Profesionalnim baletanima ne kasni se ni minutu na intervju. To mi je bila mantra dok sam jurila u Mesničku 5 na snimanje. I onda sam doživjela teleportaciju. Kao da me netko ubacio u nestvarni kutak Berlina ili Londona. Možda neki tajni dio New Yorka koji poznaju samo insajderi. Pred sobom sam imala jedan od najljepših prostora u našem gradu – sasvim neobičnu baletnu dvoranu obojenu u tamne tonove, čarobnu i pomalo misterioznu, kao da je izašla iz nekog art-house filma. Dizajnirali su je Iva Vrgoč i Dubravko Francišković – očito čarobnjaci. A onda sam ugledala i njega.

George Alexandru Baldovin – urban, nasmijan, karizmatičan, s energijom koja pršti kao da je spojen na tri nuklearna reaktora. Dok sam ga slušala kako priča o baletu, glazbi i životu, shvatila sam da je ovo umjetnik koji ne poznaje granice. Ni geografske, ni umjetničke, ni one unutarnje. Pred fotografkinjom je pozirao kao da je rođen pred objektivom – profesionalno, opušteno i bez trunke pretencioznosti. Vidjelo se da mu je scena prirodno mjesto. Da mu je pozornica u krvi. Iz zvučnika se širila playlista koju je ovaj strastveni obožavatelj glazbe osobno birao. Mobitel mu nije prestajao zvoniti. George, uz sve svoje umjetničke adute, talente i dostignuća – sve radi sam. Od produkcije, marketinga, web stranice, koreografija, glazbe, organizacije baletnih satova do administracije – one man band, čovjek koji tako najbolje funkcionira.

"Ples i glazba bili su i jesu dio mog života, oni me definiraju", kaže umjetnik

BILJANA BLIVAJS CROPIX

Njegov život je moćna koreografija koja se proteže od Rumunjske, Slovenije, Londona i mnogih svjetskih scena sve do Zagreba, gdje je zamijenio pozornicu nacionalnog teatra za ultimativnu slobodu vlastitog studija, postavši arhitekt jedne od najmoćnijih plesnih priča u gradu – Baldovin Ballet Zagreb, zajedno sa suosnivačicom Ivom Vrgoč.

U tom čudesnom prostoru događa se čista magija: profesionalci i ‘rekreativci’ dijele istu strast, a jedino pravilo je da titule ne postoje – samo čista, nefiltrirana ljubav prema plesu.

Otišla sam sa snimanja u nekoj svojoj, izmišljenoj plesnoj koreografiji, s jednom jedinom mišlju: ovdje se upisujem na balet. Odmah. Jer ako netko može "zaraziti ljubavlju prema umjetnosti", kako on sam kaže, to je George Alexandru Baldovin.

Upravo ste imenovani umjetničkim direktorom programa Baletne akademije Margot Fonteyn za Zagreb, Hrvatsku i Istočnu Europu – titulom koja vas stavlja rame uz rame s najvećim svjetskim baletnim imenima i tradicijom same Dame Margot Fonteyn. Kada ste primili ovu vijest, jeste li je doživjeli kao potvrdu dugog putovanja ili kao početak novog, potpuno drugačijeg poglavlja u vašoj umjetničkoj misiji?

"U našoj profesiji, uvijek ste na dugom putovanju i u kontinuiranom umjetničkom izazovu. Stoga, kada sam primio vijest, nije bila iznenađenje; zasigurno je bila potvrda mog šestogodišnjeg rada s gospodinom Kenom Luddenom (direktorom Baletne akademije Margot Fonteyn iz Amerike). Imenovanje odaje počast viziji koju smo dijelili za budućnost baletne edukacije. Međutim, ovo je početak novog, transformirajućeg poglavlja. Titula je samo ime; misija je suština. Za mene, ovo je poziv na akciju s ciljem uspostavljanja centralnog središta u Zagrebu i Istočnoj Europi za sveobuhvatnu, visokokvalitetnu baletnu edukaciju. Dakle, dok je prošlost utrla put, fokus je u potpunosti na budućnosti: izgradnji ove misije i osiguravanju da tradicija izvrsnosti i umjetnosti Dame Margot Fonteyn nastavi napredovati."

Odrastali ste u obitelji glazbenika, a danas vas poznajemo kao baletnog vizionara. Kada se prisjetite djetinjstva u Iaşiju, koje su prve slike koje vam padaju na pamet? Kako vas je ‘uhvatila‘ ta strast za plesom?

