Zagrepčanka otkriva kako joj je terapija o kojoj svi šapuću promijenila život: "U 6 mjeseci izgubila sam 20 kilograma"

U kasnim četrdesetima, kada je iza sebe već imala stabilnu karijeru, vlastiti biznis i život ispunjen obvezama, Dragana Dilparić (54) suočila se s nečim na što je, kako kaže, bila potpuno nespremna - osjećajem da više nema kontrolu nad vlastitim tijelom. Umor, nesanica i stalna glad došli su postupno, gotovo neprimjetno, ali su s vremenom postali svakodnevica. Kilogrami su se gomilali iz godine u godinu bez mogućnosti da ih vrati pod kontrolu. Danas o odluci da potraži medicinsku pomoć i počne uzimati terapiju za mršavljenje govori otvoreno. No, iza te odluke stoji mnogo više od brojke na vagi.

Nakon više od 25 godina rada kao brend menadžerica u jednoj visoko selektivnoj francuskoj kozmetičkoj kući, u 46. godini odlučila je napraviti radikalan zaokret. Napustila je sigurnu karijeru i krenula ispočetka - u svijet ugostiteljstva. Prekvalificirala se u slastičarku i otvorila restoran Darling & Shegrts u Maksimiru, i to samo nekoliko mjeseci prije pandemije, ne sluteći da će paralelno s poslovnim izazovima započeti i njezina osobna borba.

VEDRAN PETEH CROPIX

"U trenutku kada se intenzivan tempo rada, stres i ulazak u menopauzu počnu preklapati, počinju i moji problemi s kilogramima. Radni dani trajali su i do 20 sati, stalno sam bila okružena hranom i živjela s kroničnim umorom, a sve je to stvorilo jedan čudan, teško objašnjiv osjećaj stalne gladi koji jednostavno ne možeš kontrolirati. Trčala sam polumaratone, vježbala, išla na zahtjevne oblike joge. Ali s otvaranjem lokala sve se promijenilo. Nisam imala vremena ni fokusa za sebe. U isto vrijeme suočavaš se i s privatnim izazovima, nemaš prostora za sebe, nemaš vremena stati i razmisliti kako si, a tijelo se mijenja. Menopauza me pogodila potpuno nespremnu. Došli su umor, nesanica, razdražljivost, hormonske oscilacije i ta stalna glad. Tijelo traži brzu energiju, sendviče, slatko, masnu hranu. Znala bih si servirati nešto lagano, ali za dvadeset minuta opet sam bila gladna. Kao slastičarka, stalno sam okružena hranom i stalno nešto pripremam, kušam, jedem usput. Kile su se počele polako gomilati, dvije do tri godišnje, i više nisu išle dolje. U jednom trenutku došla sam do 83 kilograma, a cijeli život sam imala oko 65. I tada shvatiš da tu više nemaš kontrolu - da se ne radi o disciplini ni o volji, nego o nečemu puno dubljem. U meni kao da je živjela zvijer koja je non stop tražila hranu, ali ne brokulu, već pohano, pomfrit, pečeni krumpir...", govori Dragana.

Kada je shvatila da gubi kontrolu nad tijelom i pomislila da će 60. rođendan slaviti s više od sto kilograma, odlučila je potražiti medicinsku pomoć i početi uzimati lijek za mršavljenje. Riječ je o medicinskoj terapiji namijenjenoj osobama s prekomjernom tjelesnom težinom koja pomaže u regulaciji apetita i unosa hrane. Najčešće djeluju tako da pojačavaju djelovanje hormona koji u tijelu stvara osjećaj sitosti, usporavaju pražnjenje želuca i smanjuju potrebu za hranom. Zbog toga osoba jede manje, dulje se osjeća sita i lakše gubi na težini.

