Od 28. do 30. travnja 2023., od kina Kinoteka do ADU uživajte u ostvarenjima budućih filmskih umjetnika čija je glavna snaga - svježina i hrabrost!
Studenti produkcije na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti: Laura Prpić, Ema Mikolaci, Lucija Perić, Roza Medvešek, Klara Vlahovski, Josip Gregov organizirali su ovogodišnju FRKU - Filmsku reviju Kazališne akademije. Upoznajte mlade produkcijske snage koje već lagano mijenjaju produkcijske smjerove i prakse, uz podršku svojih profesora.
Kakav je vaš specifičan doprinos ovogodišnjem festivalu?
Laura: Organizacija FRKA-e, koja je sada polako već iza nas, iziskivala je od svih nas veliku posvećenost, predanost i puno rada, ali nas je ta ista FRKA spojila kao kolege, ali i kao prijatelje. Nećemo si lagati, iza svih nas je jedan intenzivan period, ali i period u kojem smo toliko toga napravili. U pripremi festivala radila sam u sektoru financija i sponzora, sektoru popratnih programa i sektoru gostujućih škola. Financije su na svakom projektu najosjetljiviji dio jer bez obzira na to koliko novaca imao nikad zapravo nemaš dovoljno. Tako mi je na FRKA-i najstresnije bilo konstantno preslagivanje budžeta kako bih kolegama pronašla još onaj jedan euro, za neki njima bitan segment u organizaciji.
Ema: S kolegicom Rozom Medvešek sam bila zadužena za sektore Promocije i marketinga te protokol otvaranja i zatvaranja. Naš zadatak je bio osmisliti i producirati promo filmove. Također smo tražili Guerilla rješenja kako bi što više ljudi čulo i posjetilo FRKA-u. U suradnji s kolegama i studentima dizajna, napravili smo vizualni identitet koji odlično progovara temu ovogodišnje FRKA-e. Tema ovogodišnjeg izdanja je "Flashbacks" – kojom je fokus stavljen na slavljenje, uvažavanje i zahvalu svim filmskim ostvarenjima i umjetnicima koji su oblikovali našu povijest, kao i onima koji će oblikovati našu budućnost.
Lucija: Na ovogodišnjem izdanju FRKA-e zapao me sektor financija, sponzora i donacija, kao i organizacija Produkcijskog dana koji će se ove godine po prvi put održati na Akademiji. Čim smo se podijelili, krenula je moja potraga za potencijalnim financijerima i natječajima na koje bismo mogli prijaviti festival kako bismo ga mogli odraditi „kako se spada“, odnosno kako bismo mogli realizirati sve projekcije i popratne programe koje smo si zacrtali.
Klara: Moja uloga na projektu je koordinatorica produkcije. Moram priznati da sam se dosta borila s tom pozicijom u organizacijskom timu jer uključuje organizaciju cijelog projekta, rad na logističkim administrativnim poslovima, a isto tako kontroliranje zadataka koji svaki sektor ima. Također, slučajno sam završila u sektoru Marketinga i PR-a koji mi je bio jako cool i zanimljiv.
Josip: U procesu realizacije FRKA festivala bio sam zadužen za projekcije i žiri. Ovo mi je prvi put da sudjelujem u organizaciji festivala te me iznenadila količina posla koja je potrebna da se održi jedan festival. Na našoj godini smo ja i pet kolegica, svi smo jako drugačije osobe međutim svak je dao jedan mali dio sebe u projekt, te mislim da smo se dobro nadopunjivali. Moj zadatak je prije svega bio pokrenuti prijave, pogledati sve prijavljene filmove te ih uvrstiti u raspored.
Roza: Na ovogodišnjem izdanju FRKA-e bila sam zadužena za sektore promo filmova, protokola otvaranja i zatvaranja festivala te sam, zajedno s Lucijom, sudjelovala u organizaciji prvog Produkcijskog dana na Akademiji dramske umjetnosti.
Kakva je bila motivacija upisa ovog studija, a gdje se ta motivacija smjestila danas?
Laura: U svijet produkcije ušla sam kroz kino klub i produkciju filmskog festivala u Sisku. Iako me oduvijek zanimalo jako puno stvari u isto vrijeme i htjela sam se baviti sa svime pomalo, a nakon srednje upisati fiziku ili nešto slično, u nekom trenutku 4. razreda srednje škole sam shvatila da je pravi put ipak produkcija.
Ema: Oduvijek me zanimala produkcija, taj spoj kreativnog i operativnog. Imala sam neku ideju što je produkcija, no kada sam upisala ADU sam shvatila da je to zbilja prekrasno zanimanje koje ti omogućuje bavljenje uistinu svime i svačime. Moj problem je uvijek bio što me nije interesirala samo jedna stvar i bilo mi je teško usmjeriti se na jednu određenu karijeru, a ljepota produkcije je to što je multidisciplinarna.
Lucija: Jao, moj put do ovog studija je bio dosta veseo i popločen nevjerom u sebe. Do drugog srednje sam se htjela baviti medicinom i onda me prebacilo i shvatila sam da želim biti bilo što u kulturi. Doslovno mi je to jedino bilo u glavi. S jedne strane želim se baviti kulturom i umjetnošću, s druge strane znam da ne želim biti ni glumica ni redateljica ni… ni ništa za što sam u tom trenutku znala da postoji u kazalištu ili na filmu. Onda sam jedan dan sasvim bez veze otišla na stranicu Akademije i vidjela da postoji studij Produkcije i to je bilo to.
