Razmišljali ste, odgađali, a onda se jedno jutro pogledali u ogledalo i sa žaljenjem zapitali - je li prekasno za botoks?

„Doktore, je li sada već prekasno?” pitanje je koje relativno često čujem od žena koje prvi put ulaze u svijet estetske medicine u kasnim četrdesetima ili ranim pedesetima. Godinama nisu koristile botulinum toksin ili aplicirale filer, a biostimulatori su nešto o čemu su donedavno eventualno čitale. Onda se u jednom trenutku nešto promijeni. Ne nužno lice preko noći, nego način na koji ga doživljavaju. Odraz više ne odgovara energiji koju osjećaju, fotografije počnu pokazivati promjene koje su se u ogledalu godinama događale dovoljno polako da ih ne primijetimo i pojavi se sasvim legitimno pitanje: jesam li trebala početi ranije?

Moj odgovor gotovo je uvijek isti: možda ste trebali, nikako niste morali a prekasno definitivno nije. Estetska medicina nije mirovinski fond u koji ste trebali početi uplaćivati s trideset da biste jednog dana mogli uživati u rezultatima. Ne postoji dob nakon koje botulinum toksin prestaje djelovati, koža izgubi svaku sposobnost odgovora na stimulaciju, a liječniku preostaje samo objasniti da ste zakasnili. Ono što postoji jest razlika između prevencije promjena koje tek nastaju i restauracije onih koje su se tijekom godina već dogodile. I upravo ta razlika određuje kako ćemo pristupiti licu žene od 32 i žene od 52 godine.

Koža postupno gubi kolagen i elastičnost, mijenja se raspored masnih jastučića, potporne strukture više ne funkcioniraju jednako, a s vremenom se remodelira i koštana struktura lica, objašnjava dr. Jurčević

BILJANA BLIVAJS/ CROPIX

Jer starenje lica nikada nije bilo samo pitanje bora. Dok mi promatramo onu jednu liniju između obrva koja nam odjednom smeta na fotografijama, ispod nje se odvija mnogo kompleksnija priča. Koža postupno gubi kolagen i elastičnost, mijenja se raspored masnih jastučića, potporne strukture više ne funkcioniraju jednako, a s vremenom se remodelira i koštana struktura lica. Mijenja se srednja trećina, područje oko očiju, projekcija brade, linija čeljusti. Dodamo li tome genetiku, hormone, sunce, pušenje, stres, oscilacije tjelesne težine i desetljeća mimike, postaje jasno zašto dvije žene koje na osobnoj iskaznici imaju istu godinu rođenja mogu izgledati potpuno različito. Zato mi kronološka dob na konzultaciji nikada nije najzanimljiviji podatak. Puno me više zanima kako je osoba starjela.

Žena koja u 52. godini prvi put dolazi na estetski tretman, ali je desetljećima koristila zaštitu od sunca, nije pušila, ima dobru genetiku i kvalitetnu kožu, može imati bolju početnu poziciju od deset godina mlađe osobe s izraženim fotostarenjem. Jednako tako, lice koje nikada nije tretirano ponekad je zahvalnije za rad od lica na kojem se posljednjih petnaest godina, bez jasnog plana, samo dodavao tretman na tretman. I tu dolazimo do zanimljivog odgovora na pitanje koliko nam pacijent koji počinje kasno zapravo „zagorčava posao”. Ponekad - uopće ne. Netretirano lice ima jednu veliku prednost: pred sobom imamo njegovu stvarnu anatomiju. Nema migriranog hijaluronskog filera, nema slojeva ranijih korekcija za koje više nitko pouzdano ne zna gdje završavaju, nema promijenjenih proporcija koje prvo moramo vratiti u ravnotežu prije nego što uopće možemo početi raditi ono zbog čega je pacijent došao. To ne znači da je lice od 52 godine jednostavnije liječiti od lica od 32. Znači samo da „počela sam rano” nije automatski prednost. Ako bih morao birati između ranog i dobrog početka, svaki put bih izabrao dobar. Botulinum toksin možda je najbolji primjer. Godinama se oko njega gradi ideja da treba početi što ranije kako se bore nikada ne bi pojavile. U stvarnosti je priča individualnija. Botulinum toksin djeluje na mišićnu aktivnost. Ako osoba snažno aktivira glabelu, čelo ili mišiće oko očiju, smanjenjem te aktivnosti možemo ublažiti linije koje nastaju ponavljanjem istog pokreta. Ako počnemo dok su one još dominantno dinamičke - vidimo ih kada se smijemo ili mrštimo, ali gotovo nestaju kada se lice opusti - situacija je drukčija nego kada je ista linija nakon dvadeset godina postala vidljiva i u mirovanju.

