noten u modni je svijet zakoračio - rođenjem. Njegov djed bio je krojač, a otac vlasnik trgovine muške odjeće, pa je odrastao okružen tkaninama, krojevima i razgovorima o zanatu. Studij na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu završio je 1980. godine, a vlastiti brend pod svojim imenom pokrenuo je šest godina kasnije. Njegove se kreacije često opisuju kao suptilno avangardne: spajao je elemente različitih kultura i povijesnih razdoblja, stvarajući slojevite i jedinstvene odjevne komade. Isticao se vrhunskom kvalitetom tkanina, bogatim uzorcima i smjelim, svijetlim bojama, gradeći prepoznatljiv estetski potpis koji je odolijevao prolaznim trendovima.
Tijekom karijere primio je niz prestižnih priznanja, među kojima se posebno ističe nagrada za Međunarodnog dizajnera godine koju dodjeljuje Američko vijeće modnih dizajnera, a koju je osvojio 2008. godine.
Svoj posljednji modni show održao je u Parizu, gdje je predstavio kolekciju za proljeće 2025. Danas je posvećen radu vlastite zaklade, smještene u venecijanskoj Palazzo Pisani Moretta iz 15. stoljeća, u blizini mosta Rialto. U toj gotičkoj novouređenoj ljepotici planira organizirati brojna kulturna događanja.
Dirk Van Saene
Dirk Van Saene oduvijek je ostao vjeran vlastitoj kreativnoj viziji, neovisno o trendovima i pritiscima tržišta. Kolekcije je stvarao vlastitim tempom, nikada osjećajući potrebu za širenjem posla ili podložnosti marketinškim strategijama.
Nakon diplome otvorio je trgovinu Beauties & Heroes, u kojoj je predstavljao svoje jedinstvene kreacije. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu ostao je raditi kao profesor, a od 2013. godine u svom butiku DVS prodaje i radove drugih talentiranih dizajnera. Njegova predanost modi učvrstila je njegovu reputaciju kao iznimno kreativnog umjetnika.
Danas se aktivno bavi i kiparstvom, a njegovo duboko poznavanje ljudske figure rezultiralo je stvaranjem brojnih skulptura koje izlaže u galerijama diljem svijeta, potvrđujući da njegova umjetnička ekspresija nadilazi granice modne industrije.
U sretnoj je i dugogodišnjoj vezi s Walterom Van Beirendonckom.
Dirk Bikkembergs
Dirk Bikkembergs karijeru je započeo 1988. godine kada se udružio s talijanskim luksuznim brendom Gibo, a godinu dana kasnije svoju je debitantsku kolekciju muške odjeće predstavio na reviji u Parizu. Do 1992. godine pokrenuo je vlastite proizvodne pogone u Italiji te je svoj fokus preusmjerio na svijet sporta, zamijenivši modne piste travnatim terenima.
Njegova odjeća i obuća ubrzo su postali sinonim za sport, posebice nogomet. Kupio je amaterski nogometni klub Fossombrone, čija je momčad na terenu i u reklamnim kampanjama promovirala koncept tzv. sports couture. Godine 2003. postao je prvi modni dizajner koji je odjenuo vrhunski nogometni tim, Inter Milan, u službena odijela izrađena po mjeri.
Nakon godina uspjeha i inovacija, prodao je svoj istoimeni brand 2011. godine kineskim ulagačima Canudilo, razočaran sve više profitno vođenim smjerom modne industrije. Danas njegovo nasljeđe živi kroz revolucionarnu fuziju visoke mode i sporta, koja je uvelike promijenila percepciju i poimanje sportske mode u globalnom kontekstu.
Marina Yee
Marina Yee preminula je 1. studenog prošle godine u 68. godini, nakon duge borbe s rakom gušterače. Iako nije postigla istu razinu globalnog uspjeha i slave kao njezini kolege s Akademije likovnih umjetnosti, bila je ključna figura u slavnoj Šestorki i velika muza Martina Margiele.
Rođena u Antwerpenu, dio djetinjstva provela je u Kongu, a nakon povratka obitelji u Belgiju često su se selili - više od deset puta. Uz nasilnog oca razvila je napade panike, što ju je učinilo samotnjakom; nikada se nije povezala s vršnjacima, već je vrijeme provodila sklapanjem buketa divljeg cvijeća i šivanjem odjeće. Sa 15 godina upoznala je Martina Margielu, sramežljivog dječaka koji je postao njezin jedini prijatelj, a slijedila ga je i na prijemnom ispitu na Akademiji likovnih umjetnosti.
Izrasla je u pravu ljepoticu čija je duga plava kosa očarala Dirka Bikkembergsa, koji je jednom izjavio da bez njezine pomoći nikad ne prošao prijemni ispit. Oduvijek se isticala jedinstvenim stilom odijevanja koji je utjecao na kolege, a vizionarski je pristupila modi, ranije nego mnogi, prepoznajući važnost održivosti i recikliranja. Bila je poznata po dekonstruiranom kroju i inovativnom pristupu tkaninama.
Prijateljstvo s Margielom preraslo je u dvogodišnju vezu, zbog koje se preselila u Pariz kako bi ga podržala u stvaranju karijere. No, stalni ispadi ljubomore i veliki gubitak težine naveli su je da prekine vezu i vrati se u Belgiju, gdje je otvorila kafić. Posvetila se i drugim kreativnim područjima - kostimografiji, dizajnu interijera i likovnoj umjetnosti.
Predavala je najprije na École Supérieure des Arts Saint-Luc de Tournai na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Ghentu i Kraljevskoj akademiji umjetnosti u Haagu. Više od 40 godina bila je strastvena zagovornica etičkih modnih praksi, a u tišini vlastita četiri zida prepravljala je rabljenu odjeću, pretvarajući je u iznimno elegantne i poželjne odjevne predmete.