Tomislav Jukić, 25-godišnji operni pjevač, svoje je glazbene početke ostvario u Dalmaciji, a danas gradi karijeru na svjetskim pozornicama. No, srce mu je i dalje na jugu, gdje kava na suncu i pjesma s prijateljima vrijede više od svih opernih nagrada.
Tomislav Jukić, 25-godišnji tenor iz Solina, već je kao dječak znao da je glazba njegov put. Prvo je počeo svirati klavir, a kasnije se zaljubio u operu. Danas je član prestižnog Međunarodnog opernog studija u Zürichu, no priznaje da mu i dalje najviše paše kad može, kao pravi Dalmatinac, popiti kavu na suncu i poslušati Gibonnija ili Olivera na putu do probe.
Prvi glazbeni koraci vodili su ga iz rodnog Solina do Zagreba, gdje studira solo pjevanje, a onda i do međunarodne karijere. U šali kaže da je bio "glasan još dok je govorio", pa su mu prijatelji još tada predviđali svijetlu budućnost.
Talent nije dovoljan
"Pjevanje mi je od početka bilo nešto posebno i uzvišeno. Oduvijek sam osjećao veliko poštovanje prema toj umjetnosti. Kao dijete me fasciniralo kako profesionalci stvaraju tako lijep zvuk. Imitirao sam ih “ispod tuša”, i tako sam polako otkrivao vlastiti glas, a zatim i zavolio taj svijet", prisjeća se kroz smijeh Tomislav, koji je već na prvoj godini fakulteta nastupio u operi Amfitrion kao Merkur.
Iza svakog opernog tona, kaže, stoji mnogo više od dara. "Bez predanog rada nema napretka. Upisati Muzičku akademiju nije lako, talent nije dovoljan. Moj dan najčešće počinje u teretani i sauni, zatim slijede probe, a u slobodno vrijeme radim vježbe disanja i upjevavanja", objašnjava. Iako mu je karijera u usponu, Tomislav ne skriva da su mu i dalje važne jednostavne stvari – prijatelji, kava na suncu, smijeh i iskreni razgovori.
Od pjevanja pod tušem do svjetskih pozornica
"Prijatelji su mi bili ogromna podrška u mnogim životnim odlukama. Jedno od najdražih putovanja mi je bilo kod prijatelja Antonija u Porto, dok je bio na Erasmusu. Vrijeme nas je poslužilo, a grad i društvo ostavili su neizbrisiv dojam. Naravno, još uvijek ima puno mjesta koje želim posjetiti, ali kad odrasteš u Splitu i Hrvatskoj, malo što te može impresionirati. Kod kuće imaš sve", iskreno će. Na putovanja nikad ne ide bez barem jednog odijela "jer nikad ne znaš kad će ti zatrebati", uz smijeh dodaje.
Kad je riječ o planovima, Tomislav ne skriva ambicije – u sljedećih pet godina volio bi nastupiti na pozornicama kao što su Metropolitan Opera u New Yorku, milanska La Scala, Pariška opera ili Teatro del Liceu u Barceloni. Ipak, dugoročno ga privlači mirniji život. "Sanjam o vlastitoj obitelji, zajednici u kojoj vladaju ljubav, podrška i razumijevanje. Volio bih jednog dana i sam odgajati novu generaciju ljudi koja će pozitivno mijenjati svijet", priznaje Tomislav, inače zaljubljive prirode, no svoj ljubavni život za sada ipak čuva podalje od očiju javnosti.
Život uz glazbu
Putovanja su mu danas svakodnevica, no neka od mjesta tek čeka posjetiti – Tokio, SAD, Afrika i Brazil visoko su na listi želja. "Još od Svjetskog prvenstva u nogometu želim vidjeti Brazil. Mnogi moji omiljeni nogometaši dolaze iz te zemlje, a oduvijek me privlačila njihova kultura. Vole feštati, zabavni su, uživaju u životu... Volio bih doživjeti karneval, a Rio i São Paulo pogotovo", govori s oduševljenjem.
Kad nije na putu, opušta se šetnjama koje mu pomažu “usporiti vrijeme” i razmisliti o novim ciljevima. Glazba je naravno stalno uz njega – često sluša Olivera i Gibonnija, no jedan od najjačih glazbenih doživljaja nedavno je doživio na koncertu Mesije G. F. Handela u Tonhalle dvorani u Zürichu. "Bila je to izuzetna glazbena i duhovna večer", zaključuje mladi operni pjevač kojemu, kako i priliči jednom pravom Dalmatincu, u Švicarskoj najviše nedostaje – sunce.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....