Iako sam odrasla u obitelji u kojoj se reality televizija nije gledala, ne mogu si pomoći – u posljednjih nekoliko godina postala sam njezin najveći pobornik. I, iskreno, pomalo i ovisnica. No, ono što me tješi jest činjenica da nisam jedina. I onda sam počela razmišljati: nije li možda riječ o nečemu većem? Ne radi se, dakle, samo o mojoj lijenosti zbog koje ću radije upaliti Secret Lives of Mormon Wives nego pročitati dobru knjigu. Radi se o kolektivnoj promjeni. Zašto se dogodila? Kada? I kako smo svi postali reality generacija?

Sve je počelo odavno

Reality televizija ima dugu povijest. Upravo su se kroz takve formate profilirale neke od najvećih zvijezda današnjice. Danas su to najčešće influencerice, poduzetnice pa čak i ikone pop kulture. Dovoljno je spomenuti klan Kardashian-Jenner ili Paris Hilton. Nekad su bile "samo" reality lica, a danas su zaštitna lica luksuznih brendova.

I baš zato, "The Kardashians" reality više ne izaziva onu istu euforiju kao nekad. Ispeglane epizode u kojima je svaka scena pažljivo iscenirana ne mogu se usporediti s legendarnim trenucima poput one kad se Kim fotografira dok Khloé ide u zatvor, ili kad se fizički obračunava i udara torbicom jer su joj zatvorili vrata neposredno ispred lica. To su bile scene koje su definirale televizijsku eru. Danas ih pratimo više iz navike nego iz znatiželje, jer sve ionako saznamo s Instagrama dok se još događa.

Kim i Khloe Kardashian danas su više od reality zvijezda

MARCO BERTORELLO AFP

Upravo je dolazak društvenih mreža, barem kad gledam vlastite navike, bio prijelomna točka koja je dovela do toga da reality postane još zanimljiviji.

Prijeloman trenutak

Dolaskom društvenih mreža dogodila se prijelomna točka. Pogledam li vlastite navike, reality formati postali su mi zanimljiviji upravo kad su društvene mreže izgubile svoju autentičnost. Jer i one su nekad funkcionirale na sličnom principu – obični ljudi dijelili su svoju svakodnevicu, iskreno i bez filtera. I tako smo uživali gledajući nepoznate ljude u njihovim svakidašnjim obavezama i situacijama, samo zato što su bili iskreni. Tko se još sjeća albuma s izlazaka na Facebooku? Bilo je tu po dvadesetak fotki, od kojih bi se danas pola brisalo u panici.

Društvene mreže bile su iskrene, nesavršene i stvarne, a danas? Sve je filtrirano, ispeglano, dotjerano do savršenstva – i sve manje stvarno. S dolaskom umjetne inteligencije i naprednih filtera, gledamo verzije ljudi koji u stvarnosti ne postoje. Dijelimo samo najbolje trenutke i to one pomno režirane. Ukratko, s društvenih mreža stvarnost je nestala. A upravo ta glad za nefiltriranim, sirovim sadržajem vraća nas reality televiziji.

Nema više srama

Na početku smo se toga sramili. Reality se gledao kriomice, bez priznanja, a sada? Otvoreno raspravljamo o najnovijim epizodama, analiziramo odnose, tražimo skrivene poruke i motive likova. I to ne samo u krugu prijatelja već i na poslu, u tramvaju, u WhatsApp grupama. Netko prati zbog čistog eskapizma, netko iz psihološke znatiželje, a netko zbog društvenog fenomena. Ali svi – gledamo.

Jer, koliko god reality bio “umjetan”, ostaje najbliže stvarnosti koju još možemo podnijeti. Prave emocije, konflikti, pogreške, neuredne priče. Upravo zato formati poput Love is Blind, Bachelor, Bachelorette, Love Island, i meni osobno najdraži Secret Lives of Mormon Wives, opstaju i rastu.

I nije samo stvar u znatiželji. U vremenu u kojem nas informacije neprestano zasipaju sa svih strana, iz poruka, oglasa, portala, notifikacija mozak nam stalno radi punom parom. Nije ni čudo što tražimo ventil. Nikada nismo znali više, ali ni bili pod većim pritiskom da sve to znanje apsorbiramo. I zato, nakon napornog dana, postoji nešto neobično ljekovito u tome da sjednemo na kauč, upalimo televizor i gledamo tuđe živote. Ne zato da bismo sudili, nego da bismo nakratko odmorili. Za mene je to ritual: čisti stan, zdjela kokica i dobra doza realityja. Ne zato što je najpametnije. Nego zato što je, barem na tren – oslobađajuće. Možda reality televizija nije bijeg od stvarnosti. Možda je to jedini oblik stvarnosti koji nam je još ostao.