Kako izgleda kada medicina postane obiteljska misija, a osobito kada se radi o jednoj od najzahtjevnijih disciplina? Ovo je priča o neurokirurzima Krešimiru i Anti Rotimu, ocu i sinu koje veže zajednička strast prema spašavanju života.
Poliklinika Rotim, otvorena prije samo četiri godine, danas - uz podružnicu u Poreču - predstavlja uspješan primjer suvremenog zdravstvenog biznisa. Iza nje stoji obitelj Rotim, a posebnost ove priče leži i u činjenici da najzahtjevnije operacije izvode otac i sin, Krešimir i Ante Rotim. S vizijom “jedno mjesto za sve” krenuli su od samog početka i njome se vode i danas.
“Svatko od nas jest, bio je ili će biti pacijent, pa i sami znamo koliko je važno pravovremeno dobiti odgovore kada je zdravlje u pitanju. Kažu da zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu - da ozdravi. A u tome je brzina presudna”, ističe na početku razgovora prof. dr. sc. Krešimir Rotim.
Dodaje kako u njihovoj poliklinici pacijent već tijekom jednog posjeta može proći ključne korake - od postavljanja dijagnoze do početka terapije. Iza njega je više od 15 tisuća neurokirurških zahvata, pa ne čudi da poliklinika nosi njegovo prezime, kojim se jamči kvaliteta.
“Tvrtka je započela kao projekt dviju obitelji, a kasnije nam se pridružio i strani investicijski fond. Ipak, ideja o samom biznisu bila je suprugina - Cecilija je prepoznala priliku i imala viziju razvoja”, govori dr. Rotim, dodajući da je jako ponosan na to što u projektu sudjeluje cijela obitelj.
“Zajednički rad produbljuje naš odnos i jača povezanost. Nije uvijek jednostavno, ponekad je teško ustanoviti ‘čija je zadnja’, ali svi dijelimo isti cilj. Ne želimo hladan korporativni pristup ni utrku za profitom - želimo zadržati duh obiteljske firme gdje se pacijent osjeća sigurno i dobrodošlo.”
Kada je riječ o budućnosti, fokus ostaje na razvoju i praćenju tehnoloških inovacija, uključujući integraciju naprednih sustava potpomognutih umjetnom inteligencijom. No njihova ambicija nije samo pratiti trendove, već ih i predvoditi - kroz suvremene dijagnostičke i terapijske pristupe te minimalno invazivne kirurške zahvate.
“Neurokirurgija koju sam upoznao prije 30-ak godina i ova danas dva su različita svijeta. Ishodi liječenja danas su dramatično bolji zahvaljujući modernim tehnologijama - i nitko se tom napretku ne veseli više od mene”, zaključuje dr. Rotim.
PROF. DR. SC KREŠIMIR ROTIM: ‘U sali nema titula, počasti ni nagrada - svaki dan je novi test’
Izveli ste više od 15 tisuća neurokirurških zahvata i smatrate se pionirom minimalno invazivne kirurgije kralježnice u Hrvatskoj. U kojem ste trenutku shvatili da mijenjate paradigmu u domaćoj neurokirurgiji?
- Uvijek sam bio zaljubljen u tehnologiju. Gotovo dva desetljeća vodio sam jednu od najmodernijih neurokirurških klinika u Hrvatskoj i pozicionirao je na svjetskoj karti kroz međunarodne skupove i edukacije u Zagrebu. Zbog toga je bila prepoznata kao jedan od petnaestak europskih edukacijskih centara u neurokirurgiji. Obnašao sam i visoke funkcije u Svjetskom neurokirurškom udruženju (WFNS), uključujući i mandat dopredsjednika. Kao urednik znanstvenog časopisa i kasnije dekan radio sam na edukaciji mladih liječnika, koje smo povezivali s najboljim svjetskim klinikama. Time smo promijenili uvriježenu percepciju da se vrhunska medicina može ostvariti samo izvan Hrvatske - danas i strani liječnici dolaze k nama na edukaciju, a hrvatski pacijenti imaju pristup vrhunskoj neurokirurškoj skrbi u vlastitoj zemlji.
