Neki pisci dožive uspjeh preko noći, drugi pak na njega čekaju godinama, baš poput 41-godišnje američke spisateljice Laure Nowlin. Prvi je roman ‘Will/Novia‘ počela pisati još u srednjoj školi, dovršila ga 2003. i dorađivala do 2007. kad je pokušala naći agenta, no u tome nije uspjela. Distopijsku priču o dvoje mladih ljubavnika na koncu je sama izdala 2011., a u međuvremenu počela raditi na ljubavnom romanu za mlade „Da je bio sa mnom“. Knjiga objavljena 2013. nije postigla značajniji uspjeh, a sljedeći roman „This Song is not for You (Ova pjesma nije za tebe) iz 2016. prošla je gotovo nezapaženo. To razdoblje Lauri nije bilo nimalo lako.

Kako ste se nosili s neuspjehom?

Kad nešto napraviš i ne uspiješ imaš osjećaj da je sve nekako mutno, prigušeno, kao da ti je nad glavom nekakav jastuk. Tad sam bila u kasnim dvadesetima i imala osjećaj da sam izgubila strast za životom. Roman ‘‘This Song is not for You‘‘ je bio svojevrstan sažetak onoga u što vjerujem, a to su ljubav i umjetnost, no kad se pojavila nije sjela ljudima. Sad je puno drugačije, pripadnicima generacije Z se više sviđa.

Pripadnici te generacije otkrili su i roman „Da je bio sa mnom“, počeli pričati o njemu na društvenim mrežama, pogotovo BookToku i malo-pomalo knjiga je postala viralni hit. Kako to objašnjavate?

U proljeće 2022. počelo mi je stizati sve više poruka čitatelja, doznala sam da me puno spominju na BookToku (online zajednica koji vole razmjenjivati mišljenje o knjigama), knjiga se sve više prodavala i odjednom sam imala osjećaj da živim u bajci. Mislim da prethodna generacija za razliku od milenijalaca nije bila na mojoj valnoj duljini, ne znam razumiju li milenijalci mene ili ja njih, ali čini mi se da u svijetu u kojem je toliko toga umjetnog čitateljima sviđa kad im knjiga pobudi stvarnu emocionalnu reakciju. Zato to i snimaju, kažu vidi me evo stvarno plačem, ne poziram samo s knjigom. Kad sam bila dijete puno sam čitala i okolina me zadirkivala nazivajući me knjiškim moljcem, mislim da se to danas promijenilo, da je čitanje više „in“. Svojedobno sam na Twitteru (danas X) pročitala izjavu jednog muškarca koji je rekao da su djevojke koje čitaju puno privlačnije od onih koje zure u mobitel. Došao mu je velik broj ženskih komentara tipa „hej, pa ja čitam na mobitelu, ne možeš znati što radim dok gledam u njega.

DARKO TOMAŠ CROPIX

Romani „Da je bio sa mnom“ i „Da sam joj barem rekao“ govore o prijateljstvu Autumn i Finna, prva iz njene, druga iz njegove perspektive. Oni se znaju iz djetinjstva, u srednjoj se školi udaljavaju ali su potajno zaljubljeni jedno u drugo. Motiv prijatelja koji se potajno vole pojavljuje se i u ‘‘This Song is not for You‘‘, zašto vas toliko zaokuplja?

Prijateljstvo je prema mom mišljenju najvažnija stvar u ljubavnoj vezi. Ne možeš biti u vezi s nekim tko ti ujedno nije i prijatelj, to neće dobro završiti.

Dugo vam je trebalo da napišete „Da je bio sa mnom“ i iznesete Finnovu stranu priče. Na početku te knjige priznajete da ste je počeli pisati 2009. no onda odustali. Zašto?

Dok sam pisala „Da je bio sa mnom“ Finn je bio prilično živ u mojoj glavi, no tad sam pomislila da se moram fokusirati na Autumn i napraviti što bolji rukopis kako bih dobila agenta. Čitatelji su me nakon što je knjiga objavljena počeli moliti da napišem nastavak, no odbijala sam to jer sam smatrala da je ta priča gotova. Jednog mi je dana glumica koja ju je snimila poslala audio verziju knjige želeći čuti što mislim. Toliko je dobro uhvatila Finnov glas da je odjednom opet banuo u moj život i imao štošta toga za reći. Tako sam 2022. počela u tajnosti pisati ‘‘Da sam joj barem rekao“, ni muž ni agentica nisu znali da to radim, bila je to moja slatka mala tajna.

Književnica boluje od multiple skleroze, pa povremeno pati od sindroma ‘‘brain fog‘‘

DARKO TOMAŠ CROPIX

Pišete li možda novu knjigu?

Iako to ne bih smjela otkriti trenutno radim na dva romana, jedan za mladež, drugi za odrasle. Prvi je krimić koji uključuje ubojstvo i putovanje kroz vrijeme, a drugi horor, zapravo feministički horor. Želim se okušati u raznim žanrovima, jednog dana napisati čak i kazališni komad.

Među generacijom Z popularan je i romantasy, mješavina ljubića i fantasyja. Mislite li da je to zato što imaju potrebu za bijegom od stvarnosti?

Mislim da da. Sad definitivno ne bi bilo vrijeme za moj distopijski roman jer smatram da mi u SAD imamo osjećaj da živimo u distopiji. Mislim da osim za bijegom gen Z ima potrebu i za katarzom. Horor na kojem radim ima taj element, on je katarza za mene kao ženu koja živi u još uvijek muškom svijetu. Krimić s putovanjem kroz vrijeme je s jedne strane bijeg, a s druge nas potiče na razmišljanje o tome da smo sad tu gdje jesmo zbog prošlosti. Smatram da gen Z treba povremeni odmak od stvarnosti, te da imaju potrebu gajiti neke više ideale, da nisu samo fokusirani na zaradu. Moj se sin zove Parsifal, dali smo mu ime po vitezu koji je težio visokim idealima, nastojao biti što bolji, smatram da nam danas trebaju takvi vitezovi.

U proljeće 2022. počelo mi je stizati sve više poruka čitatelja, doznala sam da me puno spominju na BookToku

DARKO TOMAS CROPIX