"Sve vezano uz Rumunjsku, uz Iaşi, ostaje na sentimentalnoj razini. Da, moja umjetnost je tamo započela, jer je cijela moja obitelj poznatih glazbenika u Rumunjskoj. Moj brat, Jul Baldovin, zapravo me usmjerio na glazbeni put, ali ja sam, kao umjetnik, kao baletni plesač i glazbenik, razvijao svoju karijeru u različitim zemljama Europe i izvan nje, nakon što sam napustio Rumunjsku. Balet je počeo u potpunosti na želju moje majke (Petronela Baldovin). Moj brat je također bio vrlo talentiran plesač, ali je na kraju odabrao glazbu. Ja sam odabrao oboje, ali naravno, bio je to vrlo težak put jer je jako teško imati dvije karijere istovremeno na profesionalnoj razini."

Vaš životni put je fascinantna koreografija – od Rumunjske, preko Slovenije, Engleske, do Zagreba. Koji vas je grad najstrastvenije "naučio disati" kao umjetnika?

"Ne mogu izabrati jedan grad ili državu... svako mjesto na kojem sam bio ili živio dalo je svoj doprinos mojoj kreativnosti, umjetnosti i karijeri... Zagreb je grad u kojem sam proveo najdulje razdoblje svoje profesionalne karijere kao baletni plesač s Hrvatskim narodnim kazalištem (HNK). To je pružilo kontinuitet i stabilnost ključnu za dublje umjetničko sazrijevanje. Prestao sam biti samo plesač i počeo sam se sve više fokusirati na glazbenu kompoziciju za baletne predstave i koreografiju. Taj prijelaz s interpreta na kreatora zahtijevao je potpuno novi način ‘disanja‘ i pristupa umjetnosti. Osnivanje vlastitog studija, Baldovin Ballet Zagreb, zajedno sa suosnivačicom Ivom Vrgoč (bez koje Baldovin Ballet Zagreb ne bi bio ostvaren), bio je čin neovisnosti i vizije. Ova odluka me natjerala da proširim svoje disanje s pozornice na pedagogiju, poduzetništvo i vodstvo, što je za mene ultimativni izraz umjetničke slobode i samostalnosti.

Zagreb nudi idealan spoj snažne klasične tradicije (HNK) i rastuće moderne scene. To je savršeno okruženje za nekoga poput mene tko kombinira klasični balet s glazbenom kompozicijom za moderni i suvremeni balet... To je grad u kojem sam pronašao svoj trajni dom i gdje moja umjetnost najjasnije progovara, i vrlo sam zahvalan svojoj usvojiteljskoj zemlji i svojim hrvatskim prijateljima koji su postali moja nova obitelj."

Zagreb je, kaže, savršeno okruženje za nekoga poput njega, tko kombinira klasični balet s glazbenom kompozicijom za moderni i suvremeni balet

BILJANA BLIVAJS CROPIX

Balet je često sinonim za savršenstvo, ali i za kontrolu. Gdje si dopuštate potpunu nesavršenost? Postoji li trenutak na pozornici ili iza kulisa koji je zauvijek promijenio vaše viđenje umjetnosti – možda susret, pokret, pogled, tišina publike?

"To je pronicljivo pitanje koje povezuje disciplinu baleta s potrebom za kreativnom slobodom. Klasični balet je vrlo poznat kao najviša razina plesne forme... naravno, nesavršenost je dopuštena, naravno do određene razine... Za mnoge umjetnike, potpuna nesavršenost je često dopuštena, pa čak i prihvaćena u samom procesu stvaranja. Moderni i suvremeni ples su mjesto za istraživanje ili slobodu pokreta, tako da se ovdje nesavršenost zapravo istražuje... Kada stvarate ili razvijate koreografiju, morate namjerno odbaciti ideju ‘ispravnog‘ ili ‘savršenog‘ kako biste pronašli nešto istinski novo i autentično. To je nužni kaos prije pronalaženja sljedećeg oblika kontrole.

Nemam specifičan trenutak na pozornici ili izvan nje koji je promijenio moj pogled na umjetnost, uvijek sam se trudio okružiti se ljudima koji me inspiriraju, ostati u kreativnom okruženju, i naravno, istraživati i razvijati osobni talent, dodir i pristup umjetnosti.

