Prevoditeljica i profesorica Maja Šimleša zajedno sa suprugom, sociologom i piscem Brunom Šimlešom otkriva zašto su toliko dugo vjerni postu koji prakticiraju i sportaši.
Bruno Šimleša (46)
Intermittent fastingu privukla me jednostavnost jer se ničega ne moraš odreći. Sviđa mi se ideja da doručkujem, ručam i više ne razmišljam o hrani. To sam počeo prakticirati prije sedam godina zajedno sa suprugom i isprva je bilo malo čupavije pa sam doručkovao oko osam pa čekao zadnju minutu i jeo oko 16 sati, ali već nakon nekoliko tjedana sam se prilagodio i sada doručkujem oko šest ujutro, ručam do 14 i više ne jedem do jutra. Ne opterećujem se ako je koja minuta manje ili više, ili čak i sat manje ili više. U prve dvije-tri godine skinuo sam samo dvije-tri kile, tako da to nije ni bio ni ostao motiv. Još nešto kilograma skinuo sam kada sam počeo intenzivnije planinariti. Kada se spoje dani, pa i tjedni u planini, moraš izgubiti koju kilu, ali sada sam na oko 85 kilograma i to mi odgovara.
Mentalna čistoća i jednostavnost privukle su me ovom postu. Enormno je ugodan osjećaj kad liježeš u krevet i tijelo ne procesira večeru, nego se mogu posvetiti procesuiranju nekih misli i emocija. Jedino me muči što na raznim večernjim promocijama diljem Hrvatske moram odbiti sve što mi ponude, no sada su već sjajne knjižničarke navikle pa mi često spreme nešto za doručak. Naime, kad je vrijeme posta, pijem samo vodu, mineralnu, ne smije se uzimati ništa što će proizvoditi inzulin. Voda i inače čini 80 - 90 posto tekućine u danu. A u ovih osam sati se počastim i sokom ili nekim gaziranim pićem. Prekršim kada sam na tulumu ili gledam NFL utakmicu pa mi kokice i omiljeno gazirano piće baš sjajno sjednu, ili kad sam na planini pa danima hodam po 30 kilometara. Tada sam u kalorijskom deficitu i post može biti opasan. Za koji tjedan odlazim na američki Pacific Crest Trail tijekom kojeg ću u pet mjeseci prehodati 4300 kilometara po svim mogućim uvjetima, pa se ni tada toga neću pridržavati.
Maja Šimleša (47)
Za priču o intermittent fastingu doznala sam od prijateljice prije sedam godina i odlučila sam dublje proučiti temu. Pročitala sam knjigu dr. Jasona Funga te još dvije o praktičnoj primjeni. Zvučalo je smisleno i logično, pogotovo zato što sam i ranije bila sklona povremeni post smatrati kao blagodat i olakšanje za tijelo. Razlog nije bila samo želja da smršavim šest, sedam kila, već sam se željela riješiti osjećaja nervoze kad ogladnim. Znate onu "kad si gladan, nisi svoj"? E pa ja tada stvarno nisam bila svoja - uhvatila bi me glavobolja, bila bih živčana i stalno sam u torbici morala nositi proteinsku pločicu. A kako sam pročitala da post utječe i na mentalno preslagivanje te na odnos osobe prema hrani, htjela sam to isprobati.
Prva dva tjedna bilo je teško jer sam izbacila rutinu večernjeg obroka. Ogladnjela bih, ali glad bi nakon sat vremena nestala. Ujutro bih se probudila potpuno svježa, nimalo gladna i puna energije. Malo pomalo, to je postala moja rutina i ubrzo me glad više nije mučila ni živcirala. Shvatila sam da samo trebam tijelu dati malo vremena da se prebaci na trošenje pohranjenih masti i da će glad nestati. To je i smisao posta - ketoza, a iskustvo je pokazalo da moje tijelo zaista tako funkcionira. Danas više ne moram nositi snack u slučaju nužde u torbici. Potom sam otišla i korak dalje. Bila sam čvrsto uvjerena da moje tijelo ne može odraditi trening natašte. No, trener mi je rekao da mnogi profesionalni sportaši na postu odrađuju i puno zahtjevnije treninge te sam odlučila isprobati. I pokazalo se ne samo da mogu već da sam dobila na eksplozivnosti i izdržljivosti. Post ne doživljavam kao dijetu, to je za mene stil života i s takvom sam idejom krenula u priču.
Što se tiče medicinske strane priče, bilo mi je važno provjeriti je li i na tom polju sve kako treba. I da, jest, krvni nalazi sad već nakon nekoliko godina intermittent fastinga pokazuju uredne vrijednosti, a neke su se i poboljšale. No, post za mene nije striktna priča. Nekad je to 16:8, nekad 14:10, nekad 18:6, a nekad nije uopće. Jer ako nas prijatelji pozovu na večeru ili ako sam koji dan jako gladna, iscrpljena i tijelo je umorno, nemam problem s tim da si priuštim obrok više.
Nije poanta slijepo slijediti pravila, već je nužno dopustiti si iznimke i promjene ritma jer ni naša tijela nisu svaki dan ista. Kod žena treba uračunati i hormonalne promjene i sam osjećaj tijela u različitim fazama ciklusa. Postoje i knjige o postu posebno za žene u kojima piše da našem tijelu pašu izmjene ritma i da se trebamo slušati. Katkad mi paše da pojedem nešto navečer, a da ujutro budem dulje natašte i preskočim doručak. Tada se poslušam i promijenim ritam posta. U početku sam smršavjela pet do šest kila. Otada imam deblje i mršavije faze, ovisno o tome koliko redovito vježbam. Jer vježba je u mom slučaju ključna i za disciplinu i zdrav odnos prema hrani.
Inače, praksu posta često poprati i drugačiji odabir namirnica. Naime, ako već izbacujete jedan obrok u danu, onda želite da vam ostali budu melem za nepce. I manje će vam padati na pamet jesti fast food jer tijelo jednostavno neće dobiti dovoljno nutrijenata i dugoročno ćete shvatiti da to nije održivo. Ja sam veliki gurman, volim i kuhati i jesti, a najdraži su mi obroci s puno varijacija i boja. Trudim se naglasak staviti na nekoliko vrsta povrća i salatu uz meso, ribu ili tofu. Obožavam i svakojake vegetarijanske varijante. Ne izbjegavam ni klasiku u obliku krumpira, riže ili tijesta, samo što će to za mene često biti tek drugi ili treći izbor. U raznoraznim varijacijama intermittent fastinga ključno je pronaći onu koja nam odgovara i ne biti rob prehrane, već pokušati malo više guštati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....