Fotografkinja Martha Cooper, koja od sedamdesetih godina dokumentira uličnu umjetnost diljem svijeta, posjetila je Zagreb i otkrila nam zašto se zaljubila u grafite te koliko se tadašnja street art scena razlikuje od današnje.
Na nedavno otvorenoj izložbi "Lens, Pens & Cans", održanoj u Muzeju grada Zagreba, koja je okupila dvadesetak umjetnika s domaće i međunarodne street art scene, glavna zvijezda bila je legendarna američka fotografkinja Martha Cooper (82). Još sedamdesetih godina prošloga stoljeća započela je bilježiti rane tragove hip-hop i grafiti kulture u New Yorku, a otada neumorno putuje svijetom dokumentirajući raznolike oblike ulične umjetnosti. Ovo joj je bio prvi dolazak u Zagreb, a, kako priznaje, ovdašnja ju je scena ugodno iznenadila te osvojila energijom i kreativnošću svojih umjetnika.
"Oduvijek me privlačilo vizualno izražavanje ljudi. Kad sam prvi put ugledala grafite u New Yorku, djelovali su mi snažno i drugačije. Malo je fotografa tada to sustavno bilježilo, pa sam smatrala važnim to dokumentirati", objašnjava fotografkinja, koja uživa kultni status među grafiterima diljem svijeta.
Martha Cooper, koja je rođena u Baltimoreu u američkoj saveznoj državi Maryland, fotografijom se počela baviti već s tri godine. Završila je umjetnički koledž Grinnell u Iowi, a zanimljivo je da je kao volonterka predavala engleski jezik u sklopu mirotvornog američkog programa Peace Corps u Tajlandu. Putovala je motociklom od Bangkoka do Londona i stekla diplomu iz antropologije na Sveučilištu Oxford. Prvo iskustvo s umjetničkom fotografijom stekla je u Japanu - snimajući fotografije složenih tetovaža. Tijekom 60-ih bila je pripravnica u National Geographicu, a 1970-ih stalna fotografkinja u New York Postu, no njezini su radovi ubrzo našli put do galerija i muzeja na svim kontinentima. Objavljeni su u najpoznatijim svjetskim časopisima, a knjiga "Subway Art" iz 1984., koju je objavila zajedno s Henryjem Chalfantom, do danas se smatra svojevrsnom "biblijom grafita".
"Na početku nisam mogla ni zamisliti da će se scena toliko proširiti. Tek kada je "Subway Art" izašao i kada sam počela uočavati grafite u Europi i Aziji, shvatila sam koliko je taj pokret postao globalan", govori Martha i kao najveću inspiraciju ističe slavnog američkog grafitera Donalda Josepha Whitea Dondija, kojega opisuje kao iznimno otvorenog, elokventnog i upućenog.
"Puno mi je pomogao da razumijem što se događa. Cijela scena bila je inspirativna; mladi su ljudi na nevjerojatno kreativan način preuzimali javni prostor", prisjeća se Martha i dodaje kako je sedamdesetih i osamdesetih, kada je započinjala svoj rad, sve je bilo i uzbudljivo i opasno. Nerijetko je satima čekala s kamerom na napuštenim parcelama Bronxa da bi snimila vlak oslikan grafitima. Podzemna željeznica u to je vrijeme bila prljava, nesigurna i kaotična, no osjećaj da svjedoči nastajanju povijesti vizualne kulture davao joj je snagu i upornost. Posebno ističe da nikada nije imala problema s policijom - jednostavno su je ignorirali. Veliku ulogu u njezinu radu imalo je i povjerenje koje je gradila s umjetnicima.
"Sprijateljila sam se s mnogima. Uvijek sam im davala otiske svojih fotografija. Vjerovali su mi jer sam ih poštovala", govori fotografkinja, koja se danas, osim dokumentiranju, intenzivno posvećuje arhiviranju svoje goleme fotografske ostavštine - želeći osigurati da njezin rad ostane dostupan i budućim generacijama. Ipak, i dalje neumorno fotografira uličnu umjetnost, premda priznaje da je ona s vremenom izgubila dio svoje autentičnosti prelaskom u mainstream.
"Nove generacije uvijek pronalaze načine da ostanu svježe. Dokle god postoje oni koji zidove oslikavaju ilegalno, duh street arta ostaje živ", zaključuje Martha Cooper.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....