Na zagrebačkoj Sceni Amadeo Dubravka Šeparović Musović uz klavirsku pratnju večeras će održati koncert "Lica žena u operi" na kojem sudjeluje u posebnoj ulozi i art model Josip Tešija, a s glavnim protagonistima družili smo se na probi uoči koncerta.
Mjesto radnje: Prirodoslovni muzej u Zagrebu. Vrijeme radnje: dva dana prije koncerta "Lica žena u operi". Na pozornici postavljenoj u atriju novoobnovljenog muzeja, dočekuju nas operna diva Dubravka Šeparović Musović (55), art model Josip Tešija (56) i pijanistica Huiwon Lee. Upadamo in medias res, no ne prekidamo zbivanja na pozornici, već se tiho smještamo u publiku i uživamo u onome što nas je dočekalo. Osim što je u pitanju glazbeni spektakl u kojemu Dubravka na trenutke mora i obuzdavati vlastiti glas, kako nam je priznala, uživamo i u vizualnom doživljaju.
Kao savršen kontrast prozračnom, čistom i bijelom prostoru, Dubravka i Josip nastupaju u raskošnim kostimima koje je osmislila Dženisa Pecotić. Po pozornici se ne kreću slobodno, već njome vladaju, zahvaljujući pomnim uputama Blaženke Kovač Carić zadužene za scenski pokret. Proba traje oko sat vremena, kao i sam koncert koji će premijerno predstaviti zagrebačkoj publici 11. rujna s početkom u 21 sat.
Nakon par minuta tišine, koje su akteri iskoristili kako bi se presvukli iz kostima i opustili nakon intenzivnih proba, sjedamo u sobičak koji koriste kao bazu. Kostimi, šminka, cipele, razni materijali - sve je u kreativnom neredu, baš onako kako zamišljamo da izgleda backstage nekog koncerta ili predstave. Pogotovo kad je u pitanju koncept koji je od početne ideje realiziran u manje od dva mjeseca.
Neočekivani uzori
"Želja mi je da koncert bude kratak i brzo prođe, da se publika na neki način ne snađe i da nema pauza, već da se cjeline prelijevaju iz jedne u drugu, a zbog toga koristimo i cijeli prostor atrija kako bismo imali taj dodatan aspekt. Naravno da pjevanje mora biti vrhunsko, ali moj kreativni duh uvijek želi raditi nešto drugačije. Zato sam uvela ovu dodatnu priču s Josipom", objašnjava Dubravka koja je na sceni impresivna u svakom pogledu.
No, možda je još impresivnija sama ideja iza cijelog koncepta. Naime, arije su pisane da se izvode unutar opera, kad su pjevači u stalnoj interakciji s ostalim likovima, ispred orkestra te obučeni u raskošne kostime. Samostalni recitali nemaju te tri stvari, a opernoj pjevačici učinilo se da će joj biti lakše zadržati pažnju publike kad vrati tu interakciju na pozornicu.
"Kad sam počela pjevati, prva publika bila su mi djeca. I tad sam shvatila, ako u prvih deset sekundi ne zaokupiraš njihovu pažnju, gotovo je. Otvaraju se bombončići i oni su odlepršali. Uvijek se sjetim toga, a pogotovo na solo koncertu gdje moraš imati jaku interakciju s publikom. Moraš je doslovno gledati u oči, kao rock zvijezda. Uvijek se sjetim Lady Gage, Madonne, Tine Turner... Kad me netko pita tko mi je uzor, sjetim se takvih žena", govori operna diva koja iza sebe ima više od 25 godina iskustva.
Emocionalna zrelost
Za to je vrijeme, baš kao i protagonistice njezinog koncerta, prošla razne životne faze. Ipak, u ovoj trenutnoj, koja se poistovjećuje s glazbenom literaturom 20. stoljeća, osjeća se najbolje. U pitanju su komadi koje su skladatelji namijenili ženama te u kojima žene postaju samouvjerene i upoznaju same sebe. "To su uloge spoznaje, uloge koje puno više govore o osobnoj transformaciji. I trenutno sam u fazi u kojoj me prirodno više privlači takav sadržaj. Osobno, nikad se ne bih vraćala na početke - to mi više nije zanimljivo", objašnjava Dubravka koja je sada u godinama u kojima se konačno može posvetiti samo pjevanju.
Tek je sad odmorna i naspavana, bez straha da će joj se djeca razboljeti prije nekog njezinog važnog nastupa, što je dok su bili maleni bila standardna praksa. "Svi nesporazumi u obitelji događali su se prije mojih nastupa. Očigledno je moja nervoza poticala taj dodatni naboj u obitelji. A moja obitelj, oni su svi moji gromobrani. Sad već znaju kad se moram povući u osamu, kad mi treba oklop u koji ću ući i sažvakavati svoj umjetnički svijet. Trebala su nam dva desetljeća da se mi kao obitelj posložimo", govori operna pjevačica koja je naučila da je najteže doći na scenu ako stvari u privatnom životu nisu posložene.
"Na sceni morate biti jako mirni, staloženi. Samopouzdani, ali na zdrav način u smislu da ste emocionalno ispunjeni i mirni, a to se događa onda kad imate podršku. Ako podrške nema, dočekat će vas to na pozornici kao sjekira. Ali mislim da je tako i sportašima, ne samo umjetnicima", dodaje Dubravka koja ovaj put podršku ima i na pozornici, gdje joj se pridružio dugogodišnji prijatelj, art model Josip Tešija.
Sjena muškarca
Upravo je njega odlučila pozvati da glumi univerzalno muško lice, štoviše, gotovo pa sjenu muškaraca koji su se kroz povijest ponašali i ne baš najbolje prema ženama. No, ideja nikad nije bila da u pitanju bude klasičan macho muškarac, već da to bude - sjena. Tako je Dubravka nazvala Josipa koji je u tom trenu bio na godišnjem odmoru, a on je oduševljeno poziv i prihvatio.
"Radili smo jako puno, i uživo i online. Dubravka mi je svaki dan slala razne snimke u kojima mi je objašnjavala arije koje se obrađuju kroz koncert, kako ću se morati ponašati, što moram slušati. Jako je detaljna, čvrsta i stroga, a ja sam svaki dan dobivao konkretne zadatke", prisjeća se Josip koji se u danima prije koncerta stalno čuo s Dubravkom, kako bi zajedničkim snagama ispeglali svaki detalj.
Iako se Josip kao art model za agenciju Midikenn okušao kroz život u raznim umjetničkim ulogama te sudjelovao u brojnim performansima, ovo je, kaže, nova pojava u Hrvatskoj, regiji, ali i u Europi. "Najdraži mi je sam kraj - koji završava tragično. U tom trenutku mi kroz glavu prolazi kako se sve ogromne, neviđene i velike ljubavi mogu preokrenuti te pretvoriti u mržnju", govori Josip koji je kroz cijeli koncert tiha pojava. Sve do samog kraja, kad sjedne na pozornicu i napokon dođe do riječi. Ali samo kako bi čitao teška svjedočanstva hrvatskih umjetnica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....