Klara:Moram priznati da nakon srednje škole nisam znala koji je točno posao za mene. Oduvijek sam bila kreativna, ali produkcija nije bila opcija jer je taman sestra završavala taj isti studij. Nekako mi je bilo glupo nju “kopirati”. Upisala sam Ekonomski fakultetu u Zagrebu i brzo shvatila da to nije za mene. Nekakav spoj organizacije, marketinga, financija i ljubavi prema filmu su me doveli do prijemnog za studij produkcije.
Josip: Da budem iskren, ja sam većinu života bio freak po pitanju filmova, međutim nikad nisam očekivao da ću se baviti s tim. Inače sam iz Preka na otoku Ugljanu gdje baš i nema nekog sadržaja za ljubitelje filmske umjetnosti, međutim nedugo nakon srednje škole sam se preselio u Zagreb gdje sam radio svakakve poslove, ali sam u jednom trenutku odlučio otići na prijemni za Akademiju, i evo sad sam tu.
Roza: Nekako sam uvijek znala da se želim baviti nečim što ima veze s umjetnošću, no nikako nisam mogla shvatiti što je to točno. Od malena su mi uvijek na um padale ideje kakve bih predstave, filmove i serije voljela raditi ili gledati u budućnosti, no zapravo nikad znala kako se uopće dođe do toga da se neka predstava ili film započne. Stoga, da bih to naučila sam odabrala Produkciju da mi pokaže kako da od neke ideje dođem i do djela.
Volio bih da govorite o snovima i planovima za budućnost vaše karijere?
Laura: Kad narastem želim biti sretna, moje je jedini odgovor na pitanje o mojim snovima i mojim planovima za budućnost. Sanjam velike stvari, a te snove ostvarujem prihvaćajući svakodnevne prilike koje mi se pružaju na mom putu k ostvarenju tih snova, a pritom puno radim, često padam i ponekad jako sporo idem tamo gdje želim doći.
Ema: Uf, planova uvijek ima i bit će. No, ne bih se usudila o tome još govoriti. Mi smo tek student na drugoj godini preddiplomskog studija. Za sada pokušavam ostati otvorenog uma i probati što više različitih grana produkcije pa tek onda zasigurno odlučiti što i kako dalje.
Lucija: Ako me pitaš trenutno, sanjam o penziji jednog dana. Da me pitaš pet dana nakon FRKA-e vjerojatno ti ponovno ne bih imala neki najkonkretniji odgovor jer me zanima masa stvari kad je produkcija u pitanju.
Klara: Iskreno, ne planiram puno jer više volim da se stvari dogode spontano. Vidjet ćemo na kojem putu ću ja završiti. Vjerujem da će u isto vrijeme biti i zabavno i zahtjevno. Ako neka produkcijska kuća želi oblikovati moju budućnost, nek se javi!
Josip: Moj plan je producirati za A24, šalim se. Iskreno, moja razmišljanja o budućnosti su svaki dan drugačija, konstantno upoznajem neke nove stvari koje me zanimaju i ima puno toga u čemu se želim okušati.
Roza: Na prijemni ispit za ovaj studij došla s kazališnom studijom i bila sam uvjerena da ću jedan dan raditi u kazalištu, a onda sam otkrila film. Iako sam i prije upisa na Akademiju radila neke poslove „iza kamere“ tek sam tu zapravo shvatila što znači produkcija jednog filma. Tako da sam još uvijek u dilemi hoću li na diplomskom smjeru upisati Produkciju audiovizualnih i multimedijskih projekata koje još uvijek nekako otkrivam ili Produkciju scenskih i izvedbenih umjetnosti, moju prvu ljubav, pa evo čim se odlučim, javim planove za budućnost.
Istaknite, molim vas, vašu intimnu preporuku za Frku?
Laura: Na FRKA-i će ove godine biti genijalnih filmova i teško ih je izdvojiti samo nekoliko. Od popratnih programa mislim da svakako vrijedi posjetiti produkcijski dan u subotu koji je jedinstvena prilika za ući u svijet producenata i upoznat se sa svime što producenti rade, ali i upoznati te ljude.
Ema: Ovo je jedinstvena prilika da se publici prikaže budućnost hrvatskog filma i oda poštovanje svima kolegama koji su se trudili. Filmovi snimljeni u sklopu studija na ADU nisu zaslužili biti pospremljeni u ladicu nakon ispita, već su tu da se prikažu na platnu.
Lucija: Što se samih projekcija tiče svakako bih preporučila da probate uhvatiti filmove Mateja Matijevića, Davida Gaše, Lucije Katarine Šešelj, Vide Skerk, Ane Šiškov, Sare Alavanić…. i sad bih tako mogla unedogled. Stvarno svaki rad vrijedi pogledati jer iza svakog stoje krv, znoj i suze studenata koji uz puno manje love pokušavaju napraviti filmove koji mogu konkurirati i na svjetskoj razini (a u tome i uspijevaju!).
Klara: Bit će super filmova, radionica, masterclassova i dobre hrane i pića. Po meni je ovo dosta dobar proveden produženi vikend.
Josip: Uf, teško je odrediti samo jedno, ima super stvari tijekom cijele FRKE, ali svakako bih preporučio samo otvaranje jer će biti prikazani odlični filmovi, te produkcijski dan koji je prva manifestacija ovakvog tipa na Akademiji.
Roza: Svakako bih istaknula subotu, koja je posvećena produkciji kao profesiji i ulozi producenta u različitim granama audiovizualne produkcije na kojoj možete saznati kako zaista nastaju filmovi, serije, televizijskih show ili reklame. Osim toga, svi znaju da su naši partyji legendarni pa vas pozivam da nam se pridružite i na njima u Kinoteci i Ro&Do-u, kao i na najzabavnijem filmskom kvizu u gradu koji je sastavio Andro Vrdoljak i koji će se održati u Backstage-u, u Dalmatinskoj ulici, kafiću koji je drugi dom svih naših studenata
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....