Među predstavama koje se od 18. do 25. svibnja igraju u Teataru&TD i natječu za nagradu ‘Zlatna krila‘, nalazi se i ‘Ostatak života‘ Lade Bonacci koji počinje vozačkim ispitom u četrdesetima, a završava samootkrivanjem.
Otkako je prije gotovo tri stotine godina nastala kao scensko djelo za jednog glumca, monodrama ima posebnu privlačnost jer samo jedan umjetnik nosi cijeli svijet predstave. Sve emocije prolaze kroz njegov lik i jedan glas na pozornici, stoga je jedna od najizazovnijih kazališnih formi. Baš zato joj je Teatar Gavran posvetio cijeli festival. Naime, u zagrebačkom Teatru &TD održava se 4. Zagrebački festival monodrame.
Otvoren je sinoć, 18. svibnja, a sve do 25. svibnja imat ćemo priliku pogledati šest natjecateljskih monodrama koje produkcijski pokrivaju gotovo cijelu Hrvatsku. Ukratko, za nagradu za najbolju glumačku interpretaciju "Zlatna krila" natječe se šest autorskih projekata, predstava zagrebačke glumice Ivane Krizmanić "Frutti di mare", emotivno putovanje kroz stihove Mate Balote u monodrami "Dvi daske" zagrebačke glumice Marine Kostelac i predstava "Jimmy Ćorak" u izvedbi Matije Čigira (produkcija Umjetničke organizacije Punctum, Dubrovačkih ljetnih igara, Kuće Klajn i KunstTeatra). Slijedi projekt "Roža, cura s greškom" prema motivima novele Slavka Kolara "Svoga tela gospodar" u izvedbi Ane Katulić te predstava "Kamo idemo, tata?" koju igra riječki glumac Ivan Raffaelli, u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zadru. Detaljan raspored može se pogledati na službenoj stranici festivala.
Posebno ističemo šestu predstavu, ženski projekt Lade Bonacci, voditeljice HRT-ove dokumentarne serije "Dalmatinska marenda", a pamtimo je i po sporednim ulogama u HRT-ovim serijama "Loza" i "Crno-bijeli svijet". Njezina predstava "Ostatak života" intimna je ženska priča s kojom bi se mogle poistovjetiti mnoge dame. Među ostalim, daje odgovor na pitanje zbog čega je tek u četrdesetima odlučila položiti vozački ispit i dok dramska umjetnica pripovijeda kako je izgledao trenutak kad je prvi put samostalno uzela volan u ruke, otkrivamo što je naučila nakon što je na svojoj koži doživjela burnout te zbog čega se odrekla života u Velikoj Britaniji i odlučila na povratak u Hrvatsku.
"U jednom periodu osjećala sam se nemoćno pa sam htjela doslovno i metaforički uzeti volan u svoje ruke. Ne očajavam zbog problema nego ih rješavam i dobro upravljam ‘autom zvanim život‘, nemam problema s greškama i neuspjehom, našla sam radost i u tome, a sa stvarnim autom i vožnjom se još uvijek borim", rekla je ranije za Gloriju. Pojasnila je da joj je to bilo najstresnije iskustvo. Da je znala koliko će biti izazovno, dvojila bi bi li se u to upuštala. Pa ipak, poslije svih izazova, danas ima vozačku dozvolu.
"Moji instruktori su sjajni i najzaslužniji što nisam odustala", rekla je, dodajući kako je polaganje vozačkog na neki način obilježilo prelazak iz 30-ih u 40-e i da ju je to životno razdoblje zateklo. Imala je osjećaj u životu da je napravila sve kako treba, ali je svejedno osjećala golemo, zastrašujuće nezadovoljstvo. Dogodilo joj se i gadno sagorijevanje. Trebala je promijeniti pristup, umiriti se i krenuti iz početka, o čemu progovara u predstavi.
S obzirom na to da je završila Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu, a onda magistrirala na odjelu fizičkog i kolaborativnog teatra na University of London, za Gloriju je ispričala kako je izgledalo britansko razdoblje u njezinom umjetničkom sazrijevanju.
"Odabrati glumu kao profesiju i studirati istu u Londonu u dvadesetima je dar i privilegija. Bit ću zauvijek zahvalna na tom iskustvu, znanje iz Central School of Speech and Drama je nešto što mi nitko nikada ne može oduzeti. Živjela sam u cimerstvu u istočnom centru grada, radila koliko je fakultet dopuštao, a neke projekte i nakon završetka studija. London je živo mjesto u kojem uvijek ima nešto za vidjeti, negdje za otići. Voljela sam šetati bez cilja, izlaziti s ekipom faksa, tulumarili smo na Camdenu, imali kućna druženja, išla sam u kazališta tri do četiri puta tjedno", rekla je dodajući kako ju je na povratak u Hrvatsku 2010. dijelom potaknuo osjećaj da joj nedostaje samopouzdanja boriti se za prostor na tako velikom i konkurentnom tržištu.
"Ovo je moj dom, tu su moji ljudi i ne žalim što sam tu, ali znam da sam stopirala samu sebe. Pazim da se više ne sabotiram tako", zaključila je autorica monodrame koju na festivalu, uz već nabrojane, vrijedi pogledati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....