Dok mnogi čekaju da se njihov talent otkrije, Bjelovar je Gorana Navojca otkrio još dok je s vrećom od krumpira na glavi strašio susjede pod prozorom, dok je čupao tulipane iz susjednog vrta i u glazbenoj školi dobivao petice iz saksofona — a svi su znali da nije vježbao ni dana. Njegovi Bjelovarčani odavno su znali što se u njemu skriva.

"Već tada je bilo jasno da je Goran rođeni glumac," kaže Andrea Nimš, tajnica ženskog zbora Vox Feminae koja je odrastala s njim u Mohorovičićevoj ulici, na livadi ispod gradskog bazena, u garaži gdje su kao djeca organizirali cirkus i prodavali karte — sve dok netko nije dobio daskom, beba je zaplakala i svi su se razbježali kućama.

Taj isti Goran Navojec danas je jedan od najprepoznatljivijih hrvatskih glumaca i umjetnički direktor BOK festa — kazališnog festivala koji je od lokalne manifestacije narastao u jedan od najznačajnijih kulturnih događaja u državi. A zbor Vox Feminae, koji je odrastao u istim ulicama kao i on, 9. svibnja dijelit će s njim paviljon u središnjem bjelovarskom parku na velikom gala koncertu "Give Peace a Chance".

Nije to slučajan poziv. To je priča o prijateljstvu koje traje pola stoljeća. I o glasovima koji su uvijek znali što žele reći. Sve je počelo jednim telefonskim pozivom u jesen 2016.

Na 4. BOK Alfa Jukebox koncertu koji će se održati u subotu, 9. svibnja nastupit će i Vox Feminae

PRESS

"Sjećam se točno trenutka," kaže Valentina Vedriš, predsjednica zbora. "Nazvao me je naš bivši profesor zbora u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog, dragi maestro Ivan Mihajlović, i rekao: Dođi u zbor koji radim, povedi sestru i još cura iz glazbene kojih se sjetiš."

Jednostavnije od toga ne može biti. I onda je od tog jednog poziva — prošlo deset godina. Vox Feminae danas broji između 25 i 28 pjevačica. Originalna postava se kroz desetljeće malo izmijenila — događala su se preseljenja, udaje, porodi — ali osnovna energija ostala je netaknuta. Zboru su se pridružile i nove generacije djevojaka iz glazbene škole, pa se danas uz one koje su glazbu predavale ili još predaju, na probama nalaze i njihove bivše učenice.

"Ali to nije umanjilo onu prvu atmosferu oduševljenja što možemo zajedno muzicirati," ističe Valentina. "I opet provoditi svoje vrijeme u svijetu koji je poznat samo onima koji glazbu znaju živjeti."

Srebra i zlata

Glazbeno obrazovanje nije opcija — uvjet je. Sve članice znaju notno pismo, pa probe mogu odmah preskočiti prve stepenice iščitavanja i zaroniti direktno u glazbu. Dirigent — trenutno najmlađi u dosadašnjem nizu, profesor Tomislav Vrabac — repertoar predlaže predsjednici, zajedno odlučuju, a prijedlozi idu pred umjetničko vijeće koje čine profesorice glazbe. Tek onda materijal dobiva ostatak zbora. Sve po redu. Sve s razlogom.

Probe su jednom ili dva puta tjedno, ovisno o količini materijala. Traju sat i pol. I — nitko vam neće reći da su dosadne.

"Kad se okupi oko 25 žena, veselje se teško prekida," smije se Valentina. "Naši dirigenti koji su se s nama borili kroz sve ove godine imaju veliki izazov. Uvijek je neki rođendan ili prilika da se malo proveseli, a i pod samom probom se često prolomi smijeh jer je ponekad dovoljno da se pogledi susretnu i krene lavina."

"Užasno sam ponosan što je ta predivna ženska ekipa izrasla u jedan impozantan ženski glas", kaže Goran

PRESS

Tomislav Vrabac, po svemu sudeći, to zna. Deset godina, četiri dirigenta, repertoar koji ide od duhovnih skladbi na latinskom do ABBA obrada i jazz standarda. Četiri zlatne plakete i dva srebra s državnih natjecanja. Dvije posebne nagrade Hrvatskog društva skladatelja. Srebro s međunarodnog natjecanja... i još uvijek nemaju svoju dvoranu. "Nadamo se da će se u gradu ove godine konačno nešto naći i za nas," kaže Valentina, "da možemo objesiti sve nagrade i medalje na neko lijepo mjesto."