U vašem studiju u Mesničkoj ulici rekreativci i profesionalci dijele isti prostor i dah. Što vas najviše fascinira u tom spoju svakodnevnog i mističnog, bezvremenskog tijela u pokretu?

"To je prekrasno zapažanje o energiji u našem baletnom studiju. Ono što najviše fascinira u fuziji rekreativnih plesača i profesionalaca je koncept zajedničkog iskustva i strasti. Mene zaokuplja promatranje kako profesionalni pogon utječe na rekreativne plesače i kako njihova čista radost ponovno energizira profesionalca. Napor je zajednički jezik, čime titule padaju u drugi plan i otkriva se da je temeljna vrijednost svega što radimo – ples.

Kada niste u baletnom studiju – kako izgleda vaše vrijeme? Glazba je vrlo prisutna u vašem umjetničkom habitusu. Što je trenutno na vašoj playlisti?

"Kada nisam u studiju, moje vrijeme često izgleda kao nastavak studija – samo u drugom obliku. Glazba nije samo dio mog umjetničkog života; to je moj primarni oblik umjetnosti izvan plesa. Veliki dio slobodnog vremena posvećen je radu u mom kućnom studiju. To je moje utočište. Bilo da stvaram nove zvučne krajolike za buduće koreografije, eksperimentiram ili produciram isključivo elektroničku ili instrumentalnu glazbu, ovo je trenutak kada se menadžer i baletni plesač povlače, a preuzima producent/kompozitor. Trenutno radim na cijelom glazbenom albumu sa svojim dobrim prijateljem Stephanom Michelom i nadam se da će biti dostupan javnosti do ljeta 2026. Također volim istraživati bilo koje druge umjetničke forme. Kontinuirano učenje o umjetnosti aktivno mi pomaže u radu, u glazbenoj produkciji i svemu vezanom uz balet i ples. Moja trenutna playlista počinje od Bacha do elektroničke glazbe, ali i svega drugog što je kvalitetno i inspirira me."

Postoji li umjetnost ili disciplina koju biste željeli savladati, ali još niste uspjeli? Možda nešto potpuno neočekivano...

"Vjerojatno borilačke vještine, o kojima sam uvijek sanjao, ali nikad se ne zna. Možda još nije prekasno, nadam se."

Kako vaš idealan dan izgleda bez rasporeda, bez probe, bez publike? Što vas vraća sebi? Tko su vaši prijatelji i opišite omiljena mjesta i rituale u Zagrebu?

"Kada imam slobodan dan, bez unaprijed napravljenog rasporeda, ja ga napravim. Nema dana bez rasporeda. Bez nekog posla, uključujući nedjelju. Volim raditi, i to je ono što me čini sretnim... u svom privatnom životu, iako poznajem mnogo ljudi, imam samo nekoliko prijatelja s kojima dijelim svoje slobodno vrijeme. Iz umjetničkog svijeta mogao bih spomenuti Lea Mujića, Almiru Osmanović, Sergiua Mogu, Edwarda Cluga, Vladimira Mlahkova, Kena Luddena, umjetnike s kojima sam povezan na dubljoj razini i koji su me inspirirali tijekom godina."

Jednom ste rekli da je cilj vaše škole "zaraziti ljude ljubavlju prema umjetnosti". Kad biste taj isti virus mogli proširiti svijetom – što biste željeli da ljudi osjećaju kroz pokret i glazbu?

"Sreću, ispunjenost... jer nam umjetnost pomaže da pronađemo sebe, a istovremeno i da izgubimo sebe."

Osim što ste baletni vizionar, vi ste i glazbenik koji je skladao za baletne produkcije u nacionalnim kazalištima i privatnim baletnim kompanijama diljem svijeta. Je li glazba vaša druga ljubav?

"Definitivno, možda na istoj razini kao i ples. Ples i glazba bili su i jesu dio mog života, oni me definiraju."

Umjetnik priprema i glazbeni album koji će, nada se, svjetlo dana ugledati na ljeto

BILJANA BLIVAJS CROPIX

Što moda predstavlja u vašem životu? Imate uistinu urban i vrlo cool stil odijevanja.

"Nisam uključen u modu; jednostavno se odijevam onako kako se osjećam."

Zašto i kako volite život?

"Zato što me uvijek iznenađuje, i zahvalan sam na tome jer se trudim dati najbolje od sebe na dnevnoj bazi. Kao što kaže moja omiljena izreka: GRATITUDE IS THE BEST ATTITUDE!"