Postoje pisci koji žele osjetiti strujanje života i bacaju se, katkad naglavce, u situacije koje će im omogućiti intenzivan doživljaj - da ga kasnije raščlane i iskoriste. No, švedska literarna zvijezda, 47-godišnji Mattias Edvardsson, nije među njima. Jedan od najistaknutijih autora psiholoških trilera „prepreden” je promatrač koji iz naoko obične svakodnevice, običnih ljudi i običnih mjesta pronalazi svoje priče. Otkako mu je 2012. u domovini izašla prva knjiga, psihološki triler iz "Tamo kamo snovi putuju da bi umrli", u uzlaznoj je putanji. Autor je hitova "Sasvim obična obitelj" i "Zagonetne smrti u Lundu" koje je kod nas objavio V.B.Z, romani su mu prevedeni na više od trideset jezika i osvajaju na prepad. Dovoljno je otvorili korice i gotovo je, čitatelj je "uvučen", njegovu knjigu više ne ispušta iz ruku.

Knjiga o naizgled savršenoj obitelji čiji su članovi spremni na očajničke poteze, međunarodni je bestseller

V.B.Z.

Slavni autor će posjetiti Hrvatsku: boravit će u Zagrebu i Rijeci, susresti se s čitateljima i govoriti o svom radu. Hrvatski obožavatelji imat će prigodu sresti se s njim u utorak 27. svibnja, u 20 sati u Malom pogonu Tvornice kulture u Zagrebu te u srijedu 28. svibnja u 19.30 sati u novoj V.B.Z.-ovoj knjižari na Korzu 9, u Rijeci. Tim povodom dobili smo priliku zaviriti u njegovu svakodnevicu i stil rada.

"Bit će to prvi posjet vašoj prekrasnoj zemlji i veselim se ne samo predstavljanju svojih knjiga, već i istraživanju Hrvatske. Planirali smo obiteljsko putovanje ovog ljeta, a sada ga mogu spojiti s ovom književnom prilikom", otkrio je.

Kritika ga hvali zbog sposobnosti da vješto manipulira čitateljevim očekivanjima - što dolazi do izražaja u ovom romanu

V.B.Z.

Kako je započelo vaše putovanje u pisanje kriminalističkih romana – jeste li oduvijek znali da je to žanr u koji se želite upustiti?

- Oduvijek sam volio detektivske priče. Kao dijete, primjerice, pročitao sam sve knjige Agathe Christie. No, kada sam počeo pisati, to nisu bile klasične kriminalističke knjige. Okušao sam se u pisanju u nekoliko različitih žanrova prije nego što je moj roman prvi put bio objavljen, ali često me privlačila neka vrsta misterije. Moje prve objavljene knjige u Švedskoj također nisu klasične kriminalističke priče, već više psihološki romani, ali sa zločinom u pozadini. Još uvijek čitam mnogo kriminalističke literature no volim je kombinirati s drugim žanrovima. Volim raznolikost.

Počeli ste pisati kao dječak. Sjećate li se prvog rada?

- Počeo sam pisati kad sam imao oko deset godina. Imao sam staru pisaću mašinu i spajao sam stranice zajedno kako bih napravio male knjige. Jasno se sjećam da sam napisao detektivsku priču smještenu u Italiju nakon što sam bio tamo na odmoru. Nažalost, mislim da više ne postoji.

Što vas je nakon toga privuklo?

- U tinejdžerskim godinama upustio sam se u pisanje drugačije vrste literature. Čitao sam knjige beatnika i bio sam fasciniran Charlesom Bukowskim. Živio sam prilično mirnim životom u malom gradu, ali u svojim tekstovima mogao sam se pretvarati da živim vrlo uzbudljiv život sa zabavama, alkoholom i općom dekadencijom. Tek kad sam imao više od dvadeset godina i počeo studirati književnost na sveučilištu, počeo sam pisati nešto što se moglo objaviti. Oduvijek sam volio riječi i jezik te sam uložio puno vremena u to da tekstovi budu lijepi i poetični.

Prvi roman ‘Tamo kamo snovi putuju da bi umrli‘ objavljen je 2012. godine

V.B.Z.

