Anselmo Tumpić školovao se u Milanu i vratio u rodni Rovinj kako bi pokrenuo kreativnu agenciju koja stoji iza nekih od najkreativnijih rješenja za vizualni identitet i ambalažu. Kroz izložbu njegovih radova proveo nas je uz kustosa Marka Goluba.
U centru Zagreba, u Boškovićevoj 18, nalazi se mala galerija koja se gotovo topi u prirodnom svijetlu koje ju obasjava sa svih strana. Inače uredna, s čisto bijelim zidovima, trenutno je uzurpirana s kreativnim neredom koji dolazi kao posljedica postavljanja nove izložbe. Dočekali su nas Marko Golub (46) i Anselmo Tumpić (49), glavni ‘krivci‘ za ovo neprirodno stanje. Izložbu pripremaju mjesecima, ali na kraju se uvijek sve svede na to da se dan prije otvorenja pažljivo (ali u žurbi) postavljaju eksponati, lijepe naljepnice i vješaju radovi.
Iako su posvuda kablovi i kartonske kutije, izložba simboličnog naslova "U pokretu/On the Move" polako poprima svoj finalan izgled koji ćemo vidjeti u petak, 14. ožujka u 19 sati na svečanom otvorenju u HDD galeriji, a ostat će otvorena do 4. travnja. Prije samog razgovora fotografkinja i ja dobivamo kratku turu postavljenih eksponata - pretežito maštovitih ambalaža za razne proizvode poput hrvatskih vina i maslinovih ulja.
Gledajući ih razmišljam o tome kako bi ih opisala i pada mi na pamet sintagma koja će se vrlo ubrzo pokazati krivom - minimalizam koji izlazi iz okvira. Moje nestručno mišljenje gotovo je nasmijalo one sa stručnima, pa mi je tako Marko ukazao da je svaka ambalaža, svaki projekt zapravo metafora: "Svi oni imaju neku priču, narativni su."
Početci u prestižnoj Fabrici u Milanu
Zanimala me je tako i glavna priča, a to je priča iza rovinjskog Studija Tumpić/Prenc čiji su radovi i predstavljeni na samoj izložbi. Anselmo je kreativno vodstvo ove male agencije bazirane u Rovinju, a svoje je prve ozbiljne korake napravio u Milanu na studiju, odnosno u slavnom Centru za istraživanje komunikacija grupe Benetton Fabrica koji su u Trevisu 1990.-ih osnovali Luciano Benetton i slavni fotograf koji je nedavno preminuo, Olivero Toscani. Godinu dana bio je na rezidenciji kao student, a zatim je dvije godine i tamo radio na njihovim projektima.
Rad u Fabrici opisuje kao polu-utopijsko iskustvo gdje se postupno upoznavao s oglašavanjem kao takvim, na mjestu gdje se poticalo razmišljanje van zadanih granica. Tako posebno ističe da mu je u svim projektima, bilo onim umjetničkim ili komercijalnim, najzanimljivija interakcija s publikom.
"Volim kad pakiranje ima jednu razinu više interakcije. Primjer je ambalaža vina Šuran gdje postoji povećalo koje se zatim koristi kako bi se pročitao mali, skriveni tekst. Ne želimo zamarati potrošača da mora nešto raditi, ali opet ima interaktivnost. Cijela moja pozadina oglašavanja, gdje je komunikacija s publikom bitna, dovela je do toga da i moje umjetničke instalacije moraju imati neki vid interaktivnosti", objašnjava mi Anselmo.
Mašta koju djeca možda i najbolje razumiju
Marko je prvi put čuo za Anselma upravo zbog njegovog umjetničkog djelovanja, pa mi tako oduševljeno objašnjava instalacije koje koriste svakodnevne predmete poput sušila za kosu ili glačala kako bi se nešto dogodilo. Vidjela sam rad s glačalom postavljenim ispred crne plohe koja u kontaktu s parom iz pegle promatraču pruža novo vizualno iskustvo te se, gotovo nepristojno, ubacujem i dodajem da je to sigurno oduševilo djecu.
"Je, baš smo u Rijeci imali postavu s tom instalacijom i djeca su u redu čekala kako bi mogla upaliti glačalo. Ali djeca imaju nevjerojatnu maštu, njima toliko malo treba da se pokrenu i kad im se pruži takvo nešto, to ih u potpunosti oduševi", prisjeća se Anselmo.
Veći dio profesionalnog vijeka proveo je u oglašivanju i to u Italiji gdje je radio na ikoničnim reklamama za auto-industriju. Osobno se sjećam ogromnih plakata postavljenih po Trstu na kojima je crveni Mini Morris kojemu ide para kroz ‘nos‘. No, ključnim se pokazalo upravo razdoblje koje je proveo u Zagrebu. Iako je tamo bio samo godinu i pol, radio je u agenciji Digitel te upoznao Saru Prenc Topačić (45) s kojom je 2016. godine osnovao Studio za vizualne komunikacije Tumpić/Prenc.
‘Morao sam naučiti živjeti u velikom gradu‘
Kako su obojica iz Rovinja, znali su se otprije, ali su se tada upoznali u poslovnom smislu. Iako se Anselmo u međuvremenu vratio u Milano te nastavio raditi po talijanskim agencijama, u jednom je trenu shvatio da život u velikom gradu ipak nije za njega.
"Rođen sam u malom gradu i morao sam naučiti živjeti u velikom gradu - ovi koji su rođeni, kao da imaju genetsku predispoziciju za to. Kad sam naučio, shvatio sam da to nije za mene. Mislim da danas više ne postoje prednosti velikih gradova, već samo njihove mane - sve mogu dobiti i u manjem mjestu", govori Anselmo koji trenutno živi u Rovinju.
Upravo je tamo realizirao jedan od većih projekata na koje je posebno ponosan, a to je signalizacija za gradski bazen na kojoj je prethodno radio i u Puli. Iako mu se Marko javio s idejom za izložbu nekoliko godina ranije, tek po završetku ovih impresivnih pothvata krenula je realizacija ove retrospektive koja uključuje gotovo sve najbitnije projekte na kojima je Anselmo radio. Ono što ih povezuje, ukazuje mi Marko, upravo je humor.
"Kad sagledam projekte na kojima radimo, humor je uvijek prisutan. Vjerojatno je to i podsvjesno, ali to je nit vodilja, želimo da pozitiva zrači. Čak i ova crna kutija (vino Franc Arman) opet ima neki humor - dobiješ kutiju, a ne možeš je otvoriti", zaključuje Anselmo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....