No to ne znači da botulinum toksin s 50 više nema smisla. Upravo suprotno. Može vrlo lijepo omekšati ekspresiju, otvoriti područje oko očiju, ublažiti dojam napetosti između obrva i, kada se koristi promišljeno, utjecati na određene vektore donje trećine lica i vrata. Ono što ne može jest samostalno popraviti sve ono što se istodobno dogodilo u koži.

Ako je bora već duboko utisnuta u kožu, relaksirati mišić znači smanjiti silu koja je iznova produbljuje. Ali kvaliteta same kože zahtijevat će zaseban pristup. I tu prestaje priča „idem na botoks”, a počinje ozbiljan plan pomlađivanja.

Vrijeme koje je prošlo ne možemo vratiti - ali način na koji ćemo starjeti od danas nadalje još uvijek možemo itekako promjeniti, smatra poznati estetski liječnik

BILJANA BLIVAJS/ CROPIX

Zato ne vjerujem u univerzalnu dob u kojoj bi svatko trebao početi s toksinom. Preventivni tretman ima smisla kada postoji nešto što želimo prevenirati. Osoba s izrazito snažnom mimikom može imati indikaciju ranije, dok netko drugi i s 40 godina možda nema potrebu za istim pristupom. Estetska medicina postaje puno zanimljivija kada prestanemo tretirati datum rođenja i počnemo tretirati anatomiju. Kod biostimulatora priča je možda još zanimljivija. Posljednjih godina doživjeli su golem porast interesa upravo zato što se promijenilo ono što pacijenti očekuju od estetske medicine. Nakon razdoblja u kojem se gotovo svaki znak starenja pokušavao riješiti dodatnim volumenom, danas puno više govorimo o kvaliteti tkiva, kolagenu, elastičnosti i regeneraciji. Biostimulatori poput kalcijeva hidroksiapatita ili poli-L-mliječne kiseline ne funkcioniraju jednostavno kao klasični hijaluronski filer. Njihova vrijednost leži u stimulaciji vlastitog tkiva i procesu stvaranja novog kolagena koji se razvija postupno. Kod pravilno odabranog pacijenta rezultat nije lice koje izgleda punije, nego tkivo koje s vremenom dobiva bolju kvalitetu, čvrstoću i potporu.

To je posebno zanimljivo ženi koja prvi put dolazi u pedesetima jer njezin cilj često uopće nije „napuniti lice”. Dapače, jedna od najčešćih rečenica koje čujem upravo je: „Samo ne želim izgledati napuhnuto.” I ne treba. Ako je problem gubitak čvrstoće, promjena kvalitete kože i slabija potpora tkiva, nema smisla svaki znak starenja prevoditi u nedostatak volumena. Biostimulatori nam omogućuju da dio terapije usmjerimo prema samom tkivu. Rezultat se ne događa sljedećeg jutra i upravo je to dio njihove privlačnosti. Kolagen ima vlastiti tempo. Promjena dolazi postupno, kroz tjedne i mjesece, pa okolina najčešće primjećuje da osoba izgleda bolje, ali teško može identificirati što je točno napravila.

Kod zrelije kože ipak moramo biti realni. Biostimulator nije vremeplov. Ne možemo jednom aplikacijom nadoknaditi sve biološke promjene koje su se događale tijekom posljednjih dvadeset godina. Ali možemo promijeniti smjer u kojem se tkivo kreće. Možemo stimulirati kolagensku potporu, poboljšati kvalitetu kože i stvoriti bolju osnovu za sve ostalo što ćemo eventualno raditi. Posebno je zanimljivo razdoblje perimenopauze i menopauze. Mnoge žene upravo tada opisuju osjećaj da se lice promijenilo neobično brzo. Godinama su imale dojam da stare postupno, a onda se tijekom nekoliko godina promijene kvaliteta kože, čvrstoća i konture. Hormonalne promjene mogu biti vidljive i na koži - ona postaje suša, tanja, manje elastična, a promjene kolagena izraženije. Zato žena koja kaže da se između 47. i 52. godine „odjednom promijenila” vrlo često samo precizno opisuje ono što vidi. Upravo u toj fazi biostimulacija postaje posebno zanimljiva. Ne zato što ćemo njome zaustaviti hormonalno starenje, nego zato što konačno prestajemo svaki problem rješavati istim alatom. Ako je koža izgubila kvalitetu, tretiramo kvalitetu kože. Ako nedostaje struktura, vraćamo strukturu. Ako je problem mišićna dinamika, koristimo toksin. Ako su se promijenile konture, analiziramo zbog čega su se promijenile prije nego što odlučimo kako ih korigirati.