Vaši romani često se bave obiteljskim i moralnim dilemama. Gdje pronalazite inspiraciju?

- Uvijek polazim od sebe. Pokušavam se zamisliti u teškim situacijama i razmišljati kako bih postupio da mi se nešto slično dogodi. Prilično sam obična osoba i volim pisati o običnim ljudima koji se nađu u krizama ili izvanrednim situacijama. Na neki način, sigurno je to da kroz pisanje radim na sebi. Izlažem svoje likove strašnim stvarima i suočavam ih s teškim dilemama za koje se nadam da nikada neću morati doživjeti u stvarnom životu.

Kako izgleda vaš kreativni proces, slijedite li plan pisanja za taj dan?

- Ne volim planirati. Previše sam nestrpljiv za to. Kad dobijem dobru ideju, želim odmah sjesti za računalo i početi raditi. Dok pišem, upoznajem svoje likove i polako se razvija radnja. Tek kad imam prvi nacrt, dopuštam svom izdavaču i agentu da ga pročitaju. Tada slijedi barem jedno veliko prepravljanje. U toj fazi već dobro poznajem likove i razumijem njihove motive. Na temelju toga prepravljam priču i poboljšavam je.

Vaši likovi često su moralno dvosmisleni – ni potpuno nevini ni potpuno krivi. Koliko vam znači ta siva zona?

- Vrlo mi je važna. Želim pisati o stvarnim ljudima, a ne o superherojima. Pravi ljudi rijetko su crno-bijeli. Imamo i dobre i loše strane, činimo ispravne i pogrešne stvari. Moji likovi imaju svoje mane. Važno je da ih čitatelj može razumjeti i shvatiti njihove postupke. Mislim da je to ono o čemu se radi u književnosti: naučiti malo bolje razumjeti svijet i druge ljude.

Kad mu vremenske prilike dopuštaju, piše na otvorenom

MATTIAS EDVARDSSON

Jedan od vaših romana, "Gotovo normalna obitelj" adaptiran je u Netflixovu seriju čiji ste izvršni producent. Kako je izgledalo to iskustvo?

- Bila je to ogromna radost jer je moja priča imala priliku dosegnuti milijune ljudi diljem svijeta. Također je bilo zanimljivo i zabavno sudjelovati u cijelom procesu. Nikada nisam bio izvršni producent i radio ništa sličnom bilo je stvarno zabavno to doživjeti. Pomagao sam sa scenarijem, odabirom glumaca i mnogim drugim stvarima. Bio sam prisutan tijekom snimanja i promatrao. Ali, također sam shvatio zašto želim pisati knjige, a ne snimati filmove. Kao pisac, zaista ste apsolutni vladar svog teksta. Kada snimate film, postoji toliko drugih stvari kojima se morate prilagoditi i uzeti ih u obzir.

Detalj sa snimanja istoimene serije prema njegovom romanu ‘Sasvim obična obitelj‘ koju je ekranizirao Netflix

MATTIAS EDVARDSSON

Je li vam bilo teško odreći se određenih elemenata iz knjige?

- Znao sam od početka da će biti potrebno izbaciti mnogo toga iz knjige i prilagoditi mnogo stvari za film. Neki mudri čovjek je rekao da je knjiga autorovo dijete, ali filmska adaptacija je autorovo unuče. Imate punu odgovornost za svoju djecu, ali svoje unuke možete samo podržavati i uživati u njima izdaleka.

Zašto je nordijski noir postao globalni fenomen?

- Imamo dugu tradiciju talentiranih pisaca kriminalističkih romana poput Sjöwalla-Wahlööa, Stiega Larssona, Camille Läckberg i mnogih drugih. Do 1970-ih, kriminalistička literatura smatrala se pomalo inferiornom i prodavala se samo na masovnom tržištu, ali to se promijenilo i danas ima potpuno drugačiji položaj u Švedskoj. Mnogi vješti autori koriste taj žanr za prikazivanje društva i prenošenje važnih priča. Povijesno gledano, Švedska je bila zemlja koju su mnogi drugi gledali s divljenjem i zamišljali kao idilu. Naravno, postoji nešto uzbudljivo u tome da se ta idila uništi, iako samo u fikcionalnom obliku.

