Rosa Barba nije samo umjetnica – ona je arhitektica osjećaja i kartografkinja tišine. Rođena u Italiji, ali s kreativnim kompasom koji nepogrešivo pokazuje prema globalnom, Rosa već desetljećima oblikuje svijet suvremene umjetnosti kroz filmsku traku, svjetlosne instalacije i monumentalne prostorne geste. U njezinu stvaralaštvu film nije samo priča – on je prostor, ritam, skulptura. Barba pomiče granice onoga što smatramo filmom i poziva nas da razmišljamo o kinu ne kao zatvorenom prostoru, već kao fluidnoj zoni između povijesti, sjećanja i imaginarija. Njezine instalacije ne gledamo – u njih uranjamo. One su tihe, ali duboko rezonantne – kao da komuniciraju jezikom koji osjećaš, a ne razumiješ.

Od New Yorka do Istanbula, od Berlina do Rima, njezini radovi mijenjaju način na koji doživljavamo prostor i vrijeme. Rosa ne prikazuje svijet kakav jest – ona ga osluškuje, rastvara i iznova izmišlja. U doba kaotične vizualne buke njezina umjetnost postaje prostor predaha, promišljanja i poezije u pokretu. U lifestyle svijetu gdje se često traži "ono novo", Rosa Barba donosi nešto daleko rjeđe – dubinu. Umjetnost u njezinim rukama nije trend, nego iskustvo koje traje.

Rosa Barba iza sebe ima bogatu međunarodnu karijeru – izlagala je u najprestižnijim svjetskim muzejima i galerijama poput MoMA-e u New Yorku, Centre Pompidoua u Parizu, Tate Moderna u Londonu i Neue Nationalgalerie u Berlinu

ROSA BARBA. PHOTO: SASKIA UPPENKAMP © ROSA BARBA

Međunarodni festival eksperimentalnog filma i videa 25 FPS svoje će 21. izdanje otvoriti u utorak, 23. rujna, u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu izložbom “Meaning Distances”. Zagrebačka publika tada će po prvi put imati priliku upoznati rad ove renomirane talijanske umjetnice, koja već godinama djeluje na berlinskoj umjetničkoj sceni.

Barba je poznata po impresivnim filmskim instalacijama u kojima stvara očaravajuće pokretne kompozicije boja i zvuka te pripovijesti na granici dokumentarnog i fikcionalnog. U svojim djelima povezuje umjetničko istraživanje sa znanstvenim pristupom, propituje naš odnos prema prirodi i otkriva njezinu krhkost.

Otvorenje izložbe bit će popraćeno bogatim programom: već u 18 sati održat će se razgovor s umjetnicom te predstavljanje novog broja njezine publikacije Printed Cinema #25. Nakon svečanog otvorenja u 19 sati atmosferu će dodatno obogatiti glazbena izvedba umjetnice Ivone Eterović (Tonote).

U svojim djelima povezuje umjetničko istraživanje sa znanstvenim pristupom, propituje naš odnos prema prirodi i otkriva njezinu krhkost

DAMIR ŽIžIć

Rosa Barba iza sebe ima bogatu međunarodnu karijeru – izlagala je u najprestižnijim svjetskim muzejima i galerijama poput MoMA-e u New Yorku, Centre Pompidoua u Parizu, Tate Moderna u Londonu i Neue Nationalgalerie u Berlinu, a njezini su radovi uvršteni i na Venecijanski bijenale. Bez obzira gdje izlaže, njezina umjetnost uvijek otvara prostor za nova pitanja: o vremenu, jeziku, znanju i našoj ulozi u svijetu koji se stalno mijenja.

Kako izgleda jedan savršeno produktivan dan u vašem berlinskom kreativnom svemiru?

U moj studio ulazi predivno dnevno svjetlo. Razgovori i diskusije sa suradnicima ključni su dio svakodnevnog rada, rješavanje izazova, rad na aktualnom projektu, montaža slike i zvuka na filmu te, naravno, čitanje i pisanje.

Imate li male osobne rituale ili rutine koje vam pomažu da ostanete fokusirani kad uronite u novi projekt?

Volim provoditi vrijeme okružena biljkama u studiju, uz šalicu đumbirova čaja i dobru knjigu.

Što najčešće potakne iskru inspiracije u vašem radu? Gdje nalazite početnu točku za istraživanje?

U zajednicama, znanosti i prirodi, ali i u transformacijama koje se događaju svuda oko nas.

Rosa ne prikazuje svijet kakav jest – ona ga osluškuje, rastvara i iznova izmišlja

DAMIR ŽIžIć

Što želite da posjetitelji osjete kada zakorače u vaš izložbeni prostor? Koja emocija ili doživljaj vam je najvažniji?

Voljela bih da osjete kako se umjetničko djelo rađa iz same situacije – iz promišljanja prirode ili susreta s ljudima. To nisu stvari koje se mogu jednostavno „napraviti“, već nastaju kroz proces u kojem kamera nailazi na snagu prirode i ljudskosti. Djelo se ne stvara samo ispred vas, nego i oko vas – zajedno s vama.

Što za vas danas znači film – i kako se vaš odnos prema njemu mijenja u digitalnom dobu?

Za mene je film prostor u kojem se znanje stvara na složeniji način. U svojoj knjizi On the Anarchic Organization of Cinematic Spaces (2021.) pišem o pojmu „treperenja“ slike, koji nije algoritamski određen i zato uvijek donosi nešto neočekivano. Upravo taj mali trenutak „neinformacije“ ili nevidljivosti suprotan je logici digitalnih slika ili umjetne inteligencije. On nam daje slobodu da mislimo vlastitom glavom i otvara prostor u kojem sami biramo perspektivu – kako ćemo gledati i kako ćemo čitati ono što se nalazi pred nama. U mojim filmskim instalacijama publika tako postaje aktivni sudionik koji sam oblikuje svoje iskustvo.