I dok njegov književni junak zapinje na svim životnim poljima, zagrebački pisac u vlastitim četrdesetima pronalazi mir u stabilnoj vezi, svakodnevnim malim ritualima i kreativnom radu. Autor romana 29 tužnih činjenica govori o ljubavi koja je počela iza DJ-pulta, strahovima koji s godinama postaju poznati i uvjerenju da su četrdesete – zapravo nove tridesete.
Marin je sportski komentator u četrdesetima kojemu stvari baš i ne idu od ruke – veza mu je u krizi, posao također, zdravlje mu je poljuljano, a novca nikad nema dovoljno. Glavni je to junak romana "29 tužnih činjenica", najnovijeg izdanja zagrebačkog novinara, scenarista, voditelja, urednika i književnika, Andrije Škare (44).
Jedina sličnost između autora i njegova lika, kaže Škare, njihove su godine. Kako ne piše autofikciju ni autobiografiju, veći dio sebe ipak ostavlja izvan stranica. "Koliko mene stvarno ima u mojim knjigama, znaju samo oni koji me baš jako dobro poznaju", govori Andrija koji, za razliku od Marina, u četrdesetima ne tone u krize.
"Četrdesete su nove tridesete – samo s malo manje energije, malo više boli i s više stvari s kojima si se morao pomiriti. Krizu srednjih godina još nisam osjetio, što ne znači da neću. Zasad me, čini mi se, od nje štite posao i razne aktivnosti. Tajna je valjda u tome da ne smijem stati", kaže pisac koji privatno uživa u miru s dugogodišnjom partnericom Ivanom, nastavnicom koja se bavi i izradom keramike i stoji iza svog brenda Ljeto.
Ljubav iza DJ pulta
Upoznali su se iza DJ pulta, dok su zajedno puštali glazbu na indie večerima pod nazivom "ŽUR“. Od kolega za miksetom brzo su postali i partneri. Spojila ih je ljubav prema istoj, prilično nišnoj glazbi, pa, kaže, ljude koji je vole instinktivno doživljava bliskima. "Ne može netko tko voli The Mountain Goats biti loš čovjek! Mislim, može, ali najvjerojatnije ipak nije. Ljubav prema istoj muzici bio je čvrst početni teritorij na kojem smo kasnije gradili sve ostalo i pokazao se dobrim temeljem. Ta srednjoškolska karakterizacija ljudi prema glazbi koju slušaju ipak nas nije izdala", govori zaljubljeni Andrija koji s partnericom živi, kako kaže, klasičan život zaposlenog para bez djece u Zagrebu.
"Viđamo se premalo jer je svatko u svom ritmu pa kad smo oboje doma, trudimo se da to vrijeme zaista bude naše. Meni je mala svečanost svaki put kad zajedno pojedemo ručak ili večeru ili odemo na kavu. Često izlazimo, imamo širok zajednički krug prijatelja, idemo u kazalište, na koncerte alternativne glazbe i književna događanja", kaže pisac koji vjeruje da je svaka zanimljiva priča u biti – priča o ljubavi.
S godinama se njegov odnos prema ljubavi mijenjao: manje je usmjeren prema van, više prema unutra, ali i dalje vjeruje u maksimu da je ludo ne voljeti ludo. Emocije su mu, priznaje bez zadrške, ponekad pokretač, a ponekad teret. "U srednjim sam godinama pa imam osjećaj da sam se donekle naučio nositi s vlastitim emocijama, ako se to uopće može naučiti", kaže Zagrepčanin koji inspiraciju za svoja djela među kojima su zbirke kratkih priča, kolumni i dva romana, pronalazi u promatranju svakodnevice.
Odmor uz knjigu
Promatra ljude i situacije, hvata detalje, upija prostore i zvukove. "Ostavljene novine na stolu u kafiću, majica koja se suši ispod prozora, vozač miješalice betona s cigaretom u kutu usana… Oko svega se može ispričati priča, ali ne zaslužuje sve da postane priča. Barem ne za mene. Kako biram o čemu ću pisati, ni meni samome nije do kraja jasno", priznaje Andrija koji vlastite knjige, nakon objave, više ne čita.
Kao urednik za hrvatsku književnost u nakladničkoj kući Mozaik knjiga velik dio vremena provodi uz rukopise, a čitanje mu je i najdraži oblik odmora. Kad ne uživa u romanu, sluša domaći bend IDEM, a od stranih se najradije vraća starim favoritima – Beulah, The Shins, Forgetters i The Lucksmiths. Rado gleda serije i filmove pa su ga nedavno oduševili film "Jedna bitka za drugom" i HBO-ova serija "Česte nuspojave". Sebe, ipak, opisuje posve običnim, možda čak i pomalo dosadnim.
"Ne doživljavam se kao nekoga s aurom ludo zanimljivog tipa za kojeg ljudi čekaju u redu. Ako tu auru ipak imam, samo će se mnogi razočarati kad otkriju da i aure ponekad lažu“, šali se Andrija koji se u četrdesetima dobro upoznao i sa svojim strahovima. Nisu manji, kaže, ali su barem poznati: bolest, visina, rat, uski prostori, smrt. Pa što bi poručio sebi od prije deset godina?
Velika odgovornost
"Ne bih si ništa rekao – taj ja iz prošlosti sigurno bi pomislio da mu ovaj iz budućnosti pametuje i ne bi ga slušao. Napravio sam dobrih stvari i pogrešaka, ali ni tada ni danas nisam prestao truditi se biti bolji čovjek. Tome me, među ostalim, uči i bend The Mountain Goats", kaže pisac koji voli pisati jer je tekst jedino područje njegova života nad kojim ima potpunu kontrolu.
Pisanje mu je veliko zadovoljstvo, ali i velika odgovornost. Vjeruje da svaki autor želi pobuditi emociju, a smrt je pisca, kaže, kad čitatelj nakon knjige ostane ravnodušan. "Volio bih da se čitatelji uz moje knjige nasmiju, da se barem ponekad zamisle i da, kad zatvore knjigu, požele biti malo nježniji, pristojniji i obazriviji nego prije", zaključuje Andrija Škare.
Zahvaljujemo Greenery Procaffeu na ustupljenom prostoru za snimanje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....