A ako želite razumjeti zašto Vox Feminae i Goran Navojec funkcioniraju kao savršena kombinacija, morate se vratiti u jednu bjelovarsku ulicu. Nekad Miljanićeva, danas Mohorovičićeva. Rubna ulica uz veliku livadu, ispod gradskog bazena. S jedne strane samostojeće jednokatnice, s druge tri niza spojenih višerazinskih kuća — prvih takvih u Bjelovaru, što je stanare, kaže Vjeruška Štivić, dopredsjednica zbora, "činilo pomalo posebnim."

U tim kućama odrastali su Goran, Andrea i Vjeruška — uz dvadesetak druge djece iz ulice, od kojih je više od pola pohađalo glazbenu školu. "Glazbena je tada bila IN," kaže Andrea jednostavno, i u toj rečenici stane čitava jedna era.

Svako slobodno vrijeme provodili su vani. Sakrivaći, lovači, graničari, rolanje, bicikli. Na livadi iza kuća gradili su kolibe od šiblja i igrali se kauboja i Indijanaca. Natjecali su se tko će napraviti najveći sendvič i jeli ga nasred ulice. Kada bi djeca iz drugih ulica dolazila na njihov teren — a to se nije dobro gledalo — dolazilo je do pravih "malih kvartovskih ratova.". I usred svega toga: Goran.

Zajedno pjevaju poruku mira

"Za sve lude ideje, Goran bi uvijek bio prvi," kaže Andrea. "Pravi mali vražičak i glavni kolovođa svake zezancije."

Anegdote se nižu jedna za drugom, svaka bolja od prethodne. Jednom je susjedi Neli počupao sve tulipane iz vrta — laticu po laticu. S vrećom od krumpira na glavi ispuštao čudne glasove ispod susjedinog prozora dok se njezin unuk Tomislav nije nagnuo da vidi što se događa — a onda skočio i preplašio ga do te mjere da je dječak vrištao baki o duhovima. U garaži su organizirali cirkus, pozvali cijelu ulicu, planirali prodavati karte i zaraditi "velike novce" — sve dok Goran, okrećući se s daskom u rukama, nije slučajno nekoga udario, beba je zaplakala i svi su se razbježali.

"Bila je to nezaboravna predstava," mogla bi reći Andrea — premda sigurno nije koristila te riječi u tom trenutku.

Vjeruška ima svoju omiljenu anegdotu, možda i najindikativniju za ono što je Goran Navojec uvijek bio. Njezin otac predavao mu je saksofon u glazbenoj školi. Stanovali su gotovo vrata do vrata. Iz Goranove kuće zvuk vježbanja — rijetko. Ali na ispitima? Petice.

"Danas se moj tata kroz smijeh prisjeća kako je Goran rijetko vježbao, ali tako je dobro glumio na ispitima da bi uvijek dobivao petice," kaže Andrea. "Već je tada bilo jasno da je Goran rođeni glumac — izrazito talentiran, muzikalan, ali i snalažljiv i uvjerljiv."

"Kad se okupi oko 25 žena, veselje se teško prekida,", kažu članice zbora

PRESS

A Goran za njih kaže:

"Vox Feminae za mene nije samo glazbeno i duhovno moćan ženski zbor. To su impresivne žene s kojima sam odrastao i išao u glazbenu školu. Užasno sam ponosan što je ta predivna ženska ekipa izrasla u jedan impozantan ženski glas — posebno u ovom svijetu u kojem muškarci, još uvijek, nažalost pokušavaju dominirati. Za mene je Vox Feminae velika poruka ženske hrabrosti. Pravi girl power. I bit će mi čast dijeliti s njima pozornicu na koncertu gdje ćemo svi zajedno poslati poruku mira.".

Na 4. BOK Alfa Jukebox koncertu koji će se održati u subotu, 9. svibnja, u 20 sati na paviljonu u središnjem bjelovarskom parku, paviljon dijele neka od najvećih glumačkih i glazbenih imena domaće scene — Goran Višnjić, Jelena Perčin, Enis Bešlagić, Vedran Mlikota, Filip Šovagović, Ozren Grabarić i mnogi drugi. Uz Ante Gelo bend, glazbeni kviz vodi Joško Lokas. A posebnu atmosferu — kao što to uvijek rade — upotpunit će Vox Feminae.