Ivana Hanaček kustosica je propulzivnog kolektiva koji intrigira i educira kroz svoje projekte. [BLOK] kao kustoski kolektiv koji djeluje na sjecištu umjetnosti, urbanog istraživanja i političkog aktivizma ovaj put predstavlja iznimno zanimljivu, slobodno možemo reći - intimnu izložbu fotografskih amatera koji nam konstruiraju novo sjećanje na Trešnjevku koju volimo i u koju se valja iznova zaljubiti. Razgovarali smo o izložbi "Kiklop iz Kučerina:Trešnjevačka fotokronika" koja je otvorena do 23.prosinca na adresi Nova cesta 66 u Zagrebu.
Kako se dogodila izložba "Kiklop iz Kučerine: Trešnjevačka fotokronika"?
- Izložba se, kako to obično i bude s uzbudljivim materijalima, dogodila slučajno. Naime, prije dvije godine pokrenuli smo projekt "Muzej susjedstva Trešnjevka" te smo počeli intenzivno dokumentirati narative i artefakte iz susjedstva o povijesti ove vrlo dinamične gradske četvrti. Jedni od prvih susjeda koji su se pojavili s materijalima za fundus budućeg Muzeja bili su braća Alan i Eduard Štefanić koji su donijeli negative svog oca Bogdana Štefanića posvećene biciklizmu na Trešnjevki. Gospodin Bogdan bio je pasioniran biciklist, ali i pasionirani fotograf koji je od ranih 60-ih bilježio trešnjevačku svakodnevicu, a posebno biciklističke trke koje su se ponedjeljkom odvijale na Zagrebovom stadionu. Braća Štefanić su potom donijeli i selekciju svojih fotografija iz 80-ih godina koje su snimane mahom u Kučerinoj ulici. S obzirom na to da je riječ o izrazito vrijednim materijalim, i iz perspektive likovnosti, ali i perspektive mikrohistorije, odlučile smo se njima pozabaviti i predstaviti ih u formi izložbe za susjedstvo i širu publiku. Moram odmah napomenuti da je bilo iznimno teško selektirati tridesetak fotografija iz bogate arhive koja broji čak 7000 snimaka.
Predstavite nam kiklope, za početak?
- Bogdan Štefanić je tipičan Trešnjevčanin, tu se rodio i odrastao, pohađao je VIII. (danas IX.) gimnaziju. Poznavao je kvart i njegove stanovnike kao svoj džep. Djed mu se doselio s Krka na Trešnjevku, još 30-ih godina kada se ovaj predio grada, u to vrijeme blatna periferija, počeo intenzivno naseljavati i industrijalizirati. Otac mu je bio doktor kemije, šef farmacije u bolnici sv.Duh, a majka, kućanica, umrla je, nažalost, mlada od tuberkuloze kao i mnogi drugi Trešnjevčani. Studij kemije Bogdan prekida iz obiteljskih razloga, te počinje raditi na Institutu Ruđer Bošković, a potom i u Kromosu. Tako bi u sažetoj formi zvučala njegova osnovna biografija. Umjetničkoj biografiji treba dodati da je riječ o pasioniranom fotografu koji je koristeći fotoaparat WERA snimio zasigurno najzanimljivije fotografije susjedstva u vrijeme modernizacijskih procesa i velikih projekta izgradnje Trešnjevke. Sam je razvijao negative u kućnoj radinosti, a kako nam je spomenuo njegov sin Alan, svaku je fotografiju izrađivao u nekoliko primjeraka pri čemu bi jedan čuvao za sebe, a druge bi dijelio susjedima koje je snimio. Svoju ljubav prema fotografiji prenio je na svoje sinove Alana i Eduarda koji su krenuli tatinim stopama te u 80-tima jeftinim fotoaparatom ovjekovječili svoju trešnjevačku mladost.
Što je karakteristično za trešnjevačku mikrolokaciju?
- Kučerina ulica smještena je na Staroj Trešnjevki, uz nekadašnju prugu Samoborček. Sjevernu stranu ulice omeđuje zona planirane stambene izgradnje blokovskog tipa iz sredine 30-ih, a s južne strane dominiraju ostaci divlje gradnje i nekadašnjeg sluma koji se gradio na zemljištu uz prugu, a tu stoji i danas. Ta je ulica na neki način paradigmatska za čitavu Staru Trešnjevku, kvart koji nikada do kraja nije prošao kroz modernizacijske procese. Male, neplanski građene kućice s divnim vrtovima preživjele su, iz niza razloga, prošli sistem, a danas su pak postale poprište divlje, također neplanske stanogradnje koja dostiže vrtoglave cifre na tržištu nekretnina.
Koje su teme važne, ili možda podteme ove izložbe? Što se sve otvorilo?
- Velika tema su "slatke šezdesete" unutar koje možemo detektirati socijalizaciju ulice, projekte izgradnje kvarta sa svim svojim kontradikcijama. Slučajni prolaznici nasmijanih lica koji odlaze na posao ili se s njega vraćaju, druženje susjeda u unutrašnjem dvorištu stambenog bloka, biciklističke trke, kuglanje, planinarenje, snimke tehnike na Institutu Ruđer Bošković te snimke prijatelja i članova obitelji zasigurno su najznačajniji dio opusa Bogdana Štefanića. Osamdesetih pak, na fotografijama Bogdanovih sinova dominiraju scene svakodnevice omladine poletovskog tipa. Druženje na klupici ispod krošnja oraha s južne strane ulice light motiv je tih fotografija. Kao što nam je rekao Eduard, ta je klupica bila izrazito važno socijalizacijsko mjesto u kvartu, tu su se izmjenjivale informacije, kartalo, slavili rođendani, opraštalo pred odlazak u vojsku, a tu su počinjale (i završavale) ljubavne priče.
Izložba je dio programa “Umjetnici za kvart˝- o čemu je riječ?
- Od kada je kustoski kolektiv BLOK doselio na Trešnjevku u fokus rada stavili smo kvart i njegove stanovnike kao ključnu tematsku okosnicu naše kustoske prakse. Time nastavljamo s našom dugogodišnjom praksom razvijanja novih modela demokratizacije kulture i uspostavljanju programskih jedinica kojima je lokalna zajednica motor i svrha. Program "Umjetnici za kvart" djeluje u domeni suvremene umjetnosti, pruža podršku i infrastrukturu umjetnicima koji se kroz različite formate i medije žele baviti Trešnjevkom u užem smislu, ali i širim spektrom tema koje ovaj dinamičan kvart generira.