U svojoj praksi upravo zato preferiram multimodalni pristup. Lice ne stari jednom metodom pa ga ne možemo ni pomladiti jednom metodom. Botulinum toksin djeluje na dinamiku mišića. Biostimulatori na kolagensku potporu i kvalitetu tkiva. Hijaluronski fileri, kada su indicirani, mogu vratiti izgubljenu strukturnu potporu ili korigirati proporciju. Skinboosteri poboljšavaju hidrataciju i kvalitetu kože, dok tehnologije poput radiofrekvencijskog microneedlinga, fokusiranog ultrazvuka ili određenih laserskih tretmana imaju sasvim druge zadatke.

Žena koja u 52. godini prvi put dolazi na estetski tretman, ali je koristila zaštitu od sunca, nije pušila, ima dobru genetiku i kvalitetnu kožu, može imati bolju početnu poziciju od deset godina mlađe osobe s izraženim fotostarenjem

-/WAVEBREAK/PROFIMEDIA

Nijedan od tih alata nije odgovor na sve. Problem nastaje upravo kada od jednog pokušavamo napraviti univerzalno rješenje.

Tu se kasni početak možda najviše razlikuje od ranog. U tridesetima ponekad možemo napraviti jednu malu intervenciju i stati. U pedesetima češće moramo razmišljati slojevito. Ali slojevito ne znači agresivno, niti znači da sve treba napraviti odjednom.

Ako mi dođe pacijentica od 50 godina koja nikada ništa nije radila i kaže da želi izgledati bolje, posljednje što želim jest u prvom posjetu „riješiti cijelo lice”. Želim razumjeti što joj smeta, što se objektivno promijenilo i što će joj dati najveću vrijednost. Nekome je to toksin. Nekome poboljšanje kvalitete kože. Nekome vraćanje potpore u srednjoj trećini lica. Nekome linija čeljusti. A nekome je najbolji prvi korak jednostavno dobra dermatološka rutina i nekoliko mjeseci ozbiljne fotoprotekcije i aktivnih sastojaka u njezi. Najgora stvar koju možemo napraviti osobi koja je godinama oklijevala s estetskim tretmanima jest stvoriti joj osjećaj da sada mora nadoknaditi propušteno. Nema što nadoknađivati. Niste zakasnili na vlak. Ta potreba za „sustizanjem” često se javlja upravo zato što estetiku danas gledamo i kroz iskustva drugih. Prijateljica već deset godina koristi toksin, kolegica radi biostimulatore, netko na Instagramu govori o „collagen bankingu” od dvadeset i pete, pa osoba koja prvi put ulazi u ordinaciju s 50 lako dobije osjećaj da je dvadeset godina iza svih ostalih. Ali lice nije projekt s unaprijed zadanim rokovima. Puno mi je zanimljivije napraviti plan za sljedećih godinu dana nego pokušati napraviti sve do sljedećeg petka. Prvo možemo stabilizirati kožu i postaviti dobru kućnu njegu. Zatim tretirati dinamiku lica botulinum toksinom. Nakon toga procijeniti treba li nam biostimulacija, energijski uređaj ili strukturna korekcija filerom. Nakon nekoliko mjeseci ponovno pogledamo lice i odlučimo što mu još zaista treba. Vrlo često manje nego što smo pretpostavljali na prvom susretu.

Dr. Jakov Jurčević

BILJANA BLIVAJS CROPIX

A može li žena koja počne s 50 „sustići” onu koja tretmane radi od 35? Ne volim taj izraz jer podrazumijeva da postoji utrka, ali pitanje je razumljivo. Ako ga prevedemo u nešto korisnije - možemo li u pedesetima značajno poboljšati kvalitetu kože, ekspresiju i proporcije lica - odgovor je da. Samo rezultat neće nastati istim putem kao kod osobe koja je određene promjene godinama prevenirala. Netko tko je petnaest godina dosljedno koristio retinoide, SPF i antioksidanse, povremeno radio botulinum toksin i tretmane stimulacije kolagena možda je dio promjena usporio. Kod osobe koja počinje kasnije neke su promjene već prisutne i sada ih korigiramo. Prevencija i restauracija nisu isto, ali obje mogu završiti izuzetno lijepim rezultatom.

Pritom nikada ne bih podcijenio skincare. Ponekad žena kaže da „nikada ništa nije radila”, a onda otkrijem da dvadeset godina koristi SPF, retinoid i kvalitetne antioksidanse. To nije ništa. Zapravo, možda je napravila jednu od najvažnijih stvari za način na koji će njezina koža izgledati u pedesetima. S druge strane, netko može deset godina redovito aplicirati botulinum toksin, a istodobno se intenzivno izlagati suncu bez adekvatne zaštite. Njegovo čelo možda ima manje dinamičkih linija, ali koža zbog toga nije prestala starjeti. Toksin ne može zaštititi kolagen od UV zračenja, baš kao što SPF neće promijeniti hiperaktivnu glabelu. Zato je kvalitetna estetika uvijek kombinacija onoga što radimo u ordinaciji i onoga što osoba radi preostalih 364 dana u godini.