Gdje živite i s kim dijelite život?

- Živim u malom selu zvanom Löddeköpinge s 10.000 stanovnika u pokrajini Skåne na krajnjem jugu Švedske. Blizu sam gradova poput Lunda i Malmöa, ali i Kopenhagena i Danske. Skåne je vrlo lijep stari poljoprivredni krajolik, a ostatak Europe nije daleko. Imamo blažu klimu nego u sjevernoj Švedskoj i obično nas smatraju opuštenijima od stanovnika Stockholma.

Moja obitelj sastoji se od moje supruge Kajse i mojih kćeri Ellen, koja ima trinaest godina, i Tove, koja ima deset godina. Živimo u kući u mirnom stambenom području s mnogo obitelji s djecom i blizu škole i sportskog igrališta.

Sa suprugom i kćerima na obiteljskom odmoru

MATTIAS EDVARDSSON

Kako one doživljavaju vaš rad – čitaju li vaše knjige?

- Moja supruga je jedna od mojih prvih čitateljica. Vrlo je dobra poznavateljica jezika i ima dobar osjećaj za tekst, pa obično lektorira sve moje knjige prije nego što se pošalju u tisak. Moje kćeri su pročitale neke od knjiga jer sam također napisao dječje knjige, ali nisu baš impresionirane. Za njih sam samo tata.

Osim pisanja, radite i kao učitelj. Kako izgleda vaš dan u školi?

- Zapravo sam prestao raditi kao učitelj prije pet godina. Do tada sam sedamnaest godina predavao švedski i psihologiju u onome što se u Švedskoj naziva gimnazija (učenici od 16 do 19 godina).

Kada je moja prva knjiga objavljena u Švedskoj 2012., shvatio sam da mi je potrebno više vremena za pisanje. Tada sam nekoliko godina radio pola radnog vremena kao učitelj i istovremeno pisao. Zapravo sam mislio da je to život iz snova, mogao sam i sjediti kod kuće i izmišljati priče i biti vani u stvarnom svijetu i susretati se s mladima i kolegama u školi. Ali nakon što je "Gotovo normalna obitelj" objavljena i postala uspješna diljem svijeta, jednostavno nisam imao vremena za svoj posao u školi. Dakle, od 2019. sam punopravni pisac i puno putujem po svijetu kako bih se susreo s čitateljima i promovirao svoje knjige.

Kako izgleda vaš tipičan dan kada ne pišete?

- Pokušavam pisati malo svaki dan, barem od ponedjeljka do petka, jer je važno ostati u toku s pričom. Kada ne pišem, obično sam na putu i susrećem se s čitateljima u knjižnicama, knjižarama ili na raznim festivalima. Ali čak i kada putujem, volim pisati, u vlakovima i hotelima. Kada sam potpuno slobodan, volim provoditi vrijeme s obitelji, gledati kako moja starija kći igra nogometnu utakmicu ili gledati kako moja mlađa kći nastupa u plesu. Da bih ostao u formi, volim igrati tenis.

Čitate li druge trilere, koje autore?

Ovako izgleda kutak u kojem stvara

MATTIAS EDVARDSSON

- Apsolutno, čitam mnogo trilera i druge kriminalističke fikcije. Čitam mnogo švedskih autora, poput Camille Läckberg i Håkana Nessera, ali volim i autore kao što su Riley Sager i Jane Harper. Osim toga, trudim se čitati raznoliko i u različitim žanrovima.

Imate li ritual pisanja, posebno mjesto, glazbu, čaj ili kavu?

- Imam mali ured u našoj kući, gdje cijelu zimu sjedim i pišem. Čim postane sunčano i toplo, selim se u vrt. Iako je vani ponekad teško jasno vidjeti ekran računala, apsolutno je divno sjediti vani i raditi. Idealno, želim da oko mene bude tišina, dovoljno je zvukova vjetra i ptičjeg pjeva. No ponekad slušam glazbu – ali tada mora biti instrumentalna kako bih se mogao koncentrirati. I naravno, kava. Puno kave, uvijek kava.