Otvorena je do 13. prosinca, inspirirao ga je rodni Dubrovnik te zeleno-plava ljepota hrvatskog juga čemu daje vlastit pečat, dodatnu ‘začkoljicu‘ i traži sudjelovanje promatrača svojih radova.
Znamo ga kao kolegu koji se nerado hvali, novinara, kolumnista i zamjenika glavnog urednika Jutarnjeg lista – samozatajnost je razlog zbog kojeg su dojmljivi likovni radovi našeg Nina Đule relativno nedavno dospjeli na svjetlo dana. Pokazalo se da, osim što odlično piše, jednako dobro crta. Otkriva to njegova izložba "Zidine. Horizonti" u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, otvorenoj 10. prosinca, čiji je predgovor napisao kustos Vanja Babić i koja se može pogledati do subote, 13. prosinca.
"Neveliki formati – velik dio njih čak bismo mogli okarakterizirati i kao minijature – nižu se središnjim galerijskim zidom ili su pak raspoređeni unutar izlagačkih vitrina... Njihove motive odmah ćemo zamijetiti; pojednostavljeno rečeno, riječ je o svojevrsnom tematskom dualitetu sačinjenom od ekskluzivno urbanih prizora s jedne te onih krajobraznih s druge strane", navodi kustos.
Budući da je Nino Đula (51) rođen u Dubrovniku, urbani motivi odnose se na dubrovačke vizure ili, jednostavno rečeno, Grada, kako Dubrovnik nazivaju oni koji su imali sreću roditi se ondje, dok njegovim drugim krajobraznim motivom dominiraju čempresi, stoji u predgovoru.
O tome zašto Đulu dubrovački motivi "navode" na to da ih "oživi" i na svoj način interpretira vještim crtačkim potezima, jasno je svakome tko je Dubrovnik doživio iz prve ruke. Motiv čempresa je druga priča. Tko je god prošao magistralom od Dubrovnika, kroz Konavosko polje do Prevlake, za oko su mu zapeli čempresi "načičkani" u nestvarnom krajoliku. Simbol su kolorističnog, zeleno-modrog hrvatskog juga – nekad vam se čini da sanjate tu ljepotu koliko je intenzivna. I zato ne iznenađuje što je postala dio crteža autora izložbe, s tim da je čempres zbog istog razloga čest motiv u radovima dubrovačkih slikara Đure Pulitike i Antuna Masle.
Treba dodati i to da izložba u Galeriji Kranjčar sadrži i dvije animirane projekcije. Posredstvom njih Đula u svom radu otvara barem dva pitanja.
"Prvo od njih odnosit će se na problematiku okončavanja rada na crtežu ili slici. Postoji, naime, trenutak kada autor spozna kako bi svaki daljnji potez na njegovu djelu postao suvišan... Osjećamo kako Đula svoje radove nedvojbeno završava pravovremeno, ali spomenuti problem on ovom prigodom ipak odlučuje ostaviti otvorenim", navodi se u predgovoru izložbe.
Posebno zanimljiv detalj je to što Đula neke od izloženih radova "nadograđuje" duhovitom, nadrealnom, a katkada čak i pomalo luckastom komponentom, pri čemu će njezinu konkretnu realizaciju u formi animacije prepustiti umjetnicima omraženoj umjetnoj inteligenciji. Ukratko, radovi Nina Đule imaju dodatnu začkoljicu – kao da ispituju dokle seže promatračeva mašta. Kao da se pita što oni misle, kako bi završna točka na "i" trebala izgledati. Kao što čitateljima prepušta zaključak o temi koju obrađuje u svojim tekstovima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....