Postoji još jedna stvar koju smatram važnom kada s tretmanima počinjemo u zrelijoj dobi: lice od 50 ne treba pokušavati pretvoriti u lice koje je imalo s 30. To možda zvuči neobično u industriji koja toliko govori o pomlađivanju, ali upravo tu leži razlika između restauracije i brisanja identiteta. Žena od 52 godine može izgledati fantastično kao žena od 52. Možemo joj vratiti čvrstoću, ublažiti umoran izgled, otvoriti pogled, poboljšati kvalitetu kože, vratiti izgubljenu potporu i ponovno naglasiti konture koje su s godinama postale manje jasne. Možemo napraviti i značajnu transformaciju kada je ona potrebna i kada je pacijent želi. Ali rezultat i dalje mora imati smisla na njezinu licu. Prirodnost i transformacija nisu suprotnosti. Dobro izvedena transformacija može biti velika, a da pritom ne djeluje strano. To je važna razlika jer se riječ „prirodno” u estetici ponekad pogrešno koristi kao sinonim za „minimalno”. Nije svako lice kandidat za dvije kapljice nečega i osmijeh na izlasku iz ordinacije. Kod izraženijih promjena ponekad je potrebno napraviti više - samo promišljeno, kroz vrijeme i u pravim anatomskim slojevima. Mjera ne znači nužno manje tretmana. Mjera znači pravi tretman, u pravoj količini, na pravom mjestu i u pravom trenutku. Toksin neće vratiti izgubljenu koštanu potporu. Filer neće popraviti fotostarenje. Biostimulator neće riješiti svaku dinamičku boru. Laser neće promijeniti projekciju brade. Kada od jednog alata očekujemo posao za koji nije namijenjen, rezultat gotovo uvijek postaje kompromis.

I možda je upravo u tome skrivena prednost osobe koja s estetikom počinje danas, bez obzira ima li 35, 48 ili 55 godina. Počinje u trenutku kada o starenju lica znamo mnogo više nego prije petnaest godina. Više ne promatramo boru izolirano od mišića koji je stvara, kožu od strukture koja je nosi niti liniju čeljusti od ostatka lica. Kvaliteta kože postala je jednako važna kao volumen, biostimulacija je dobila ozbiljno mjesto uz klasične injektibilne tretmane, a planiranje je zamijenilo ideju da svaku novu promjenu treba riješiti još jednim mililitrom. Zato me žena od 50 koja prvi put ulazi u ordinaciju ne zabrinjava. Naprotiv, takve konzultacije često su među najzanimljivijima. Pred nama je lice koje ima svoju povijest, ali i vrlo jasan potencijal. Ne trebamo izbrisati sve što se dogodilo tijekom posljednjih dvadeset godina niti rekonstruirati fotografiju iz 1998. Trebamo prepoznati što tom licu danas daje karakter, što mu nedostaje i gdje će intervencija napraviti stvarnu razliku. Ako postoji jedna ideja koju bih volio maknuti iz razgovora o estetskoj medicini, onda je to strah da postoji dob nakon koje smo zakasnili brinuti o sebi. Niste zakasnili s botulinum toksinom zato što imate 48. Niste zakasnili s biostimulatorima zato što imate 53. Niste propustili jedinu priliku za kvalitetnu kožu zato što s 30 niste znali što znači „collagen banking”. Samo ne počinjete na istom mjestu na kojem biste počeli prije dvadeset godina - i to je sasvim u redu.

Možda bismo s 35 određene promjene prevenirali. S 50 ćemo neke korigirati, neke restaurirati, a ono što je ostalo dobro nastojati očuvati. Upravo tada estetika postaje zanimljivija od jednostavnog brisanja bora. Ne slijedimo unaprijed zadani protokol, nego čitamo lice koje je pred nama i odlučujemo gdje mu medicina može pomoći, a gdje ga treba jednostavno ostaviti na miru. Zato pitanje „Jesam li počela prekasno?” zapravo nije ono koje me najviše zanima. Puno je važnije: „Ako počinjem danas, što mom licu danas zaista treba?” Jer u estetskoj medicini nije presudno jeste li prvi tretman napravili s 32 ili 52. Važnije je da ne pokušavate nadoknaditi godine koje niste tretirali, nego da od trenutka kada ste odlučili početi imate dobar plan. Vrijeme koje je prošlo ne možemo vratiti - ali način na koji ćemo starjeti od danas nadalje još uvijek možemo itekako promjeniti.