Napisali ste 13 autorskih knjiga, objavili brojne radove i predajete, a i dalje radite i u operacijskoj sali. Da morate, čega biste se odrekli?
- Operacijska sala je moj život i moja strast. Kad ne bih mogao raditi u sali, velik dio mene bi umro. Tu sam ja - ja, Krešimir Rotim, nema titula, nema ranijih zasluga, nema počasti ni nagrada. Svaki dan je novi test, svaki dan si na početku. Kada operiram, vrijeme stane i ništa drugo ne postoji - samo ja i problem koji trebam riješiti. U sali se rađa i umire, slavi i oplakuje - sav život je u tih nekoliko kvadrata.
Kroz karijeru ste svjedočili velikim promjenama u neurokirurgiji. Što biste izdvojili kao ključni iskorak?
- Mnogo sam naučio obilazeći vrhunske kirurge diljem svijeta, između ostalog u Helsinkiju, Ljubljani, Mainzu, New Yorku, i od njih učio male trikove u operaciji. Uz disciplinu i strukturu koju mi je ugradio moj učitelj prof. Paladino, morao sam doseći najvišu razinu. A nešto nosi valjda i kućni odgoj i ovi moji tvrdi geni. Međutim, kvantni skok je nastupio sudjelovanjem u uvođenju novih digitalnih tehnologija u svakodnevnu praksu: robotske navigacije, endoskopije i neurointervencija. Prava je privilegija raditi danas, u uzbudljivom tehnološkom okruženju koje se tako brzo mijenja. Uz znanje, disciplinu i posvećenost pacijentu, uspjeh neće izostati - a za mene je uspjeh svaki spašeni život.
DR. SC. ANTE ROTIM ‘U ovom poslu nema mjesta pogreškama’
Neurokirurgija se opisuje kao “kraljica kirurških disciplina”. Što je važno naučiti mlađu generaciju liječnika, a što se ne može naučiti ni na jednom fakultetu?
- Najvažnije su disciplina, odgovornost i empatija prema pacijentima. Znanje stječemo na fakultetu i tijekom specijalizacije, ali ono najvažnije - odnos prema pacijentima - učimo kroz rad. Važno ih je slušati i uvažavati, jer oni najbolje poznaju vlastito stanje. Taj spoj znanja i ljudskog pristupa temelj je radne etike koju nastojim živjeti.
Neurokirurgija je jedna od najzahtjevnijih medicinskih disciplina - što vas je privuklo njoj?
- U početku me privukao izazov, ponajprije preciznost i strpljenje koje zahtijeva. No tek sam kroz rad shvatio koliko su važne mirnoća i samokontrola. U ovom poslu nema mjesta pogreškama, odgovornost je velika, ali upravo me to dodatno motiviralo i učvrstilo moju ljubav prema neurokirurgiji. Na kraju, najvažnije je da nekome pomogneš - ukloniš bol ili spasiš život.
Specijalizirali ste na odjelu na kojem vam je otac predstojnik i mentor. Kako ste se izborili s tim - kao liječnik koji gradi autoritet, ali i kao sin koji želi dokazati da stoji na vlastitim nogama?
- Specijalizaciju sam započeo u KB Dubrava, gdje mi je mentor bio profesor Chudy, a zbog okolnosti tijekom pandemije nastavio u Vinogradskoj. Zahvalan sam svom ocu na znanju koje sam dobio, ali trudio sam se graditi vlastiti put bez uspoređivanja. Mislim da smo uspješno odvajali privatno i poslovno, a danas to radimo još i bolje. Na kraju, svaki liječnik mora sam izgraditi svoj autoritet i poziciju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....