"Prošlog ljeta shvatila sam da se svi "pikaju", pa sam se pokušala informirati putem interneta i društvenih mreža, naići na neka stvarna svjedočanstva, ali čini mi se da naše influencerice šute o tome. Snimaju chia pudinge i zobene kaše, a "čudesno" su smršavjele. Tek kasnije, kad sam ušla dublje u tu priču, počela sam slušati podcaste i iskustva Opre Winfrey, Serene Williams i shvatila da drugi otvoreno govore o tome. Od naših ljudi ne postoji nitko tko će ti otvoreno reći da to koristi i kakva ima iskustva. Otišla sam u polikliniku Sinteza kod endokrinologa i dijabetologa koji je otvoren za ovakav pristup. Nisam imala ni vremena ni mogućnosti obilaziti opće bolnice i uvjeravati liječnike da mi treba pomoć oko mršavljenja, kao ni slušati "samo malo manje jedite, više se krećite, posvetite se sebi". Da mogu, napravila bih to. Ali ne mogu. Posebno me smeta kad se za ljude s viškom kilograma kaže da su lijeni ili da nemaju volje ako se zna da postoji GLP-1 hormon koji regulira osjećaj sitosti - kod nekih radi normalno, kod nekih ne. I debljina je, na kraju krajeva, bolest", objašnjava.

Pri dolasku liječniku, u rujnu prošle godine, morala je napraviti krvne nalaze da se isključe eventualne kontraindikacije, a zatim joj je odabrana terapija lijeka Wegovy jer se, objašnjava nam, pokazao boljim za žene u menopauzi. Jednom tjedno sama si daje lijek ubodom tanke igle u trbuh, nogu ili ruku, a u šest mjeseci smršavjela je 20 kilograma.

"U početku sam imala blage mučnine i to je, zapravo, sve što se meni dogodilo od nuspojava, no to je brzo prošlo i normalno sam funkcionirala. Već treći dan sam shvatila da stvar stvarno djeluje, a ono što me najviše šokiralo je koliko se apetit smanjio. Ta stalna želja za hranom, taj "food noise" o kojem svi pričaju, jednostavno nestane. Svaka dva mjeseca odlazim na kontrolu, a cilj mi je bio vratiti se na moju kilažu od oko 65 kilograma - i to sam uspjela. U šest mjeseci izgubila sam oko 20 kilograma, a najveći pad bio je negdje u prosincu. U prvom mjesecu kile su krenule dolje vrlo brzo, i osjećaj kontrole nad apetitom bio je nevjerojatan - konačno sam mogla slušati svoje tijelo i znati kad sam sita, bez stalnog prejedanja i razmišljanja što ću jesti. Drago mi je da nisam imala dileme ni straha oko lijeka. Danas se osjećam genijalno. Zanimljivo je kako ljudi reagiraju kad im kažem da koristim terapiju - stanu, gledaju, često sumnjičavo: ‘Jesi sigurna? Što će biti poslije?‘ A ja im kažem - kakvo poslije? Ako je debljina bolest, liječi se. Kao i tlak - ljudi piju lijekove cijeli život i nikome ne pada na pamet dovoditi to u pitanje", govori Dragana.

VEDRAN PETEH CROPIX

Sada, kada je dostigla željenu težinu i iz konfekcijskog broja 46 ušla u 38, kolesterol i trigliceridi su joj sa smanjenjem kila došli u granice normale, a i ostali nalazi su uredni. Prehranu nije mijenjala puno, ali količinu jest.

"Sve jedem kao i prije, samo puno manje. Volim salatu, ali volim i pohano, no sada ne pojedem šest komada, nego jedan. Majonezu koju bih prije potrošila u par dana sada pojedem u mjesec dana. Slatko i dalje jedem i ne mislim ga se odreći, a to je ljepota cijele priče - mršaviš bez patnje i odricanja. Nakon jedne ozbiljne životne situacije prije godinu i pol shvatila sam koliko je život kratak i da ga ne želim provesti u odricanju. Sada je razlika u tome što ti mozak kaže - ne trebaju ti 34 napolitanke, dovoljne su tri. I stvarno jesu. Tek sada mogu normalno osluškivati svoje tijelo; prije sam stalno bila pretrpana hranom i nisam ni znala što mi zapravo odgovara. Vježbam jer sam svjesna da se uz mršavljenje može gubiti i mišićna masa, ali viška kože nemam jer gubitak nije bio ekstreman. Jedini problem je odjeća - sve sam morala zamijeniti. Terapija nije jeftina, početna doza od 0.25 mg je 142 eura, a najveća, od 2.4, je 203 eura mjesečno, ali iskreno, prije bih toliko potrošila na hranu", zaključuje Dragana Dilparić.