Dugo sam razmišljala hoću li to zaista napraviti. Operacija kapaka u tridesetima zvučala je pomalo ekstremno - i meni, i drugima. „Zašto ideš na operaciju?”, „Što će ti to? Premlada si!”, „Probaj neinvazivne tretmane, pod nože možeš uvijek!” Samo su neke od reakcija koje su uslijedile nakon što sam ljudima oko sebe najavila da imam zakazan termin za blefaroplastiku. Negativnim komentarima nisam se vodila jer sam oduvijek od onih koji, kad nešto odluče, ne gledaju unatrag. Iako sam u ranim tridesetima i na zahvat sam mogla pričekati još 10, 15 ili čak 20 godina, odlučila sam da čekanja nema. Umornog izgleda i podočnjaka nikako se nisam mogla riješiti, a vodeći se činjenicom da mi je taj zahvat neizbježan (i otac i baka operirali su vjeđe, doduše u 50-im i 60-im godinama) odlučila sam da je bolje prije nego kasnije. O blefaroplastici u početku nisam znala ništa. Ni danas ne znam puno o estetskim tretmanima, no istražujući načine na koje mogu riješiti se vrećica ispod očiju našila sam da to mogu učiniti i hijaluronskim filerima. Ok, možda ipak ima još šanse da malo odgodim operaciju, pomislila sam u tom trenu. Ova opcija bila mi je prihvatljiva i zato što sam za mjesec dana trebala biti kuma na krštenju pa sam smatrala da time mogu maskirati situaciju jer nisam bila sigurna hoću li se od operacije uspjeti oporaviti u tako kratkom vremenu.

Tijekom cijelog zahvata, koji je trajao manje od sat vremena i tijekom kojeg ne osjećate baš nikakvu bol

OLENA MIROSHNICHENKO GETTY IMAGES

Neuspjela potraga za alternativama

Na preporuku prijateljice zakazala sam termin hijaluronskim filerima kod dr. Željane Bolanče. Bila sam uvjerena da ću izaći bez podočnjaka, no uslijedio je nimalo očekivani scenarij. „Kod vas fileri neće pomoći. Rezultatom ne bi bili zadovoljni ni vi ni ja. Čuvajte radije novac za operaciju jer je to za vas jedino rješenje”, rekla mi je dr. Bolanča otvoreno i bez rukavica i time zaradila duboko poštovanje. Na trenutak sam bila razočarana, ali u isto vrijeme osjetila sam i olakšanje jer napokon znam što trebam učiniti. Odlučila sam ju poslušati, a od svih poliklinika koje sam uzela u obzir u uži izbor ušle su dvije zagrebačke i jedna u Čakovcu u koju sam naposljetku i otišla kod dr. Gorana Tomičića, a prevagnule su dvije stvari. Prva - željela sam stručnjaka koji se bavi samo zahvatima na očima, a druga - kod njega se na termin čeka najduže (i po šest mjeseci) što mi je ulijevalo dodatnu sigurnost da je zaista riječ o vrhunskom stručnjaku. Kontaktirala sam ih, poslala svoje fotografije, a već drugi dan nazvali su me iz poliklinike, ponudili termin i savjetovali mi da prvo učinim gornju blefaroplastiku, a potom donju. Isprva nisam bila najsretnija s time, ali kako ne vjerovati čovjeku koji već više od 15 godina to radi, u čije se ruke prepuštaju i drugi liječnici, i za kojeg nisam pronašla niti jednu lošu recenziju? Potvrdila sam predloženi termin i nestrpljivo čekala da dođe. Tjedan dana prije zahvala javlja se medicinska sestra s podsjetnikom i dodatnim informacijama vezanim uz sam zahvat. Po prvi puta osjetila sam strah. Odlučila sam više apsolutno ništa ne čitati o tome jer si time samo stvaram još veću paniku. Misli u svojoj glavi poput ove: „Što ako nešto krene po zlu?” smirivala sam time da je to najčešći zahvat u estetskoj kirurgiji, da su nuspojave zaista rijetke i da je postoperativna bol minimalna.

Sve počinje detaljnim iscrtavanjem područja oko očiju

PEXELS

Dan zahvata i prvi strahovi

Tog 4. kolovoza oko 16:15 došla sam u polikliniku Bartolić, ispunila sve potrebne formulare i dobila Normabel kao preoperativnu pripremu s obzirom na to da je operacija rađena samo u lokalnoj anesteziji. Petnaest minuta kasnije već su me pozvali u salu. Uslijedile su završne konzultacije s liječnikom koji mi je detaljno objasnio tijek zahvata, detaljno dezinficirao područje oko očiju i potom markerom iscrtao moje kapke u dva položaja - prvo ležećem pa onda i u sjedećem. Bio je to trenutak kada sam prvi put shvatila da se to doista događa i da više nema povratka. Nakon toga bila sam spremna za zahvat. U tom trenu najviše sam strepila od boli koja će uslijediti zbog anestezije regije gornjeg kapka. U svaki kapak dobila sam tri injekcije. Nije ugodno, ali traje kratko i, vjerujte, to je najgore što vas čeka.

Anestetik djeluje već nakon minutu tako da je liječnik ubrzo počeo i s rezanjem viška kože s gornjih vjeđa. Tijekom cijelog zahvata, koji je trajao manje od sat vremena i tijekom kojeg ne osjećate baš nikakvu bol, detaljno je objašnjavao što radi. Nakon što je skinuo višak kože i lijevog i desnog kapka zašio je rane preko kojih je prelijepio flastere koje sam nosila idućih sedam dana, sve do kontrole. U oči sam dobila i antibiotsku mast zbog koje je jako važno da uz sebe imate osobu koja će vas odvesti do doma. Idućih 20-ak minuta držala sam hladne obloge oko očiju i preventivno zatražila nešto protiv bolova. Već oko 18 sati bila sam u automobilu i na putu za Zagreb.

Oporavak: što je stvarno bilo

Oporavak je tekao puno bolje nego što sam se pripremila, otečena sam bila dva dana, a već treći dan išla sam na posao. Prvih tjedan dana nužno je izbjegavati vodu oko očiju pa je umivanje pravi izazov. Boli nema, samo blagi osjećaj zatezanja na koje se već nakon dan, dva naviknete. Poslušala sam savjete poznanice koja je ranije bila na istom zahvatu pa sam u tih prvih sedam dana na oči stavljala obloge kad god bi stigla. Nakon skidanja konaca (malo pecka, ali ništa strašno) prvi put vidjela sam svoje oči bez flastera i nisam mogla vjerovati koliko sam svježije izgledala. U tom trenu znala sam da sam donijela pravu odluku. Idućih sedam dana rez sam mazala antibiotskom masti i nakon toga možete raditi sve normalno. I make up možete staviti već odmah po skidanju konaca, no ja sam s time ipak pričekala još tjedan dana.

O blefaroplastici u početku nisam znala ništa

PUHHHA GETTY IMAGES

Prva tri tjedna oči su mi izgledale asimetrično, no nakon toga sve je počelo sjedati na svoje mjesto. Danas, tri mjeseca nakon zahvata, oduševljena sam rezultatom, rez se vidi minimalno, ali i ja i dalje svaku večer spavam sa silikonskim flasterima koji pospješuju zacjeljivanje i smanjuju vidljivost ožiljaka. Oni su me spasili i ljetos jer svježi ožiljci nikako ne smiju direktno na sunce pa sam umjesto konstantnog nanošenja SPF-a spas pronašla u tim flasterima.

Zašto bih sve ponovila

Iako sam radila samo gornju blefaroplastiku zbog otvorenog pogleda koji sam dobila nakon zahvata podočnjaci su trenutačno puno manje izraženi i više se ne skrivam iza dioptrijskih naočala kao ranije. A uskoro ću se skrivati još i manje jer krajem godine imam zakazanu i donju blefaroplastiku i nadam se da će proći jednako bezbolno kao i gornja. Za kraj ću završiti citatom liječnika za sve one koji misle da sam se u ovu avanturu upustila prerano: „Pacijenti vaših godina ne dolaze često, no kod njih rezultati često dugotrajniji”. Cijene zahvata kreću se oko 1500 za gornju blefaroplastiku, donja je oko 1800 eura, no sve u svemu bila je to najbolja odluka u životu za koju se isplatilo štedjeti!

BYMURATDENIZ GETTY IMAGES